Razred za naprednu djecu

[seni]

Ja bih se s cipelicom složila utoliko da nije dobro fokusirati se samo na neke od osobina djeteta, možda one koje su najistaknutije ili koje donose najviše očitih uspjeha. Ali to može biti i pitanje nijansi odnosa.
Recimo, ja mislim da je mene ta prizma sjajne učenice baš obilježila, ne uvijek na dobar način.

tu se potpuno slazem, vertex.

i mene najmanje zanimaju atributi "sjajna, najbolja" (odmah da dodam, da sam u prethodnom postu napisala taj atribut"najbolja" u skolskom uspjehu, samo iz razloga pojasnjenja). i zapravo da ti taj atribut drugi na neki nacin "naljepe".

ono sto mene zanima, je naprosto da djeci cije su koognitivne ili druge vrste sposobnosti velike, odnosno iznadprosjecne, da ih zaista upotrebe, da u punini zive to sto jesu, a ne da funkcioniraju ko plamenici na cetrvrini snage. zelim da im onaj entuzijazam, zar, znatizelja raste, a ne posve utrne. uopce se ne radi o ocjenama, ni natjecanju, radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.

[tanja_b]

radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.

Hm, čini mi se da u praksi djeca često ovo i rade. Mislim, sanjare na satu jer im je dosadno. Još jedan od načina ubijanja koncentracije. A dijete je pritom mirno, ne ometa nastavu, ma milina

[vertex]

Hm, čini mi se da u praksi djeca često ovo i rade. Mislim, sanjare na satu jer im je dosadno. Još jedan od načina ubijanja koncentracije. A dijete je pritom mirno, ne ometa nastavu, ma milina

A. je nekidan dobio opasku od profesorice iz matematike. Naime, on ne sanjari, nego brblja i komentira. I to, naravno i razumljivo, ometa nastavnika. Kako nitko nije trzao na naše prijedloge da mu daju više posla (iz četvrtog razreda je došao sa usvojenim takvim načinom rada, da uvijek ima posla za one koji su brzo i lako gotovi s osnovim zadacima), razvijali smo strategije kako ostat neprimjetan na satu i ne smetat drugima. I onda je bilo: crtaj, radi planove, dizajniraj nešto.
I tako je on nekidan završio zadatak pa crtao. Profa ga pitala šta radiš - crtam - nemoj više preko sata crtat. Pa je nakon sljedećeg zadatka, jer je opet bio brzo gotov, opet crtao. Pa je nastavnica pitala zašto opet crta, a on je rekao da je bolje da crta nego da govori. I profesorica je to proglasila bezobrazlukom i dala mu opasku. A ja se toliko trudila

[cvijeta73]

. Pa je nastavnica pitala zašto opet crta, a on je rekao da je bolje da crta nego da govori. I profesorica je to proglasila bezobrazlukom i dala mu opasku. A ja se toliko trudila

ajme meni. a šta da radi dok čeka dok ostali ne završe zadatak. drugi put nek ju to pita. pa i pod cijenu još jedne opaske. đizs.


seni, ja sam otprilike bila kao tvoja mala. sad me podsjetilo, ne znam jesam li pisala o tome. uglavnom, negdje u drugom polugodištu 1. razreda, usred nastave upada dežurni u razred i traži mene i još jednog dečka iz razreda. mi izlazimo. kaže on nama, čeka vas novinar za jednu radijsku emisiju. nas dva zbunjeni, pojma nemamo o čemu se radi. da nas čeka u zbornici. mi ulazimo u zbornicu, novinar s onim nekim mikrofonima, se predstavi i kaže nam, došao sam snimiti emisiju o darovitim učenicima i kako se škola prema njima odnosi. nas dva blenemo, pojma nemamo ni da smo daroviti, a kamoli kako se škola prema nama odnosi
uglavnom, bio neki test u osmom razredu, mi riješili test i nakon toga više nismo imali nikakve informacije ni o testu ni o rezultatima.
a nas dva ispala darovita
il talentirana, napredna, ne znam termin.
da, ovome propala emisija.

[sirius]

tu se potpuno slazem, vertex.

i mene najmanje zanimaju atributi "sjajna, najbolja" (odmah da dodam, da sam u prethodnom postu napisala taj atribut"najbolja" u skolskom uspjehu, samo iz razloga pojasnjenja). i zapravo da ti taj atribut drugi na neki nacin "naljepe".

ono sto mene zanima, je naprosto da djeci cije su koognitivne ili druge vrste sposobnosti velike, odnosno iznadprosjecne, da ih zaista upotrebe, da u punini zive to sto jesu, a ne da funkcioniraju ko plamenici na cetrvrini snage. zelim da im onaj entuzijazam, zar, znatizelja raste, a ne posve utrne. uopce se ne radi o ocjenama, ni natjecanju, radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.

Apsolutno.
Moj daroviti ne spada niti u najludim snovima u kategoriju naprednih. Njegova crta koja je daleko iznad prosjeka za dob je logika i povezivanje. Apsolutno nevažno za klasični oblik školovanja . Zato ja imam ponešto frustracije .:D ostale sposobnosti su mu čisti prosjek, plus sto mu je grafomotorika loša i koncentracija slabija. I onda je imam: neurednog, brbljavog,nesistematicnog i isfrustriranog skolaraca kojem apsolutno fali motivacije. Ovo zapravo nije prava tema za moju ventilanu, ali nikako da napise sastanak iz jezika jutros sa temom "sto bi rekao da je stablo". Jer on nije stablo, naravno, pa sve to nema logike. :D