Cathy, sto si htjela sa spominjanjem Luke?
 |
|||
|
|
|||
Cathy, sto si htjela sa spominjanjem Luke?
ovakve znakove, iskreno, nikad nisam na djeci vidjela - bar ne u školi. a predavala sam u periodu između 94 i 95 u nekih 10tak razreda (svaki razred po 40tak duša). bile su slike raznoraznih grupa (nirvana, iron maiden, ramonesi, sex pistolsi, ...), azrini tekstovi na torbama, duge kose do pola leđa, ... evo kad se sjetim, najviše me kod tih momaka smetala nehigijenaIfigenija prvotno napisa
Beti, suosjećam s mamom koja čeka djecu iz izlaska! Ne znam što da poželim - da se što prije požene i liše te barem te brige hoće li živi doćiIli da im dosade izlasci
Referirala sam se na citirani post, a htjela sam reći da smo unatoč svemu bespomoćni, jer uvijek negdje postoji neka budala.
Mogla sam spomenuti i onog što je nedavno ubio onu malu na autoputu (neznam kako se zvala, bila je suvozačica), ili Antoniju.........
Ili poznanika koji je u noćnom izlasku izgubio sina, samo zato jer je mali vozio motor.
Ja još ne čekam djecu da se vrate iz noćnog izlaska, ali imam prijateljice koje čekaju, i ne radujem se tome kada ću biti u njihovoj koži. I vjerojatno ću ići pred djecu sa autom, i onda slušati kako sam grozna mater jer ih kontroliram, isto kako sada slušam da sam NAJGORA jer se još uvijek voze u autosjedalicama.
Nažalost, događa se. Ali kad gledaš koliko mladih izlazi uvečer, a kolikima se ovakva tragedija dogodi, ne ispadne veliki postotak. Ne možemo tako gledati. Meni se jednom dogodila tragedija na porodu kojoj je mogućnost manja od 1 % i opet sam rodila nakon toga.I onda se dogodi Luka Ritz.
Ne možemo ih staviti pod stakleno zvono, nikako. Samo se nadati najboljem.
I mi živimo u malom mjestu gdje je još uvijek ipak malo sigurnije. Valjda je.
Vidjet ćete kako se stavovi mijenjaju kako oni rastu. I svako iduće dijete ima malo više slobode i malo ranije, to je jednostavno tako. Ako se ne opečeš previše sa starijima.
ako te tjesi Cathy, ja cu biti ista vec sad znam
ako te tjesi Cathy, ja cu biti ista vec sad znam
sorry, morala sam... i ja sam (u određenoj dobi) razmišljala na takav način...
(uglavnom - mislim da godišnje odradim 2 ili 3 vožnje... )
btw - nakon osnovne imali su tulum-oproštajku. ja po nju autom u pola noći.
kaj mislite - koga je murija zaustavila?
"gospođo, kud ste vi krenuli u ovo doba? jeste nešto pili? auto je vaš?... "
sorry, morala sam... i ja sam (u određenoj dobi) razmišljala na takav način...
(uglavnom - mislim da godišnje odradim 2 ili 3 vožnje... )
btw - nakon osnovne imali su tulum-oproštajku. ja po nju autom u pola noći.
kaj mislite - koga je murija zaustavila?
"gospođo, kud ste vi krenuli u ovo doba? jeste nešto pili? auto je vaš?... "
Sorcie
Odvalj!btw - nakon osnovne imali su tulum-oproštajku. ja po nju autom u pola noći.
kaj mislite - koga je murija zaustavila?
"gospođo, kud ste vi krenuli u ovo doba? jeste nešto pili? auto je vaš?... "
tako su mog tatu "presreli" dok je cekao mene ispred Kulusica u autu
"gospodine sto radite u ove sate sami u autu? vrebate nekog?"
sam se vi kesite, meni baš i nije bilo smiješno
sad je...
uf, dobro da mog tatu nisu zaustavljali, isao je u pidzami obavezno
a inace, bilo bi mi drago da je isao cesce, najcesce sam doma pjeske isla.
ovo sa lukom, takve stvari su skroz izvan nase kontrole, flopica je to lijepo napisala stranu prije- ne dopustiti tom strahu da ovlada nama.
Pa čekaj ti svog tinejđera!tako su mog tatu "presreli" dok je cekao mene ispred Kulusica u autu
"gospodine sto radite u ove sate sami u autu? vrebate nekog?"
Srećom su tu mobiteli, pa kad treba se dogovaramo za točno vrijeme. Nikad ne čekam satima negdje ispred, ali kad god treba dogovorimo se roditelji iz društva i na rate odvozimo i dovozimo.
Ima raznih solucija. Domišljatost je u igri. I da, već sam opet u "waiting mode".
nisam sigurna da ću moći ići po svoju djecu; kad oni počnu izlaziti, ja ću već biti prestara da ih čekam do neke doba noći.
mogu se samo nadati da će imati prijatelje s mlađim roditeljjima.
ili ću rentati taksistu koji će ih subotama razvažati za neki paušal.
ja ću vjerovatno biti kao tvoj tata, i inače mi je u pidžami trknuti po nešto na brzinu blisko. recimo,prošetat psa ispred zgrade, uzeti nešto iz auta itd.uf, dobro da mog tatu nisu zaustavljali, isao je u pidzami obavezno
a inace, bilo bi mi drago da je isao cesce, najcesce sam doma pjeske isla.
ovo sa lukom, takve stvari su skroz izvan nase kontrole, flopica je to lijepo napisala stranu prije- ne dopustiti tom strahu da ovlada nama.
možda će i moja mala nositi pidžamu, kakva mater takva kći!
a strah, da taj strah... kad mi se desilo to da se obistinio jedan od mojih najvećih strahova, shvatila sam. ne možeš neke stvari spriječiti.
to mi je bila najbolnija i najoslobađajuća spoznaja u isto vrijeme...
A tebe sad...pa znaš da penzići ionako ne spavaju. Nego...hoće li ti vrijediti vozačka?
Posljednje uređivanje od čokolada : 26.06.2011. at 21:57
sorciere, totalni smijeh..
inace, sad mi je zeludac naopacke otkad sam cula vijesti..pretuzno, jadni roditelji..eto, mozes imati povjerenja koliko hoces u dijete i evo, nadje se monstrum na putu, prestrasno..nadam se makar da ce ovo potaknuti nase ministarstvo pravosudja da uvede dozivotnu kaznu za ovakve bolesnike
I ja se nadam lore...
Užas, pogledala teletekst.sorciere, totalni smijeh..
inace, sad mi je zeludac naopacke otkad sam cula vijesti..
ne budite smiješne. kod nas se silovanje još uvijek tretira kao minorni zločin. valjda 2 godine zatvora u prosjeku.
više ćeš ležati ako popušiš džoint u parkiću.
evo ovaj se nasilovao i nasilovao u 3 države, i uredno čovjek živi, radi. može mu se.
strava i užas.
Da, ali izgleda da je priznao ubojstvo.
vjerojatno bi se i ovaj put izvukao da se obitelj nije toliko angažirala i digla medije.
Pa znam da je priznao. pročitala sam. da je završio u ćuzi kad je prvi put silovao, ne bi ubio ovu djevojku. a tko zna je li još koju ubio. brijem da je.
upravo tako.
mislim se, da bi meo groblje moraš imati uvjerenje o nekažnjavanju, a ovaj uredno privređuje u HR!
Jen, totalno mi čitaš misli.
ajmo se vratit na temu... da ne ode u krivom pravcu...
B
to je naša i ex yu države. imaš li dvojno državljanstvo možeš silovat, ubijat, bit ratni zločinac, samo odeš u zemlju br.2 i tvoj spas za tebe. a mi bi u europu, ma sramota. jadna cura.
Posljednje uređivanje od Pinky : 26.06.2011. at 22:57
Ode post...Baš razgovaramo mm i ja da je garant nekog malo podmazao, pa malo siluje, malo vozi i tako je fino sebi organizirao život da je to dostojno jednog vrhunskog horora...? Samo me zanima koliko još takvih šeće slobodno oko nas?
Tužno i žalosno! Negdje sam pročitala da je Hr policija znala da je optužen za ta silovanja, ali da ga nisu htjeli izručiti zato jer je Hr državljanin! Ma po meni-nek je državljanin i Vatikana-al ako je kriminalac, kriminalac je i ima da za to bude kažnjen! Zar policija nije tu da štiti građane, a ne da štiti kriminalce?!?! Ja se svoju djecu neću usudit pustit ni do škole da odu sami!
ninči, hrvatske državljane ne izručuju (neki zakon, ustav, šta ja znam) -a on je imao hrvatsko državljanstvo. potvrdu o nekažnjavanju je mogao dobiti, jer u hr nije bio kažnjavan.
što se škole tiče, bio je jedan period kad je čudan auto kružio oko škole, i mi smo alarmirali nastavnike i osoblje. neki tipovi su mamili djecu u auto. da ih nešto pitaju, ili da im daju slatkiše, kaj ja znam... onda se sve smirilo. prvi i drugi razred kikica nije išla sama, uvijek ju je netko pratio - iako je do škole bilo nekih cca 200m.
zato je izuzetno važno djeci skrenuti pozornost na to da se nepoznatim autima ne približavaju, i da budu u grupama - pogotovo dok su manji. veći bolje shvaćaju pojam opasnosti.
Znam Sorci da je to zakon! I mislim da sve zemlje imaju takav zakon. Ali je to po meni čista glupost jer ako je netko napravio kriminalno djelo u stranoj zemlji, a očito je ako je već osuđen, napravit će i u svojoj zemlji...znači taj zakon svjesno riskira sigurnost drugih svojih građana! Naš zakon bi trebao štititi poštene građane, a ne kriminalce! Prestrašno mi je to i prežalosno!
[QUOTE=RozaGroza;1912172 mislim da je sistem koma il da curice koje se obuču u dominđu djeluju, meni, kao kurivce.
naravno da je važno da osoba drži do sebe, ali ja osobno dominđe i dekoltee ne smatram držanjem do sebe, niti smatram da bi žena trebala bit pokrivena burkom, ali mislim da postoji neka lijepa ženstvena sredina koja ističe prirodnost i ljepotu bez da joj je glavna svrha pobrat što više požudnih pogleda - jer ruku na srce, zašto oblačimo na sebe minice, uske košulje i stavljamo tonu šminke? Kao radi sebe, ali zapravo radi toga da bi nas okolina percipirala kao lijepe i zgodne. I taj segment, to htjenje da budemo prihvačeni na taj jedan način od drugih, je po meni loš po dijete, i zato ne želim svoju djecu odgajati tako da im izgled bude ono što im gradi samopouzdanje.
Flopica vezano usko uz ovaj seksualni procvat mladih, to se proširilo do ovih granica u doba hipija, tako da ne mislim da je oduvijek svaka osoba imala desetke partnera prije nego bi se skrasila sa jednim (do razvoda naravno), tako da ne mislim da je sex prije braka ili ti ga ševa sa 17 nešto bez čega mladi ne mogu. Ja ne mislim svoga sina toljagom ganjat da ne bi slučajno spavo sa nekom curom prije braka, al ga mislim odgojem formirati u osobu koja će shvaćati važnost čekanja do braka, važnost razdoblja zaruka, i na kraju krajeva važnost braka sa jednom osobom dok ih smrt ne rastavi.[/QUOTE]
potpis, osim burke
Eh, prestigle ste me... Zapela sam na petoj stranici.
Prije nego krenem čitati dalje..., mislim da se manje više sve slažemo, samo, kao i u većini drugih tema, drugačije je raspravljati na ovaj način od onoga u stvarnom životu, kroz direktnu komunikaciju oči u oči...
Svakako da tinejdžerici/tinejdžeru ne možeš zabraniti seks, autostopiranje, kupanje gdje god, ali kao što RG reče (kad govori o seksu prije braka), nadam se da ćemo razgovorom, pričom, primjerom doći do toga da budemo zadovoljni i spokojni i mi i ona.
Iako, ni to ne mora biti garancija. I meni se puno pričalo, pa nije vrijedilo. Ne znam, možda nije prezentirano na pravi način.
Potpisujem krumpiric i njezine stepenice.
A što se odjeće tiče, gore sam potpisala Rozu. I znam da zvuči radikalno.
Odjeća svakako čini čovjeka i šalje određeni znak o toj osobi. U vrijeme kada sve manje komuniciramo oči u oči, mislim da je upravo odjeća važan način komunikacije. E sad, kad vas čitam, čini se da drugačije tumačimo znakove. I meni kao i Rozi dopičnjaci i super dekoltirane majice zovu samo jednu stvar. Jer, netko je rekao, tražim poglede i tu sve staje, ali, treba misliti i na koji način će netko primiti taj znak. Ti možeš reći dobar dan, a ako si nadrndana, taj dobar dan može zvučati i kao šamar. Da se razumijemo, ne mislim da bilo koja odjeća može biti opravdanje nekome za bilo koju nepoželjnu radnju, ali, da se ja obučem tako pa da me salijetaju neki krelci, da me smaraju, gnjave cijelu večer pa mislim da bih se ubila. To mi nikada nije bio cilj kada bih izlazila van. To mi zapravo nikada nije bio cilj, to mi je gubljenje vremena, kao i stajati pred ogledalom i isprobavati sto kombinacija, praviti frizuru, šminkati se tri dana, a o lakiranju noktiju da i ne pričam, ali, to sam ja (evo, noge mi sve crne od dudova, ne mogu odoljeti kad prolazim ispod duda, moram stati i jesti).
Evo, i ja sam MM upecala odjećom, ali majicama ispisanim domestosom s različitim porukama, prišvcima, bedževima... Kad bih izašla van, isto mi je bilo važno čagati, zezati se, ali i naći nekog sebi sličnog pa večer provesti u razgovoru (kao predigri, he he), glupiranju...
Dobro, odoh čitati dalje.
he he, tako moje dijete voli roza i cvjetiće - od mene to sigurno nije vidjela, ali joj udovoljim i oblačim je takoali da ce biti eksperimentiranja vjerujem da hoce, jer evo ova moja balerina vec sad zeli stvari koje ja ni nemam u najdubljem kutku ormara, ali kad ih se docepa kod svoje tete vjerujem da ce ih isprobati.
kad je bila beba, kupovala sam žutu, zelenu, crvenu... sve boje osim roza jer joj nisam htjela ništa nametati, no, eto, ona voli roza i ne pada mi na pamet nametati joj nešto što joj se ne sviđa, mogu samo moliti Boga da što prije dođe u pubertet i postane luda punkerica
a ovo o šogoru i dvoje razlčite djece... da, ja danas gledam na igralištu kolegičinu malu, 1,5 mjesec stariju od Maše, jurca, penje se sama na tobogan, spušta se, a ova moja stoji i promatra... penje se, ali traži ruku, spušta se s tobogana, ali traži da ju držim, iako joj stvarno puno toga dopuštam (uz oprez, naravno), čak ju potičem na neke stvari baš zato da bi se što prije osamostalila, no ona je jednostavno takva, oprezna i promišljena i to mi je ok (neće se sama ljuljati, sjedi meni u krilu)
treba pratiti dijete, nadopunjavati se s njim, ljubavi, odgojem, razgovorom, poštivanjem, promatrati, upijati, a za to treba vremena, treba tišine, mira..., a to je ono što sve manje imamo
mir nam oduzimaju sve vrste medija, mobiteli, računala, šoping centri, previše je tu buke, zagađenja, zahtjeva
teško je danas odgajati djecu
Šteta što nema smajlića koji se krsti, he he!
Apricot, jedan sladoled dnevno?!! E pa od tebe to nisam očekivala!
Nadam se samo da više ne kupuješ sladolede s bombonima?
He, he, šalim se, naravno!
Našla sam se u ovome. S tim da sam ja kroz odrastanje prošla sve tri faze. Od pokornosti do otvorenog sukoba.
Sva sreća pa sam našla dobricu od muža koji, istina, ne tolerira, ali ukazuje pa ipak postajem normalna osoba.
Ček malo, nona je baka? Dakle, mama tvoje mame ili tate? E pa sad, nije da provociram, ali kako to da su onda tvoji starci (tko god od njih dvoje) ispali tako jako popustljivi prema tebi (o tome sam čitala i na drugim temama na kojim si sudjelovala) ako je njezin tako strog odgoj bio dobar.
Mislim da svaki ekstrem rađa novi ekstrem. Onda imate ljude koje su starci tjerali da rade pa oni svoju djecu puštaju da spavaju do podne. I obrnuto.
Pa onda oni koji su živjeli u neimaštini pa crnče od jutra do sutra da im djeca imaju sve što i drugi.
Naravno, nije pravilo, ali, ja se ježim od takvih stvari (kao i onoga dok si pod mojim krovom... tako kad moja teta dođe pa počne serendati, ja joj kažem, ti si sad u mojoj kući i imaš se ponašati prema mojim pravilima, itekako zašuti!).
Uh, meni je ovo previše.
Sa 16 godina do 5 ujutro? Nema šanse. Što se mene tiče, ne bi morala uopće van. Neka sjedi kod kuće pa neka se inati dokle god. Svašta!
Ni do tri!
Znate li da tinejdžerima treba puno više sna nego mlađoj djeci i odraslima?
Pusti ti izvršavanje obaveza, sitno radila, pomagala.
Nema mi dijete što raditi vani u to doba!
Ovo što Apri priča mi se čini kao zlatna sredina. E sad, zaista, u današnje vrijeme se u to doba tek izlazi van (mislim na studente i starije). Ako bude studirala izvan Osijeka, ne znam, neću moći kontrlirati. Ako bude kod kuće, ići ću po nju.
Ali do faksa, ma ne, stvarno se nadam da se neću morati boriti s takvim forama. Izlazak do 3, do 5, u srednjoj?!
he he, ja sam bila ta s lanca
užas jedan!
a ovo s kavicama, pivom, gitarama... ma sve štima, i meni je to super, ali drugo je biti u domu, među poznatima, to ti je kao da si kod kuće, a drugo je glavinjati po gradu od nemila do nedraga
iako, i to ima svojih čari... dočekati zoru na nekoj klupi, voziti bicikl ranim jutrom dok ljudi idu na posao, pjevati kroz grad dok sviće... eh, sve u sigurnim rukama MD, sada MM
Čitam i razmišljam. Ne mogu se sjetiti niti jedne stvari koju su mi roditelji baš branili. Možda ni moje želje nisu bile prevelike
Nikada mi nisu rekli moraš doći u xy sati i točka. Znam da sam sa 16 godina prvi put ostala na tulumu do 6 ujutro jer smo bili u vikendici i nije bilo busa ranije. Znali su moji i kuda idem i s kim (čak su se i roditelji vlasnika vikše kontaktirali).
Sa 17 sam prvi put bila 3 tjedna solo na moru.
Stvar je u povjerenju i u dogovoru.
Odnos roditelja i djece je živ, raste i razvija se zajedno s njima, a nije skup krutih pisanih i nepisanih pravila i dresure.
Jes'ga vi zafilozofirate oko ničeg. Bit stroga samohrana majka 5 djece nije extrem. Da se povodila za modernim načinima sad bi joj jedno dijete bilo alkić, drugo narkić itd. Ovako je sama odgojila petoro normalnih odgovornih odraslih ljudi. To što su oni ispali popustljiviji od nje nije jer su bježali iz njenih strogih skuta, već jer su se vremena promjenila, ne znam, počeli su valjda čitati stručne knjige o odgoju umjesto da slušaju vlastiti roditeljski instinkt.
Roza, više si stvarno deplasirana s tim ironiziranjem čitanja knjiga.
Pa čak i da su mnogi od nas i pročitali sve te knjige koje nam nabijaš na nos, zar je u tome sve zlo svijeta?
Napisala si da tražiš informacije o pravljenju jogurta (ili čega već); nije valjda da je jogurt važniji od djeteta?
Nemamo svi urođene roditeljske instinkte; nekima od nas je potrebno konzultirati literaturu, stručnjake, druge roditelje...
Rijetki su oni koji su tako sigurni u ispravnost (samo) svojih postupaka.
Daj nam dopusti da budemo nesavršeni!
di si ti sva ta iskustva skupila, da je meni znat
normalnu osobu normalna iskustva mogu samo navest na činjenicu da je sve što si navela minoran i nikakav faktor, od odjeće do izlazaka do kojekakvih nebuloza.
zapravo ne mogu razumijeti da odrasla obrazovana osoba razmišlja na način da procjenjuje ljude ili da se boji da će ljudi biti procijenjeni po odjeći i inim tričarijama.
da ti kažem-pogle
Nema tih uzda u koje možeš zauzdat svoje dijete -da bi postalo ono što si zamislila.
Nije mene odgoj pretvorio u ono što jesam već život.da ti kažem-pogle
Nema tih uzda u koje možeš zauzdat svoje dijete -da bi postalo ono što si zamislila.
Apri kakav jogurt kakve knjige? Jel ja nekom branim da bude nesavršen? Je sam ja savršena? Daj se smiri malo, imam pravo reć da poštujem strogost i pravila bez da me se kamenuje. I da, mislim da mnogi od nas imaju urođen roditeljski instinkt, i ne trebaju im tone knjiga da bi znali odgajat dijete. Ko ne zna ili misli da može bolje nek čita knjige.
Hodaju.
A kad su klinci nezaštićeni - nezaštićeni su. Zato zagovaram veliki oprez, do doba dokad djeca nisu dovoljno snažna, pametna i neatraktivna luđacima. Nemojte me krivo shvatit, al čisto sumnjam da bi silovatelj tako lako odlučio se na neku od nas, da smo hodale tom cestom. Ne da zrela žena ne može biti žrtva silovatelja, ali mislim da kad vidi razbacanu žensku s kojom kilom više, il mene merzera od stoosamdeset centimetara i s iskustvom upisanom u koju boru nekako dva puta razmisli. Velika većina nas bi procijenila kome bismo sjele, možda bismo imale koji obrambeni spray u torbici (ja imam mace), znamo vozit, dignut ručnu, da se kamion zaokrene, znamo pogledat oko sebe u kamion vidjet čim se može što, znamo ga primit za jajca da obnevidi i tak, nešto bi hitile na njega, štojaznam. Fizički smo jače, nosile tu djecu, usisavače, razmještale ormare... I iskustvo bi nam upalilo kliker prije.
Al kad mater kaže - nema đeca da odaju sama, da se oblače tako da su primjetni luđacima onda se obruši cijela kvazidemokratska hajka o slobodi i to.
Zašto se uostalom svi nađete uvrijeđenim ili napadnutim od onog kako ja radim ili želim raditi stvari. Majke mi neću se više javljat na teme, jer čim napišem kako ja mislim da bi stvari u mom životu trebale funkcionirat, nađe se vas gazilijon defenzivnih da me napadne jer ispada da sam ja nekog prozvala, a ja nikog ne prozivam. Iskreno fučka mi se kako ko odgaja svoju djecu, javim se da iznesem svoje mišljenje, rečem koji su moji standardi, ne krivim nikog za njegove niti mislim da sam bolja opd ikog, samo stvari radim pinkicu drugačije, ako uopće i radim toliko drugačije.
Ajd nemojte više moje postove shvaćat osobno, nisam ja mjerna jedinica za išta, samo neko ko ima svoje mišljenje koje je za mene ispravno, vi imate jednako pravo da imate dijametralno suprotne stavove od mene, mene to ne dira nit sam ikad ikog prozvala zbog osobnih stavova. Ovo mi je fakat više dosadno.
roza, a kako ti zamišljaš raspravu na forumu
ti napišeš kako bi ti, ja napišem kako bi ja, i?
meni je to turbo dosadno
ifi, ne znam kolko bi neki silovatelj bio uplašen mojim iskustvom, snagom i neatraktivnom odjećom
neki dan sam radila do kasno, sama u uredu na kraju grada u industrijskoj zoni s polunapuštenim skladištima, do auta mi je bome se srce uzlupalo - nigdje nikog, da me netko dočekao, nitko mi ne bi mogao pomoći.
to je jedna sasvim druga priča.
ti ne zagovaras oprez nego paranoju. i to na vrlo degutantan način. i prema djeci opcenito i prema sugovornicima.
kad si vec govorila o povampiravanju, onda da kazem da smo primjer za umjerenost, koja bi bila suprotnost povampiravanju, prvenstveno mi roditelji. zaključak se nameće sam od sebe.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
