A. je nekidan dobio opasku od profesorice iz matematike. Naime, on ne sanjari, nego brblja i komentira. I to, naravno i razumljivo, ometa nastavnika. Kako nitko nije trzao na naše prijedloge da mu daju više posla (iz četvrtog razreda je došao sa usvojenim takvim načinom rada, da uvijek ima posla za one koji su brzo i lako gotovi s osnovim zadacima), razvijali smo strategije kako ostat neprimjetan na satu i ne smetat drugima. I onda je bilo: crtaj, radi planove, dizajniraj nešto.
I tako je on nekidan završio zadatak pa crtao. Profa ga pitala šta radiš - crtam - nemoj više preko sata crtat. Pa je nakon sljedećeg zadatka, jer je opet bio brzo gotov, opet crtao. Pa je nastavnica pitala zašto opet crta, a on je rekao da je bolje da crta nego da govori. I profesorica je to proglasila bezobrazlukom i dala mu opasku. A ja se toliko trudila![]()






Odgovori s citatom