Razred za naprednu djecu

[Tanči]

Danas mi je poštar donio pismo od ravnatelja škole koju moja kći pohađa.U pismu piše da škola osniva novi razred naprednih učenika i da je tu i moja kći.Bit će ih dvadesetak i raditi će po jačem programu.
Zvala sam školsku psihologicu da ju pitam za pojašnjenje.Nisam baš puno saznala.
E sad,mene zanimaju iskustva roditelja čija djeca idu ili su išla u takve razrede.Koje su prednosti,a koje mane?
Do sada se znalo događati da jedino moja kći napiše test iz npr.matematike bez greške,a ostali dobiju puno loših ocjena i onda se cijeli tjedan sve vrti oko ispravljanja tih loših ocjena,a za to vrijeme se moje dijete dosađuje.Pretpostavljam da se u ovom novom razredu to neće događati.
Ja još ne znam šta da mislim o svemu tome.Jedino me ljuti što nama,roditeljima nisu ni riječi rekli o tome.Poslali su nam to pismo i odluka je konačna.

[sirius]

Bome niti ja ne znam što da mislim o tome. Mislim da je to nešto potpuno eksperimaentalno , do sad u Hrvatskoj nije bilo takvih razreda.

[larmama]

Ni ja nisam čula za takvo nešto. Koji je razred tvoja kćerka ?

[Tanči]

Završila je 4.Na jesen kreće u 5.Škola je u Zaprešiću.Na stranicama od ministarstva nisam našla ništa ili nisam dobro tražila,ne znam.

[pepi]

Mi smo sredinom školske godine ispunjavali neki upitnik kao roditelj potencijalno naprednog djeteta, ali se ne mogu sjetiti da li u koju svrhu.
Isto je završila 4.razred.

[Zdenka2]

I našu djecu su testirali, ali neće biti "naprednog" razreda, jer se djeca dijele u klasični i realni razred. S ovom skupinom naprednih će se posebno raditi. Načelno, to mogu samo pozdraviti, jer se s mojim darovitim djetetom prve četiri godine u školi nije radilo ništa; sve je bilo prepušteno nama roditeljima. A nedostaci koji mogu biti u praksi ovise o dvije stvari: program i kadar.

[Vrijeska]

ja bih bez obzira na intelektulanu naprednost mog djeteta razmislila o tome

to znači i promjenu razreda, školskih prijatelja
a i može značiti da više neće biti najbolja u razredu - što može djelovati poticajno, ali s druge strane i djeteta može dovesti do razočaranja ...
(no, to je moje mišljenje jer imam emotivniju djecu koju promjene, koliko god bezazlene bile, pokatkada jako pogađaju)

i baš me zanima kakav će to biti program

naravno, bravo za tvoje dijete!

[larmama]

ova obavijest samo pismom je zaista poražavajuća

Mislim da je vrijeme da se neke stvari u našem školstvu promijene no ne ovakav način.
I definitivno sam kroz ove dvije godine došla do zaključka da bi barem za glavne predmete trebalo oformiti grupe po težini. Ovako je to jednostavno premalo i presporo za one bolje

[Peterlin]

Bravo za dijete!

Eh, sad, ima i Vrijeska pravo s jedne strane, a s druge - u prvom postu piše da je odluka konačna...

Ne znam što namjeravaju, ali ako je bit stvari omogućiti djeci da nauče više i učiteljima/nastavnicima da s njima kvalitetnije rade - odlično!

Inače, u dosta škola peti razredi se spajaju/preslažu i slično (pogotovo u mjestima gdje postoje područne škole do 4. razreda) pa se dijete tako i tako mora privikavati na novu sredinu. Vjerojatno nije jedina iz svog starog razreda, a nova sredina mogla bi joj biti dodatni poticaj.

Sretno!

[Zoila]

Kao dijete sam ja bila u naprednoj skupini, pa tako od 7. razreda do kraja srednje skole sam bila u posebnom razredu za darovitu djecu unutar obicne skole. I moja su iskustva samo pozitivna. Ali opet, to je bilo u Americi, gdje je taj nacin skolovanja vec uhodan. U mom razredu nikad nije bilo vise od 20 djece, a u ostalim razredima je znalo biti i preko 30. Sto se tice komentara da tvoje dijete nece vise biti najbolje u razredu, ovisi o karakteru dijeteta. Tu ce biti jaca konkurencija, no ako se radi i na odnosima unutar razreda, na grupnom radu, itd - moze biti poticajno.

a kako je krenulo - da ste dobili pismo bez ikakvih prethodnih najava, sastanaka s roditeljima, itd - drzim vam fige da bude ok kad krene na jesen.

[Beti3]

Malcom u sredini, tamo se vidi kakvi su to razredi.

Sada bez šale, mislim da je to dobra stvar, ako dijete želi. Treba i njen stav poštivati.

[sirius]

Malcom u sredini, tamo se vidi kakvi su to razredi.

Sada bez šale, mislim da je to dobra stvar, ako dijete želi. Treba i njen stav poštivati.

nema ona što htjeti ili ne. Pa u pismu piše da to nije opcija već odluka.

[Tanči]

Da,to je odluka koju je netko donio bez da pita djecu,roditelje,bez ikakvog testiranja i konačna je.

Malenoj sam pokazala pismo,prepričala razgovor sa psihologicom i rekla svoje mišljenje o tome koje je poticajno.

Ona se s tim složila,ali ona se sa svime složi.Među djecom su već počeli kružiti tračevi o tome što nije čudno jer informacija nema.

Ja se samo bojim da ne bude to nekakav pokus,koji će se možda izjaloviti i šta onda?

Uporno guglam,ali ne uspijevam baš naći neke korisne informacije.U školi mi isto nisu bogznakaj rekli,ma joj.

[larmama]

Tanči, a da probaš nazvati ministarstvo možda od njih dobiješ više informacija.
Nadam se da će ti se ipak netko javiti, valjda je još neka škola obuhvaćena tim programom. Možda da vidiš da li i u drugoj zaprešićkoj školi osnivaju takav razred.

[Zdenka2]

Mislim da se takve stvari ne mogu raditi bez testiranja djece, obrade stručnog tima i dogovora s roditeljima. Ako su ti uvjeti zadovoljeni, mislim da je darovitoj djeci potreban ne samo dodatni nego drugačiji rad, a dobro je i za djecu kojoj slabije ide, jer se učitelji koji rade s njima mogu bolje prilagoditi njihovom ritmu i potrebama.

[piplica]

Ne znam, ovako laički mi se to ne sviđa,
djeca bi tu podjelu vrlo lako mogla doživjeti kao razred pametnih i razred glupih,
čini mi se bolja opcija dodatnih aktivnosti za bistriće i naprednije,
pa tko želi učiti više i drugačije, neka se priključi...

[jvk]

Mislim da je to super. I da je moje dijete u pitanju nebi uopće razmišljala upisati ju u taj razred ili ne.
Očito je da tvom djetetu treba više intelektualnog poticaja, a prelazak u 5. razred je prava prilka za to.
Djeci za većim potrebama treba pružiti više.
Društvo?
Dolazi i prolazi. I iz vrtića su izašli pa im se ništa nije dogodilo.
Uostalom. U životu će puno puta mijenjati sredine i radna mjesta (pretpostavka), a samim tim i ljude koji ih okružuju.
U ovoj situaciji će se samo ranije suočiti s tom činjenicom i naučiti lakše uspostavljati nova poznanstva.

Ali to je moje razmišljanje.

Samo naprijed.

[jvk]

E da. I još sam se nečeg sjetila.

Uvijek se gleda na potrebe "slabije" djece.
I njima se uvijek pruža više prilika i mogućnosti i sve se njima podređuje pa eto primjer da se u klasične razrede stavljaju djeca sa posebnim potrebama kojoj je realno potrebno više pažnje i vremena i svega i puno bi im više odgovarali manji razredi sa okolinom koju oni mogu pratiti.

U Hrvatskoj se ne polaže pažnja na djecu koja također trebaju poticaj, ali u onom drugom smjeru. Kada im treba dati VIŠE.
Na to se uvijek nekako gleda... neznam kako bi se izrazila a da to točno opišem.

Ugl, komentari su. Vaš dijete je nadprosječno, ali mi nemamo nikakvih mogućnosti i dodatnih programa za njega.

Treba takvoj djeci dati MOGUĆNOSTI i PRILIKE.
I treba se prestati sramiti.
Jer oni su naša budućnost.

I super da se našla škola u kojoj su to prepoznali.

[Tanči]

Ne smatram ja to lošim.Dapače,vrlo poticajnim.
Kad se samo sjetim koliko je malena vremena protratila i nadosađivala se u školi dok su drugi ispravljali loše ocjene.
Nije da se hvalim,ali ona je jedina od sve djece iz četvrtih razreda napisala završni test iz matematike na polugodištu bez greške,pa se to ponovilo s prirodom,hrvatskim i onda na kraju razreda ista priča,kao i lani,predlani...
I šta se desilo?Moje dijete zadnja tri tjedna nastave zajedno s učiteljicom pomaže djeci koja su dobila jedinice,dvojke...
Za moju kćer je nastava bila gotova prije mjesec dana.Pokušavam si zamisliti šta je ona svašta nova mogla naučiti u mjesec dana.Čudo toga.
Zato se i ja na neki način radujem novom razredu i novom programu.
Daj Bože da uspije.
Jučer sam puno razgovarala sa roditeljima koje poznajem i koji su mi prijatelji i svi se slažu da bi za malu to moglo biti super.
Ja se isto nadam,jer vidim da njoj treba više.Ne želim da mi se dijete dosađuje u školi.
Malo će biti nezgodno u početku jer je to sad velika promjena.Mijenja sve i kolege i profesore.
Ali to je moje mišljenje i moji strahovi.
Možda ni ne bude nikakvih problema.
Jer moje dijete ima takvo samopouzdanje da se to rijetko viđa.
U subotu je polagala za crni pojas-prvi dan iz tae kwon do-a,nakon 6 godina svakodnevnog treniranja je došla do toga.
Daleko najmlađa sa smo 10 godina.
I stala je pred komisiju koja je bila užasno stroga i prošla.
Mnogi su puno stariji pali,njih čak pola.
Meni je zamalo pozlilo od nervoze i samu sebe sam pitala-čemu to?
Ali moja kćer je očito drugačija od mene,od mnogih.
I ona je sada majstor tae kwon do-a crni pojas-prvi dan(ili pom,pošto nema još 15g)
I ona je završila razred s 5.0
Sve je sama postigla.Nikad ju nismo tjerali,forsirali,ma ništa.
Čak je htjela da još uz sve ovo trenira skokove u vodu,al sam ja rekla da ne može,jer mi je to bilo previše.
Htjela je i učiti španjolski,ali ga u Zaprešiću nema gdje,a ja ju ne stignem voziti za Zagreb.
Pa sad uči sama preko interneta kroz Shakirine pjesme..
I zato se nadam da će u novom razredu biti prilike da razvije svoj potencijal,pa možda i dobije i treći strani jezik.
I neke druge poticaje,a ne da se dosađuje.
Inače je ona to sve već prihvatila i to joj je ok.
Za frendove je sama zaključila kako će ih viđati pod odmorima i na igralištu,a tu su i mobiteli.
Mislim,dapače,vjerujem da će biti sve ok,a iskustva ću javljati ovdje tako da i drugi roditelji znaju.

[Marsupilami]

Sigurna sam da oni svoju odluku nisu donijeli samo tako.
Vjerovatno su testirali djecu i po tome procjenili tko je za takav razred pogodan.

Peti razred sam po sebi donosi promjene, nove predmete i nove profesore, a sto se prijatelja tice...s njima se ionako druzi pod odmorom a ne za vrijeme sata, ne vjerujem da ce joj turnus biti promjenjen

Ja bih bila presretna da moje djete netko stavi u takav razred.
Ovako ga od iznadprosjecnog pokusavaju pretvoriti u prosjecnog i jako se trude da to ostvare sto mene iznimno nervira
Preko mjesec dana oni su ucili zbrajanje s prebacivanjem preko 10, mjesec dana...on je jadan izludio jer ga je uciteljica tjerala da zbraja na prste kao i ostali ne dozvoljavajuci mu da kaze rezultat napamet.
A tek je prvi razred zvrsio, sto ce biti dalje sve me strah

[Anemona]

Tanči, bravo za tvoju djevojčicu!

[Tanči]

Od testiranja je jedino provedeno TIMSS i PIRLS testiranje,ali su samo dva četvrta razreda pisala te testove,ne svi.
To su međunarodni testovi koji služe za rangiranje škola.
Rezultate nismo dobili,rekli su da tek nagodinu.
Mislim da taj test nije poslužio za nikakvu drugu svrhu.
Anemona,Vrijeska,Peterlin-hvala.

[Zdenka2]

I kod nas su provedeni samo ti testovi, za četvrte razrede.

Jvk, potpis.

[Vrijeska]

Ajme, koje dijete ... Uf, pomalo zavidim roditeljima koji imaju tako pametnu djecu Sve se čini nekako lakšim u životu...

Bravo još jednom!

[jelena.O]

Vjerovatno su testirali djecu i po tome procjenili tko je za takav razred pogodan.

Ja bih bila presretna da moje djete netko stavi u takav razred.
Ovako ga od iznadprosjecnog pokusavaju pretvoriti u prosjecnog i jako se trude da to ostvare sto mene iznimno nervira

tvoj ide u suvagovu školu ili normalnu?

[Marsupilami]

Suvagovu, ali to nema veze jer programi se ne razlikuju, dapace, u Suvagu prvasici imaju 2 predmeta vise nego u obicnim skolama

[babyboys]

Ajme, koje dijete ... Uf, pomalo zavidim roditeljima koji imaju tako pametnu djecu Sve se čini nekako lakšim u životu...

Bravo još jednom!

ali nije lakše. moje dijete je zadnja tri tjedna nastave provelo u dosađivanju - njemu je sve bilo riješeno, zadnje testove nije ni pisao.
i ovo je treća godina zaredom da je tako.

njegovi kapaciteti su toliki da ja nemam uvijek ni snage ni mogućnosti zadovoljiti ih.
bila bi presretna kada bi kod nas postojao barem djelomčno pojačan program, zbog njega, jer ovako uz minimum truda koji ulaže, rezultati su maksimalni i više od toga i čini mi se da ne uspjeva iskoristiti sav potencijal.

tješi me samo da na kraju u svom razredu nije jedini takav, pa možda to i uvide.

[casa]

Mama sam jednog malog pametnice koji je isto uvijek najbolji u razredu. I da ponekad se dosađuje, ali ja ne bih željela da ga se na takav način izdvoji. Mislim škole su odgojno obrazovne insitucije i ako ne uči matematiku na satu matematike, uči kako pomoći kolegi, kako razumjeti druge, kako nešto objasniti, socijalizaciju. Super mi je da ide na dodatnu i tu dobije to više, ali bitno mi je da nauči funkcionirati u realnoj sredini u kojoj živi gdje ima djece koja možda ne znaju matematiku kao on ali znaju nešto drugo. U školi sam uvijek išla na natjecanja iz matematike a sjedila sam s dječakom koji je bio najgori iz matematike i danas smo odlični prijatelji. Bitno je kakav je netko šovjek a ne koliko je napredan. Svakako bravo za tvoju djevojčicu... Ovo je samo moje mišljenje.

[gita-xy]

Bravo za tvoju djevojčicu, divno dijete.
Meni je ovo super, osim načina da ti pošalju pismo i to je sad to. Ja sam čula za takav razred u školi u Varšavskoj i OŠ Kralj Tomislav na Trešnjevci, isto su u 5 razredu oformljeni ti razredi. Kako to funkcionira u stvarnosti, to stvarno ne znam. A ovo, da li će možda dijete biti razočarano ako i dalje ne bude najbolja mi nije argument. Pa nije prvo mjsto pazarila doživotno, za prvo mjesto se boriš. Bolje biti osrednji ili lošiji među najboljima, nego najbolji među lošima. I to mislim kao majka jednog uistinu hipersenzibilnog djeteta, za kojeg nikad ne znam koja će riječ ili postupak povrijediti njegovu nježnu dušu. Na njegove osjećaje pazimo moj muž i ja i nitko više i to je naprosto tako. Što prije to spoznaju, kasnije im je lakše. Jednostavno, želiš biti najbolji? Trudi se

[Tanči]

Gita,moja kćer uopće sebe ne doživljava kao najbolju. Niti joj je to bitno.
Zanimljivo je bilo kad bi došla iz škole i prepričava šta su radili i kaže: x je dobila iz testa 3, y je dobila 4, xy je dobio 5 s jednom greškom, a ja 5 bez greške. Hmmmmm a x je najbolja u razredu. I tako svaki put. Ja uredno prešutim i jedan dan nisam mogla izdržat i pitam ja nju koja djeca su najbolja u razredu? Uredno mi je nabrojala njih pet, ali sebe nije spomenula. E sad ja pitam, a tko je od njih baš najbolji? Samo jedno dijete da izdvoji i onda je rekla x iako joj baš nije jasno jer je dobila iz testa 3.
Onda sam ja njoj objasnila da nitko od te nabrojane djece nije najbolji. Svi su dobri,jako dobri, ali nek razmisli malo tko bi bio najbolji. Tko ima baš sve 5 i tko je i u svemu ostalome najbolji? Nećete vjerovat,ali nakon dosta razmišljanja je onak poluglasno promrmljala-možda ja?
Ona sebe uopće ne doživljava posebnom, ni ja kao ni njen otac ju ne doživljavamo tako.
Ona ima tu famoznu sposobnost da fotografski pamti i ona zapravo uopće ne uči. Nego ono kaj čuje i vidi na nastavi upije ko spužva.
Ja sam isto takva, jedino kaj meni ne ide matematika ko njoj. To je nasllijedila od tate. On je matematičar i fizičar. Rođen je za to.
Meni nije nije bitno nikakvo rangiranje i rivalstvo među djecom.
Meni je najbitnije da ona bude sretna i zadovoljna.
I ako zaista postane slikarica i kiparica kao što je davno rekla da bude. Neka, iako znam da se s tim neće obogatit, ali neka slijedi svoje snove i nek bude sretna.

[gita-xy]

Uistinu divno dijete, prava curka! Ne doživljava se posebnom zato što je vas dvoje ne doživljavate tako. Naravno da je najvažnije da je ona zadovoljna i ispunjena, ali to ne može biti, dosađujući se zadnjih mjesec dana škole. Nisam ni mislila da mora biti najbolja. Ja sam se samo referirala na jedan post iznad gdje je napisano da to možda i nije dobro za dijete, da ga može dovest do razočaranja.
Noj treba dodatni izazov i u takvom ga razredu može dobiti. Ovo s fotografskim pamćenjem može biti i zeznuto. To se meni dogodilo. Meni je u školi bilo dosta jednom čuti, pročitati i ja sam znala baš sve i to ide dosta dugo, kod mene je to prošlo i kroz srednju školu. Ali, onda dođe faks i više nije dosta jednom čuti i onda mi je trebalo vremena da se zbrojim, da prvo naučim učiti jer ja to stvarno do svoje 20e nisam znala, naprosto pored čeg sam prošla, zakeljilo se u moju glavu. zato mislim da je takav razred dobar. Vjerujem da će joj biti dobro i da će se dobro snaći.

[nadica_b]

meni se isto čini jako zgodno rješenje, vidjet ćeš kakva će biti izvedba u praksi jer u RL se sve svodi na nastavnike - da li znaju stimulirati djecu i izvući iz njih najbolje.
Nego, da se nadovežem na jvk - naš sustav školstva nije prilagođen ni djetetu s pp ni darovitom ni natprosječnom - prilagođeno je prosječnom nezahtjevnom djetetu.
Ja imam sve tri kombinacije djece i tek u SŠ su počeli disati normalnije, a najstarija je procvjetala tek na faksu

[YosephK]

Moram priznati da me homogeniziranje razreda ne veseli nimalo. Radio sam i u OŠ i u SŠ, prošao brojne edukacije, nedavno bio na stručnom usavršavanju u Velikoj Britaniji gdje sam proveo nešto vremena kao asistent u nastavi u jednoj boljoj SŠ. Puno toga ovisi o nastavniku, odnosno o pristupu. Imao sam i ja puno bistrića u razredu u OŠ, a sada u SŠ imam nekoliko. Za njih pripremam posebne zadatke primjerene njihovim sposobnostima, a kad i to iscrpe, onda dobiju poseban zadatak da pomažu slabijim učenicima. Procvjetaju! Osjećaju se VAŽNIMA i KORISNIMA. Njima je to bilo kao da sam im dao cijeli svijet! Onaj osjećaj da nekome pomažu je neprocjenjiv, a da ne spominjem razna istraživanja koja dokazuju da se najbolje uči pomažući drugima! Nije poanta nastave (na primjer, nastave matematike) samo prenijeti znanje iz struke; poanta je i u razvijanju određenih socijalnih vještina. A tako nešto je lakše postići u heterogenoj skupini nego u homogenoj.

Usput, nikome u toj školi nije palo na pamet da će i u tom "naprednom" razredu opet biti onih "boljih"?

[Beti3]

Moram priznati da me homogeniziranje razreda ne veseli nimalo. Radio sam i u OŠ i u SŠ, prošao brojne edukacije, nedavno bio na stručnom usavršavanju u Velikoj Britaniji gdje sam proveo nešto vremena kao asistent u nastavi u jednoj boljoj SŠ. Puno toga ovisi o nastavniku, odnosno o pristupu. Imao sam i ja puno bistrića u razredu u OŠ, a sada u SŠ imam nekoliko. Za njih pripremam posebne zadatke primjerene njihovim sposobnostima, a kad i to iscrpe, onda dobiju poseban zadatak da pomažu slabijim učenicima. Procvjetaju! Osjećaju se VAŽNIMA i KORISNIMA. Njima je to bilo kao da sam im dao cijeli svijet! Onaj osjećaj da nekome pomažu je neprocjenjiv, a da ne spominjem razna istraživanja koja dokazuju da se najbolje uči pomažući drugima! Nije poanta nastave (na primjer, nastave matematike) samo prenijeti znanje iz struke; poanta je i u razvijanju određenih socijalnih vještina. A tako nešto je lakše postići u heterogenoj skupini nego u homogenoj.

Usput, nikome u toj školi nije palo na pamet da će i u tom "naprednom" razredu opet biti onih "boljih"?

Jako, jako dobro razmišljanje. I vrlo točno. Volim pročitati ovako nešto mudro.

[casa]

YosephK, vidim da slično razmišljamo. I ja sam profesor trenutno na porodiljnom, ali svo mi iskustvo što iz školske što iz mama prakse govori da takvi razredi nisu rješenje ni za naprednu ni za prosječnu a ni za sporiju djecu. Rješenje vidim u malim razredima i boljem profesorskom kadru. Jezičarka sam i znam da su gotovo sve moje kolegice s faksa pobjegle od škola zbog uvjeta rada i plaća, bar one bolje. U školstvu ostaju one koje nemaju drugu opciju i one koje su financijski pokrivene bez rada pa rade uistinu samo u ime ideala.

[babyboys]

Moram priznati da me homogeniziranje razreda ne veseli nimalo. Radio sam i u OŠ i u SŠ, prošao brojne edukacije, nedavno bio na stručnom usavršavanju u Velikoj Britaniji gdje sam proveo nešto vremena kao asistent u nastavi u jednoj boljoj SŠ. Puno toga ovisi o nastavniku, odnosno o pristupu. Imao sam i ja puno bistrića u razredu u OŠ, a sada u SŠ imam nekoliko. Za njih pripremam posebne zadatke primjerene njihovim sposobnostima, a kad i to iscrpe, onda dobiju poseban zadatak da pomažu slabijim učenicima. Procvjetaju! Osjećaju se VAŽNIMA i KORISNIMA. Njima je to bilo kao da sam im dao cijeli svijet! Onaj osjećaj da nekome pomažu je neprocjenjiv, a da ne spominjem razna istraživanja koja dokazuju da se najbolje uči pomažući drugima! Nije poanta nastave (na primjer, nastave matematike) samo prenijeti znanje iz struke; poanta je i u razvijanju određenih socijalnih vještina. A tako nešto je lakše postići u heterogenoj skupini nego u homogenoj.

Usput, nikome u toj školi nije palo na pamet da će i u tom "naprednom" razredu opet biti onih "boljih"?

moje dijete sada ima učiteljicu koja tako funkcionira. ali me već sad strah što će biti u petom razredu, srednjoj školi.?
jer ovakvi profesori su, po skustvima koja čujem, još uvijek teški izuzetak, a ne pravilo.

[YosephK]

Čuj...izuzetak je, da. Možemo sada žlabrati zašto je tomu tako, ali nećemo razvodniti topic. Samo ću reći da kakvi su uvjeti, neću nikoga osuđivati. A uvjeti su zbilja jadni. Nedavno sam bio "optužen" od strane jedne mame da sam zloban jer sam se USUDIO, pazite sad!, u pismenom ispitu u 3. razredu SŠ promjeniti brojeve u zadacima koje su učenici imali za vježbu. Takvi su roditelji, na žalost, danas u sve većem broju. Eh, da je samo to ono što stavljam pod "uvjete rada", još bi nam i dobro bilo. Stoga, nemojte osuđivati nastavnike (=oni koji drže nastavu). Mi smo ionako danas više postali činovnici i administratori, nego učitelji (=oni koji podučavaju).

Ja imam još entuzijazma, imam volje. Veseli me prenijeti znanje. Ali ne mogu garantirati da ću takav biti za 15 godina.

[Zdenka2]

Usput, nikome u toj školi nije palo na pamet da će i u tom "naprednom" razredu opet biti onih "boljih"?

Meni nije bitno hoće li dijete biti "bolje" ili "lošije" nego da rad s njime/njom bude prilagođen njegovim/ njezinim potrebama, a to nije tako. Zbog toga pozdravljam svaki oblik rada koji k tome stremi. Imam jedno darovito dijete koje je uvijek "bolje" i rezultati u ocjenama su optimalni, ali rad s djetetom ne prati njegove potrebe ne zato što to netko od učitelja ne bi htio nego zbog toga što nema odgovarajuće uvjete i edukaciju. Njemu nije dobro u školi. Imam i jedno prosječno dijete koje treba više pažnje, poticaja, motiviranja i kontrole učitelja. Ima izvrsnu učiteljicu, ali su uvjeti takvi da često njezine potrebe ostanu nezadovoljene. Uglavnom, mislim da uravnilovka ne koristi nikome i da treba sa svakim djetetom raditi u skladu s njegovim/njezinim potrebama.

[YosephK]

Bojim se da se taj prilagođeni princip ne bi baš postigao homogeniziranjem razreda. Tako nešto bi se moglo postići isključivo smanjivanjem broja učenika u razredu. Tek kada bi se mogli svakom učeniku individualno posvetiti možemo očekivati i prilagođavanje rada i puno bolje rezultate. Ne samo to, nego općenito poboljšati uvjete rada.

[jedna2]

[B]
Onda sam ja njoj objasnila da nitko od te nabrojane djece nije najbolji. Svi su dobri,jako dobri, ali nek razmisli malo tko bi bio najbolji. Tko ima baš sve 5 i tko je i u svemu ostalome najbolji? Nećete vjerovat,ali nakon dosta razmišljanja je onak poluglasno promrmljala-možda ja?
Ona sebe uopće ne doživljava posebnom, ni ja kao ni njen otac ju ne doživljavamo tako.

Pa ova pitanja koja joj postavljaš ne ostavljaju baš dojam da ju ne doživljavate posebnom (a i još toga rečenog na ovoj temi ipak pokazuje da ju smatrate posebnom). No svako je dijete posebno, pa čak i ona djeca koja ispravljaju jedinice zadnja tri tjedna školske godine. Možda su neki od njih posebno nadareni za uređivanje vrta samo što se to ne uči u školi. To što netko posebno dobro pamti činjenice (to se uglavnom u školi cijeni) ne znači da stvari zaista dubinski razumije (to cijene samo rijetki učitelji/ce).

Pametnoj djeci zapravo nikada nije dosadno, pa čak niti tada kad slušaju kako netko niti iz desetog pokušaja ne zna podijeliti dva broja. Time uče da postoje različitosti, to ih uči strpljenju u ophođenju s ljudima i sl.

Mi sve želimo strpati u klase i valjda bi najbolje bilo da se razne klase nikada niti ne susretnu.

YosephK je sve to lijepo napisao i veseli me da ima nastavnika koji tako razmišljaju (bez obzira što ne može garantirati da će takav biti i za 15 godina - to mu je još jedan plus

Bojim se da se taj prilagođeni princip ne bi baš postigao homogeniziranjem razreda. Tako nešto bi se moglo postići isključivo smanjivanjem broja učenika u razredu. Tek kada bi se mogli svakom učeniku individualno posvetiti možemo očekivati i prilagođavanje rada i puno bolje rezultate. Ne samo to, nego općenito poboljšati uvjete rada.

Upravo tako! No još uz to bi se posao učitelja trebao puno puno više cijeniti, jer danas zaista malo tko želi biti učitelj pa u školama rade oni koji se nisu uspjeli upisati na inžinjerske smjerove i zapravo niti malo ne vole učiteljski posao.

[Zdenka2]

Ovdje se ne radi o posebnosti svake osobe nego o posebnim potrebama djece. Nema nikakve riječi o vrijednosnim podjelama.

Imaš puno predrasuda prema učiteljima - misliš da samo rijetki cijene razumijevanje stvari i da su većinom u školi jer nisu mogli bolje. To nije tako. Učitelji prije svega cijene razumijevanje gradiva, a motivacija većine od njih za rad s djecom je za mene upravo iznenađujuća.

Pametnoj djeci zapravo nikada nije dosadno, pa čak niti tada kad slušaju kako netko niti iz desetog pokušaja ne zna podijeliti dva broja. Time uče da postoje različitosti, to ih uči strpljenju u ophođenju s ljudima i sl.

Posve suprotno, najveći problem darovite djece u školi je upravo dosada koja proizlazi iz toga što se s njima ne radi na odgovarajući način. Sustav ih ne prepoznaje, a kad ih prepoznaje uglavnom im nudi akceleraciju ili više istog. Ne mogu reći kakve će rezultate dati posebni razredi, jer to, kako su i drugi napisali, ovisi o ljudima koji će s njima raditi i o programu, ali načelno pozdravljam svaki pokušaj da se darovita djeca konačno primijete i da se i njima da ono što im treba u obrazovnom sustavu.

[jedna2]

Ovdje se ne radi o posebnosti svake osobe nego o posebnim potrebama djece. Nema nikakve riječi o vrijednosnim podjelama.

Imaš puno predrasuda prema učiteljima - misliš da samo rijetki cijene razumijevanje stvari i da su većinom u školi jer nisu mogli bolje. To nije tako. Učitelji prije svega cijene razumijevanje gradiva, a motivacija većine od njih za rad s djecom je za mene upravo iznenađujuća.

Posve suprotno, najveći problem darovite djece u školi je upravo dosada koja proizlazi iz toga što se s njima ne radi na odgovarajući način. Sustav ih ne prepoznaje, a kad ih prepoznaje uglavnom im nudi akceleraciju ili više istog. Ne mogu reći kakve će rezultate dati posebni razredi, jer to, kako su i drugi napisali, ovisi o ljudima koji će s njima raditi i o programu, ali načelno pozdravljam svaki pokušaj da se darovita djeca konačno primijete i da se i njima da ono što im treba u obrazovnom sustavu.

Pa da, svako dijete ima posebne potrebe, svako na svoj način i naravno nemoguće je svakom djetetu osigurati idealne uvjete sve dok ih je u razredu skoro pa trideset.

Imala sam priliku držati predavanje "bistirćima" i moram priznati da sam ostala jako razočarana. Ta djeca su postavljala komplicirana pitanja ali nisu slušala odgovore, upadala su jedno drugome u riječ, a isto tako i meni, teško su prihvaćala kad bi na neko moje pitanje dali kriv odgovor, a neki od njih su uporno tvrdili da je to što su rekli točno. U cijeloj grupi vladala je previše natjecateljska atmosfera.
Isto takvo predavanje držala sam i običnim razredima i tamo je bilo djece koja su s interesom slušala, postavljala pametna pitanja, dok neki nisu uopće slušali, neki su se divili onima koji su davali točne odgovore, neki su ih zavidno gledali, zajedno su se smijali onima koji su dali kriv odgovor. I da, opći dojam o pojedinom razredu poklapao se s općim dojmom o učitelju/ici.

Možda su se stvari sada promijenile....Kad sam ja išla u školu nije se cijenilo razumijevanje. Naravno da su uvijek postojale iznimke među učiteljima ali tu pričamo o večini. Kad sam studirala, na profesorske smjerove su uglavnom išli oni koji nisu upali na inžinjerske, i tu naravno uz iznimke.

Nisam za to da se ne radi dodatno s darovitom djecom, dapače, s njima se treba raditi ali ne tako da ih se odvoji u posebne razrede!

A iz svih razreda koje sam tijekom školovanja promijenila najbolji učenici nisu danas najuspješnije osobe, dok su neki tada sasvim prosječni danas zaista uspješni.

[tanja_b]

A iz svih razreda koje sam tijekom školovanja promijenila najbolji učenici nisu danas najuspješnije osobe, dok su neki tada sasvim prosječni danas zaista uspješni.

Upravo ovo je dokaz da je školski sustav prilagođen prosječnima, dok oni napredniji vrlo često izgube motivaciju tijekom školovanja.
A to se neće nimalo promijeniti sve dok osobe iz struke tvrde da "pametnom djetetu zapravo nikad nije dosadno".

[babyboys]

Nisam za to da se ne radi dodatno s darovitom djecom, dapače, s njima se treba raditi ali ne tako da ih se odvoji u posebne razrede!.

raditi dodatno s djecom s posebnim potrebama (i darovitost je posebna potreba) u klasičnom razredu je moguće kad je to razred od 15 učenika i nikad nisu svi na broju. u klasičnom razredu od 30 učenika mi se čini prilično nemoguće, u takvoj situaciji su na kraju zakinuti svi.

A iz svih razreda koje sam tijekom školovanja promijenila najbolji učenici nisu danas najuspješnije osobe, dok su neki tada sasvim prosječni danas zaista uspješni

u ovome se slažem s tanjom

[a zakaj]

Moj dojam je suprotan tanjinom (osim ako sam te, tanja_b, krivo shvatila), da nije stvar u tome da najuspjesniji s vremenom posustanu, nego da oni neprepoznati, kad dodju na faks koji ih zanima ili pocnu raditi posao za koji imaju dara, napokon procvjetaju i pokazu sto znaju.
Meni je to znak da skolski sustav zapravo ne razvija i ne vrednuje one sposobnosti koje su bitne u 'stvarnom' zivotu.
Cak i u akademskoj sredini, za koju bi se ocekivalo da ima istovjetne vrijednosti i nacine uspjeha kao skole, cesto kao najbolji isplivaju oni koji u osnovnoj i srednjoj nisu bili brilijantni.

Ja moram priznati da meni ne sjeda bas ni ta tvrdnja da je skola prilagodjena prosjecnima; valjda me smeta i sama sintagma 'prosjecna djeca'. Kad gledam djecu oko sebe, uvijek mi upada u oci njihova razlicitost, svako dijete stvarno je posebno (sto ne znaci da mislim da je svako dijete bistric). Moj je dojam da skola nije prilagodjena nikome, i da svako dijete placa cijenu prilagodbe, netko vecu, netko manju.

Sto se tice same ideje izdvajanja napredne djece u posebne razrede, meni se ne svidja, iz vise razloga (iako, Tanci, nemoj to shvatiti kao kritiku - da je netko moje dijete predlozio za takav razlog, pristala bih unatoc svim svojim razlozima, a vjerojatno bih osjetila i ponos zbog odabira).

Prvo - sto znaci napredno dijete? Dijete natprosjecne inteligencije? Dijete s odlicnim ocjenama? Dijete iznimno nadareno u jednom podrucju, a prosjecno ili ispodprosjecno u ostalim? Dijete natprosjecno u vecini podrucja, ali izrazito nespretno i bez sluha? (ok, mozda mozemo zanemariti odgojne predmete, pa reci da se gleda samo na one 'bitne' - ali cak i tu cesto kod djece postoji raskorak izmedju verbalnih i matematickih sposobnosti).
Sto znaci pojacani program? Pojacan za sve iz svih predmeta, ili?
Ako jednom upadnes u takav razred, a onda se bas ne iskazes, hoce li te sljedece godine vratiti u 'obicni'? Ili ako se netko iskaze u 'obicnom', hoce li moci sljedece godine uci u 'napredni'. Ili uvrstavanje u napredne ovisi iskljucivo o rezultatima psiho-testova, a ne i o dotadasnjem postignucu?
Sto s ocjenjivanjem? Po gaussu ili ne? Ako da, onda ce dvije petice u dva razlicita razreda imati razlicitu vrijednost (to je mozda i prihvatljivo, ali samo ako se uvede mala matura).
I na kraju, bez obzira na sve, to jest oblik segregacije, i jedan broj djece (a tek roditelja!) ce to tako i dozivljavati, i to ce postati stvar prestiza.

Ne znam, meni se to cini kao najlaksi nacin da se povuce neki potez, koji ce osigurati da se moze reci da je osiguran posebni tretman darovitih, a da ce stvarni ucinak cesto biti vrlo upitan (i ponajvise ovisan o kadru, kao sto je rekla Zdenka2).
Pravi, ali i tezi pristup je po meni ono sto govori YosephK. Ali da, to zahtijeva vise novca, vise nastavnog osoblja, bolje obrazovanje, i prije svega, ljude s idejom.

[tanja_b]

Moj dojam je suprotan tanjinom (osim ako sam te, tanja_b, krivo shvatila),

Nisi me krivo shvatila, iako bih se i s dobrim dijelom tvog posta mogla složiti.

O "razredima za napredne" nemam stava, nisam ni znala da tako nešto kod nas postoji, a i u cijeloj priči bi me potencijalno brinulo isto što i autoricu teme - što je o svemu tome obaviještena samo pismeno, bez detaljnijih informacija o čemu se tu radi.
Puno je tu otvorenih pitanja, od nastavnog kadra koji će s takvom djecom raditi (nije li i to na neki način potencijalno pitanje prestiža među nastavnicima, i hoće li se tog posla primiti oni koji su za to zaista kompetentni?), do kriterija koje si i sama spomenula, pa i pitanja što ako netko ne zadovolji u tom razredu, hoće li ga vratiti natrag (i kako bi to dijete doživjelo). O kakvom se to pojačanom programu radi, iz svih predmeta, ili samo nekih (kojih, kako odabranih). I je li razlika u programu kvantitativna (više istog) ili kvalitativna (drugačiji pristup gradivu).

Ali nisam baš sigurna ni da je rješenje da se naprednijoj djeci u heterogenim razredima daje u zadatak da izvlače slabije. To može biti poticajno, ali može biti i vrlo frustrirajuće, naročito za dijete u osnovnoj školi. Prošla sam to na svojoj koži i ne bih opet. Iako sam i onda i sad uvijek spremna pomoći nekom tko nešto ne razumije.

[Zdenka2]

Imala sam priliku držati predavanje "bistrićima" i moram priznati da sam ostala jako razočarana. Ta djeca su postavljala komplicirana pitanja ali nisu slušala odgovore, upadala su jedno drugome u riječ, a isto tako i meni, teško su prihvaćala kad bi na neko moje pitanje dali kriv odgovor, a neki od njih su uporno tvrdili da je to što su rekli točno. U cijeloj grupi vladala je previše natjecateljska atmosfera.

Ne pokazuje li to da doista imaju posebne potrebe? Razočaranje i kritiziranje neće im pomoći nego samo razumijevanje, prihvaćanje njihovih posebnosti i drugačiji rad s njima.


A zakaj, postavljaš prava pitanja. Škole i nastavnici imaju vrlo različite kriterije o tome tko su "napredni" učenici. Meni nije bitno tko je napredan ili nije nego kako se škola i nastavnici odnose prema potrebama djece. Netko je napisao da je škola prilagođena prosječnoj nezahtjevnoj djeci. Tome bih dodala još i iznadprosječnu nezahtjevnu djecu. Svi ostali, na bilo koji način zahtjevni i posebnih potreba, samo smetaju. Daroviti sustavu posebno idu na živce, katkad mi se čini da škola ima potrebu dokazati da nisu daroviti, najviše zato da se ne bi s njima morali baviti. Tako se sve prebacuje na roditelje i stručnjake izvan škole, a djeca cijelo vrijeme pate. I ja se pitam, kao i a zakaj, nisu li ti izdvojeni razredi samo još jedno formalno, papirnato pokriće za škole, zamjena za edukaciju o radu s darovitima i stvarne promjene. Bez toga bit će preteško i djeci i učiteljima. Ali, nakon četverogodišnje razočaravajuće borbe s vjetrenjačama, pruža mi neku nadu sve što barem ukazuje na to da daroviti i njihovi problemi postoje.

[jedna2]

Moj dojam je suprotan tanjinom (osim ako sam te, tanja_b, krivo shvatila), da nije stvar u tome da najuspjesniji s vremenom posustanu, nego da oni neprepoznati, kad dodju na faks koji ih zanima ili pocnu raditi posao za koji imaju dara, napokon procvjetaju i pokazu sto znaju.
Meni je to znak da skolski sustav zapravo ne razvija i ne vrednuje one sposobnosti koje su bitne u 'stvarnom' zivotu.

Hvala a zakaj, upravo to sam htjela reći primjerom koji sam navela.

[jedna2]

Ne pokazuje li to da doista imaju posebne potrebe? Razočaranje i kritiziranje neće im pomoći nego samo razumijevanje, prihvaćanje njihovih posebnosti i drugačiji rad s njima.

Ne znam pokazuje li to da doista imaju posebne potrebe, samo mi pokazuje da se s njima ili ne radi dobro ili su na kriv način odabrani kao bistrići.
To što sam ja bila razočarana njima niti pomaže niti odmaže, a nitko njih nije kritizirao - možda samo oni međusobno jedni druge.

I ne, nisam iz struke, samo imam priliku povremeno držati predavanja učenicima osnovnih škola.

[sirius]

Ne znam pokazuje li to da doista imaju posebne potrebe, samo mi pokazuje da se s njima ili ne radi dobro ili su na kriv način odabrani kao bistrići.
To što sam ja bila razočarana njima niti pomaže niti odmaže, a nitko njih nije kritizirao - možda samo oni međusobno jedni druge.

I ne, nisam iz struke, samo imam priliku povremeno držati predavanja učenicima osnovnih škola.

Bojim se da si i ti tu kritizirala. Očito ne namjerno, ali iz neznanja i predrasuda. Najlaganija imalo ozbiljna literatura o darovitoj djeci navodi određene probleme i posebne potrebe zbog drugačijeg načina razmišljanja u odnosu na većinu.