možda sam propustila,ali kako se onda vrednuje 5-ica iz naprednog razreda i 5-ica iz prosječnog,s obzirom da su u konačnici-zaključene ista ocjena za manje/više gradiva?
 |
|||
|
|
|||
možda sam propustila,ali kako se onda vrednuje 5-ica iz naprednog razreda i 5-ica iz prosječnog,s obzirom da su u konačnici-zaključene ista ocjena za manje/više gradiva?
Isto. Nema razlike. To je, na žalost kod nas tako.lasica prvotno napisa
Ali ipak se to prije ili kasnije sve iskristalizira.
Mene je jako ljutilo poklanjanje petica u nekim školama do 4. razreda. Sva djeca su praktički imala 5,0, ali kad su ta djeca došla u 5. razred, e onda je nastao kaos.
Znam nekoliko djece koja su upisala 5. razred s odličnim uspjehom iz 4. a sad muku muče da li će uopće proći razred.
Zašto na žalost? Ako je način poučavanja i zahtjevnost gradiva posebno prilagođena sposobnostima i interesima "izabrane" djece sasvim je u redu da njihova petica ima jednaku težinu kao i petica iz prosječnog razreda.
A što ako se pojave četvorke?
I mene ovo zanima. Sada se u srednju upisuje prema ocjenama pa znači li to da će se lakše u npr. MIOC upisati netko sa malo znanja i svim peticama nego netko sa puno znanja koji je završio težu OŠ, ali nema sve petice ili se gleda i koju je dijete OŠ završilo?
Draga Tanči neznam kako sam propustila ovu temu,sad sam čitala od prvog do zadnjeg posta,želim čestitati tebi i pravoj školarki na nizu uspjeha i pravom Božjem daru.Meni je izrazito drago da se takva djeca stave u poseban program i da se s njima radi u smjeru njihovih već sad velikih mogućmnosti.Drago mi je da ima u školstvu ljudi koji prepoznaju talente,i idemo dalje s njima...
Spomenu o izdvajanju i tzv"pretvaranju" nema jer oni koji vele da je to nepošteno prema drugoj djeci su jalni i zavisni,ili ne razmišljaju da im djete ima drugi talent a oni slijepi pred tim.
Budi ponosna na svoju curku,ma hvali je na sve strane,bez imalo skromnosti to je za hvalu i svakako poticaj i drugim učiteljima da velike talente šalju dalje,jer ta djeca mogu više,bolje i jače...Sretnoooo!!!
Posljednje uređivanje od Nitenaja : 08.05.2013. at 19:13
I ja čitam zaostatke od prošlog mjeseca! Bravo!To je velika stvar!
Pa sigurno da se ne gleda. Kako bi se gledalo, možda onaj iz "lakše" škole sa svim peticama bolje zna od onog iz "teže" sa svim peticama.
Ne gleda se, naravno. Dečki mi idu u jednu od težih škola u Splitu, u školi ističu i da su jedna od boljih u zemlji (po rezultatima onih nekih probnih matura za osnovce) i meni je drago da se puno od njih traži. Međutim, evo, ravnateljica nam je dala podatak da imaju puno odlikaša, ali svega desetak djece iz svih viših razreda ima prosjek 5.0. A. nije jedan od njih, i nije mi baš svejedno da ne može mirno spavati što se upisa u željenu srednju tiče.
Škola u koju moja kći ide je jedna od najboljih u Hrvatskoj. Na zadnjem rangiranju je bila treća od 450 osnovnih škola u RH.
Škola je zaista kvalitetna s odličnim profesorima i super ravnateljem i to se zna i u krugovima srednjih škola
Kad dođe vrijeme za upis u srednju sve petice se jednako gledaju iako ne vrijede jednako. Tu bi jedino prijemni ispit možda pomogao jer ni 5,0 nije garancija uspješnog upisa.
Dodatne bodove, odnosno izravan upis u srednju školu nose natjecanja i pobjede na istima.
Često se sjetim moje rođakinje iz Dalmacije koja je imala svaku godinu 5,0 a nije pola toga znala, prošla, naučila kao mi odavde koji nismo imali 5,0 a bili smo jako dobri. Kad je došlo vrijeme za srednju upisala je neku tešku, elitnu školu u Splitu jer su joj to ocjene omogućavale, ali ne i znanje i već se na polugodištu ispisala i prešla u strukovnu za konobare i nije ni to uspjela završiti. Pošto nije imala bogzna kakvo znanje skupljala je jedinice i pala razred. Srednju nije nikada završila. I sad nek netko meni veli da sve petice jednako vrijede? U malim mjestima uglavnom svi imaju petice jer se nastavnici ne mogu, ne žele nikome zamjeriti. Svi se poznaju i kako onda, hipotetički da ja kao profesor dam jedinicu malome od susjede ili sinu od načelnika ili ćeri od doktorice...Nemojte me krivo shvatiti, ali to je tako. Uvjerila sam se na svoje oči i uši. Žao mi je jedino te djece koja poslije pate i muku muče u srednjoj jer nemaju kvalitetno niti dovoljno predznanje za teške i zahtjevne srednje škole.
Mi smo jučer imali priredbu povodom dana škole i na njoj je prisustvovao i ravnatelj jedine srednje škole kod nas. Nadam se da je došao da vidi svoje buduće đake, iako moja kći kaže da neće ići u tu školu.
Moja kći je za svoje uspjehe dobila komplet vrijednih knjiga od ravnatelja i čim smo došli doma bacila se na čitanje
Gdje se može naći ta rang-lista?Škola u koju moja kći ide je jedna od najboljih u Hrvatskoj. Na zadnjem rangiranju je bila treća od 450 osnovnih škola u RH.
Škola je zaista kvalitetna s odličnim profesorima i super ravnateljem i to se zna i u krugovima srednjih škola
Kad dođe vrijeme za upis u srednju sve petice se jednako gledaju iako ne vrijede jednako. Tu bi jedino prijemni ispit možda pomogao jer ni 5,0 nije garancija uspješnog upisa.
Dodatne bodove, odnosno izravan upis u srednju školu nose natjecanja i pobjede na istima.
Često se sjetim moje rođakinje iz Dalmacije koja je imala svaku godinu 5,0 a nije pola toga znala, prošla, naučila kao mi odavde koji nismo imali 5,0 a bili smo jako dobri. Kad je došlo vrijeme za srednju upisala je neku tešku, elitnu školu u Splitu jer su joj to ocjene omogućavale, ali ne i znanje i već se na polugodištu ispisala i prešla u strukovnu za konobare i nije ni to uspjela završiti. Pošto nije imala bogzna kakvo znanje skupljala je jedinice i pala razred. Srednju nije nikada završila. I sad nek netko meni veli da sve petice jednako vrijede? U malim mjestima uglavnom svi imaju petice jer se nastavnici ne mogu, ne žele nikome zamjeriti. Svi se poznaju i kako onda, hipotetički da ja kao profesor dam jedinicu malome od susjede ili sinu od načelnika ili ćeri od doktorice...Nemojte me krivo shvatiti, ali to je tako. Uvjerila sam se na svoje oči i uši. Žao mi je jedino te djece koja poslije pate i muku muče u srednjoj jer nemaju kvalitetno niti dovoljno predznanje za teške i zahtjevne srednje škole.
Mi smo jučer imali priredbu povodom dana škole i na njoj je prisustvovao i ravnatelj jedine srednje škole kod nas. Nadam se da je došao da vidi svoje buduće đake, iako moja kći kaže da neće ići u tu školu.
Moja kći je za svoje uspjehe dobila komplet vrijednih knjiga od ravnatelja i čim smo došli doma bacila se na čitanje
Tanči, i ja bih molila ovu informaciju, čisto da vidimo gdje smo...
Tanči, ovo o malom mjestu i odlikašima jednostavno nije istina.
Ok, možda će neki progledati kroz prste kad se odlučuje između ocjena zato što mu znaju roditelje ili su roditelji neke face u selu.
Ali da će mu se dati 5 umjesto 2 ili 3, teško.
Oprostite na upadu na temu.
Drago mi je da ste ti i tvoja kćer zadovoljni školom, profesorima.
Definitivno je prednost velikog grada što se škola može birati, nama u malim mjestima bude onako kako nam grah padne pa kako se tko nađe u tome.
Kosjenka, ne generaliziram, ali moje iskustvo je skroz drukčije od tvojeg i dalje tvrdim da je to tako. Čast iznimkama.
Isteklo mi vrijeme za editiranje;
što se tiče biranja srednje škole nekako mi izgleda da je zapravo svima isto jer svi moraju putovati. Rijetki su oni kojima je škola preko puta kuće.
Na kraju će prije doputovati dijete iz npr Karlovca u Zagreb nego dijete koje putuje unutar Zagreba iz npr. Podsuseda do MIOCa jer je Zagreb zagušen prometnim gužvama i svako putovanje javnim prijevozom traje barem sat vremena u svakom smjeru. Mojoj kćeri bi trebalo do MIOCa sat i pol minimalno u jednom smijeru, a ja autom stignem u Rijeku za sat vremena
Tanci, ne razumijem kakve veze lokacija škole ima sa bilo čim . Sigurno ti je lakše nego da živiš u domu ? Putuje se toliko koliko se putuje . Ne bira se srednja skola po lokaciji ( osim ako nisi mm koji je birao najbližu da može spavati ujutro ). Putovanja sam cijelu srednju školu iz kustosije na zvijezdu i to mi uopće nije bilo strašno niti problematicno, nego pozitivno iskustvo.
Putovala sam i ja iz Gajnica u MIOC ali mi je trebalo manje od sat vremena jer u to vrijeme još nije bilo prometnih gužvi.
Danas je to stvarno problematično, tj. djeci sigurno treba puno više vremena.
Ali djetetu iz Karlovca je još gore, osim ako ima svog privatnog šofera, jer ga na dolasku u Zagreb opet čeka prometna gužva.
(zapravo baš i ne vjerujem da ima djece koja žive u Karlovcu a u Zagrebu idu u srednju školu)
Ako djeca žele gimnaziju tada sigurno najčešće ostaju u blizini svog mjesta stanovanja . Mi smo imali trećinu djece u razredu u domu , i još određeni broj njih koji su putovali izdaleka (npr. iz sela iza zapresica ) , ali samo zato sto se u zg od kontinentalnoj hrvatskoj moglo upisivati u smjerove koje smo imali.
ja nisam izabrala najbližu školu(onu ispred kuće) nego ošla u najdalju koja je postojala, a od trećeg razreda sam svakodnevno bila na praksi na sasvim drugom dijelu grada, pa onda u školu ili obrnuto
Tanci , ovako kad čitam puno previše brines . Dijete ti je super odlikasica , motivirana , sistematicna , odgovorna , u motivirajucoj okolini. Sigurno su joj nakon osnovne škole sva vrata . Obzirom da ima pravo znanje i ako ju želja za ucenjem ne napusti , ima veliku mogućnost uspjeha .
Da ja imam takvog učenika doma ne bi me brinuli drugi odlikasi , bili oni pravi ili navuceni.
a sto se tiče primjera iz gornjeg posta gdje odlikasica nije završila srednju školu , meni je veća katastrofa da nitko nije shvatio u čemu je problem ( i pokušao joj pomoći ) pa da djevojka na kraju ima samo osnovnu školu , nego činjenica da je ( možda ) imala lažne odlične ocjene bez stvarnog znanja . Iako i u to čisto sumnjam , nije niti peticu bez znanja i truda u osnovnoj samo tako dobiti.
Pa i mi smo, puno u domu, i puno putnika. Jedan je putovao čak iz Zaboka.
I da dodam: nisam primijetila taj sindrom malog mjesta kod te djece, bili su dobri đaci u MIOCu i završili ga, a završili su i fakultete.
Posljednje uređivanje od Mima : 11.05.2013. at 11:04
Mi smo putovali i iz daljih mjesta u Zgb. u školu. Samo do Zaboka je znalo trebati cca pola sata.
Isto tako srednja škola, gimnazija, malo mjesto,... 36 učenika u razredu, 30 ih upisalo (i zavšilo) fakultete koje su željeli i to ne neke bezvezne (PMF, Stomatologija, Pravo i slično).
Posljednje uređivanje od Anemona : 04.06.2013. at 10:57
Tanči,
pratim ovaj topic i dajem tebi i curki punu podršku.
No, želim ti reći da imaš predrasude oko kvalitete škola i veličine sredina. Moje iskustvo je, recimo, potpuno drukčije od tvog, ali potpuno je pogrešno stvarati općenite zaključke o nečemu samo na osnovu vlastitog iskustva.
Primjerice, ja sam išla u osnovnu u malom mjestu, u razredu je bilo samo dvoje odlikaša, a tih dvoje odlikaša nisu imali 5,0. Ne znam da li je itko u školi imao 5,0. Pri tom sam uz svoj 4,7 prosjek, dobila hrpu nagrada na raznim natjecanjima i smotrama iz različitih predmeta.
Onda sam došla u jednu od najboljih gimnazija u zemlji, u malom gradu, u koju dolaze i učenici iz susjednih gradova (koji imaju gimnazije, ali je ova bolja) pa sam shvatila da mojih ili tuđih 4,7 iz osnovne vrijede više od nečijih 5,0.
U tom našem razredu u srednjoj najpametniji i najaktivniji učenici vrzmali su se oko prosjeka 4,0-4,8, većina ih je završila fakultete (pravo, medicina, jezici itd. od Zagreba, preko Rijeke i Trsta, do SAD-a), jedan je doktorirao, jedna je na doktoratu, nekoliko magistriralo (po starom sistemu).
Od onih nekoliko pet nula učenika - razne su im sudbine, a mahom je to bila prilično dosadnjikava ekipa.
No, iz razreda je svih 32 učenika na upisima upalo na najmanje jedan fakultet, neovisno o prosjeku.
Ja sam na faks u Zagreb došla sam s kompleksom manje vrijednosti male sredine. Kakvo razočaranje! Od stotinjak studenata, od kojih su mnogi bili velikim dijelom iz Zagreba, neću ni napisati koliko nas je redovno upisalo četvrtu godinu, ni kakva je bila razina njihovog srednjoškolskog znanja, a o debatama sam mogla samo sanjati.
Moja osnovna i srednja škola u nekim su dijelovima bile kvalitetnije od fakulteta, a u srednjoj sam imala pametniju i načitaniju ekipu od one na faksu društvenog smjera u glavnom gradu.
Dobrih i loših učenika, kvalitetnih i nekvalitetnih škola i nastavnika ima u velikim i u malim mjestima. Kad tad se vidi tko je sa sobom donio znanje i tko želi razmišljati, učiti i raditi, a tko je donio kvazi dobre ocjene i poziranje.
Ne znam odakle pomisao da mene brinu tuđe petice?
Niti najmanje me ne brinu, ni zanimaju.
Ja sam napisala svoje mišljenje i iskustvo i na to imam pravo. Isto kao što su tu neki napisali svoje mišljenje i iskustvo i imaju ti pravo.
Ali to ne znači da sam ja u krivu. I ne bih više o tome jer topic polako ide u kupus, a to ne želim.
Hvala onima koji prate moje pisanje o mom djetetu i pružaju potporu. Znam da ima i jalnih no ne dira me to. Neka im ovo bude poticaj.
Voljela bih da pišu roditelji čija djeca također idu u napredne razrede i programe pa da razmjenjujemo iskustva jer je ovo sve još u povojima u RH
Ispričavam se na pogreškama, pišem prek mobitela jer smo na natjecanju Susedgrad Sokol međunarodni TKD turnir. Moja kći je osvojila prvo mjesto i zlatnu medalju u formama. Borbe još traju. Ima djece i mladih sa svih strana Lijepe naše i iz inozemstva
Jučer je moja kći dobila poziv na dodjelu Oskara znanja koje Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta dodjeljuje svim državnim i međunarodnim prvacima u subotu 08.06 u NSB-u
http://www.skole.hr/skole/vijesti_az...=8502#mod_news
Posljednje uređivanje od Tanči : 04.06.2013. at 09:08
Bravo!
Bravo! I čestitke!
Ja sam došla iz jako jako loše osnovne škole u lošu gimnaziju - oboje u malom mjestu. Mogu reći da sam bila talentirana učenica, ali od mene se u školi nije tražilo onoliko koliko je se moglo i trebalo, a ja, kao i većina djece, nisam se zamarala s time. No, iz mog razreda nas je jako puno završilo fakultete, što u Zagrebu, što u Splitu, što u Dubrovniku - mahom medicinu, računarstvo, strojarstvo, ekonomiju, itd.
Kada sam došla u Zagreb na studij, bilo mi je jasno da su razina mog školskog znanja i način učenja lošiji od kolega iz Zagreba. I bilo mi je jako teško u početku stići taj način rada, naviknuti se na znanje koje se traži. Ali na kraju sam završila faks u redovnom roku, sa vrlodobrim uspjehom. Hoću reći - sve se može kad se hoće, moja generacija je uspjela unatoč lošoj startnoj poziciji stići i nadoknaditi sve propušteno.
U subotu smo bili na dodjeli Oskara znanja državnim i međunarodnim prvacima u NSB-u
Bilo je jako lijepo i svećano. Od 130 000 djece koja su se natjecala u svim razinama, ovdje je njih 190 državnih prvaka i 40 učenika koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na međunarodnim natjecanjima dobilo priznanja. Međunarodni su uglavnom informatičari.
Dakle- najbolji od najboljih
I moje dijete je dobilo oskara i priznanje.
Prilog o tome je bio na svim TV dnevnicima u subotu, a vjerujem da se može pogledati i sada.
Tanči, bravo za tvoju curu!
Čitam da nekom ludom odlukom (ili odlukom luđaka) državni prvaci iz astronomije i informatike ne dobivaju niti jedan ekstra-bod za upis u srednju...pa kako je to moguće?
Možda zato jer su to izborni predmeti, ali svejedno bi trebali nešto dobiti... ovo jednostavno nije fer.
Čokolada, hvala.
Ovo za nedobivanje bodova sam i ja čula. Ne znam što da mislim o tome osim da nije fer.
Žalosno je što nitko u ovoj državi tu djecu niti potiče, niti im pomažu i sad im još i odmažu.
Novi pravilnik o bodovanju je dobar u onom dijelu gdje se sve ocjene i opći uspjeh određuje na dvije decimale pa sad ne bude 4,5 i 5,0 isto. Iako su oboje odlikaši.
Obrazloženje da državni prvaci iz informatike imaju vjerovatno uspjehe iz matematike i fizike pa im dodatni bodovi iz informatike ne trebaju ne stoji jer djeca ni fizički, ni teoretski ne mogu gurati paralelno redovnu školu i nekoliko natjecanja.
Svako natjecanje ima školsku razinu, županijsku i državnu. Na natjecanja se putuje, izostaje s nastave po nekoliko dana zaredom. Neka se i preklapaju i neizvedivo je sudjelovati na više njih.
Za moju kći se sad "otimaju" profesori. Svi bi dogodine s njom na natjecanje.
Njoj je to fora, ali je svjesna da nemre stići na sve.
ovo za informatiku mi ne ide u glavu,ne znam gdje se dogodio propust i zašto se to ne ispravi (valjda će županijska stručna vijeća za informatiku uložiti prigovor).
mislim...da se za tango dobiva bod,a za informatiku ne...ok, cijenim svaku ekstra aktivnost i trud,ali ovo je baš propust koji se može jednim dopisom ministarstva riješiti u jednom danu.
Ne znam. Možda u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Nama je to rekao ravnatelj, a poslije sam čula u jednoj od onih emisija o školstvu koje uređuje gđa Findak na HTV- u da su oš iz Zaprešića, Dugog sela i još jedna škola tri najbolje osnovne škole u RH. Niti jedna od te tri nije bila iz Zagreba i to su podaci za prošlu školsku godinu. Kako je sada za ovu koja je pri kraju, ne znam još.
Inače je moje dijete danas bilo na primanju kod župana i dobila je poklon bon od 1000kn u Profilu.
Jako se razveselila poklonu.
Jučer sam s mužem otišla na podjelu svjedodžbi jer naša kći nije ovdje. U ljetnoj je školi u Kraljevici.
I kaže razrednica da su svi u razredu prošli s odličnim i da je prosjek razreda 4,78.
Pet učenika ima 5,00
Mislim da je ovo zaista odličan rezultat i da je razred za naprednu djecu opravdao svoj naziv
Čestitam!
Podižem temu.
Moram napisati da je moja kći jučer u Primoštenu na 56. državnom natjecanju malih tehničara osvojila prvo mjesto u kategoriji obrada materijala.
Dakle, drugi put zaredom je državna prvakinja, lani iz graditeljstva, a ove godine iz obrade materijala.
I to sve bolesti usprkos i čestim izostancima s nastave.
Moram napisati i pohvaliti školu, stručne suradnike i posebno ravnatelja koji je imao sluha i odobrio nabavu skupih, a potrebnih alata, te omogućio da s mojom Reom na put kao isključivo njena osobna pratnja ide školska socijalna pedagogica koja je pazila na moje dijete kao na vlastito.
Na sreću napada nije bilo i sve je prošlo u najboljem mogućem redu.
Snimala ju je i televizija, a kad saznam gdje bude ovbjavljeno, stavit ću link.
Ovo sve pišem ne da bih se hvalila, već da ohrabrim roditelje bolesne djece, kao i djecu.
Treba se boriti, teškoćama usprkos i rezultat neće izostati.
Također ovo pišem da se skine stigma s bolesti neurološkog sustava kao što je epilepsija jer oboljeli od te bolesti nisu ludi, ni psihički bolesni.
takvi ljudi mogu i moraju živjeti normalno, ali nažalost još je previše predrasuda među nama.
Nadam se da je moja Andrea dobar primjer da se svi skupa moramo mijenjati.
Bravo Andreja! I sama nosim stigmu kroničnog bolesnika i ne dozvoljavam da mi netko kaže da ja nešto ne mogu..moze se sve..uz veci trud i vise energije, ali moze se..i to je prekrasan osjecaj
Cestitke na uspjehu i upornosti!
Aj super, čestitam!
Bila si me rastužila onim predzadnjim postom (na temi o cijepljenju). Sad mi je lakše
xxxAj super, čestitam!
Bila si me rastužila onim predzadnjim postom (na temi o cijepljenju). Sad mi je lakše
Joj, nemaš pojma koliko joj je ovo trebalo.Aj super, čestitam!
Bila si me rastužila onim predzadnjim postom (na temi o cijepljenju). Sad mi je lakše
Da polako izađe iz vrtloga straha u koji je upala.
Da joj se vrati samopouzdanje itd.itd.
Još je veeeliki put pred nama s puno borbe, ali napredujemo polako.
Za sada je uspjeh što je prošlo 9 tjedana bez grand mal napada.
U Primoštenu je bila tri dana i nije imala ni petit mal napade koji su do nedavno bili svakodnevni.
Još se ne usudim reći da najnoviji lijek djeluje, ali se potajno nadam.
Sreća je što je njena škola super i iako ima profesora koji i dalje umiru od straha kad vide moje dijete, većina joj je velika podrška.
Kao i ravnatelj i stručni tim pa tako i na maturalac ide pedagoginja kao isključivo Reina osobna pratnja.
I to je super zato jer su njih dvije uspostavile fantastičan odnos , a ta žena je zaista rođena za posao koji radi, a usto ima i brata oboljalog od epilepsije pa zna iz prve ruke kako to sve izgleda i kako najbolje pomoći.
U Primoštenu je odradila lavovski posao. Djeca su imala ubitačan tempo, a ona je cijelo vrijeme dežurala ispred vrata i mene izvještavala.
super čestitam malenoj, a pohvale za stručni tim u školi
Bravo!
Tanči, imate sreće sa školskim osobljem, svaka im čast.
Ma je, stvarno je.
Kad se sjetim mog školovanja kad nisam ni znala kako pedagog izgleda, a kamoli ravnatelj...
Ovi ljudi su fantastični; mentorica ne smije (pazi, ne smije) držati dodatnu nastavu jer ima ispunjenu normu i onda se nalaze kojekuda, ujutro, popodne, u knjižnici i spremaju se za natjecanje. Sve, naravno van nastave u slobodno vrijeme.
Vikendima su pohodili Bauhaus i kupovali alate i kovčege za to.
Ravnatelj mene obavještava da je odlučio da pedagogica prati Reu i na natjecanje i na maturalac, ja pitam koliko to moramo platiti jer znam da nije besplatno i da sam ja išla sigurno da bih i platila, a on mi zaprepašteno odgovara: "ništa gospođo pa mi smo tu zbog djece, a ne djeca zbog nas"
Znam da zvuči ko floskula, ali vjerujte mi da nije.
On to zaista tako misli i tako se ponaša.
...a za profesore koji se još uvijek ne mogu nositi s Reinim napadima (dosta velikih je imala u školi pod nastavom) je rekao da ili neka se naviknu ili potraže stručnu pomoć i zalijepio im veliki plakat u zbornicu na kojem je slikom i riječima objašnjeno kako postupati s osobom koja ima epi napad.
I da, ponavljam se, ali nema veze; pišem ovo zbog sve one djece koja su u istoj ili sličnoj situaciji.
Nitko od nas ne zna što ga može snaći, a kad se ovako nešto desi ljudi uglavnoj taje.
Razumijem to jer smo se i mi sreli s predrasudama.
Ali ja ću se boriti za moje dijete i za svu onu djecu koja imaju kronične bolesti da ih se ne izolira, stigmatizira...
Jer sva djeca mogu i moraju normalno živjeti, učiti, školovati se, baviti sportom, muzikom, završiti fakultet pa i puno, puno više.
Posljednje uređivanje od Tanči : 08.04.2014. at 09:18
čestitam za uspjeh, i Rei na hrabrosti!
Ma bravo bravo!!
Hvala Vam svima na čestitkama u moje i Reino ime.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom