Ne smatram ja to lošim.Dapače,vrlo poticajnim.
Kad se samo sjetim koliko je malena vremena protratila i nadosađivala se u školi dok su drugi ispravljali loše ocjene.
Nije da se hvalim,ali ona je jedina od sve djece iz četvrtih razreda napisala završni test iz matematike na polugodištu bez greške,pa se to ponovilo s prirodom,hrvatskim i onda na kraju razreda ista priča,kao i lani,predlani...
I šta se desilo?Moje dijete zadnja tri tjedna nastave zajedno s učiteljicom pomaže djeci koja su dobila jedinice,dvojke...
Za moju kćer je nastava bila gotova prije mjesec dana.Pokušavam si zamisliti šta je ona svašta nova mogla naučiti u mjesec dana.Čudo toga.
Zato se i ja na neki način radujem novom razredu i novom programu.
Daj Bože da uspije.
Jučer sam puno razgovarala sa roditeljima koje poznajem i koji su mi prijatelji i svi se slažu da bi za malu to moglo biti super.
Ja se isto nadam,jer vidim da njoj treba više.Ne želim da mi se dijete dosađuje u školi.
Malo će biti nezgodno u početku jer je to sad velika promjena.Mijenja sve i kolege i profesore.
Ali to je moje mišljenje i moji strahovi.
Možda ni ne bude nikakvih problema.
Jer moje dijete ima takvo samopouzdanje da se to rijetko viđa.
U subotu je polagala za crni pojas-prvi dan iz tae kwon do-a,nakon 6 godina svakodnevnog treniranja je došla do toga.
Daleko najmlađa sa smo 10 godina.
I stala je pred komisiju koja je bila užasno stroga i prošla.
Mnogi su puno stariji pali,njih čak pola.
Meni je zamalo pozlilo od nervoze i samu sebe sam pitala-čemu to?
Ali moja kćer je očito drugačija od mene,od mnogih.
I ona je sada majstor tae kwon do-a crni pojas-prvi dan(ili pom,pošto nema još 15g)
I ona je završila razred s 5.0
Sve je sama postigla.Nikad ju nismo tjerali,forsirali,ma ništa.
Čak je htjela da još uz sve ovo trenira skokove u vodu,al sam ja rekla da ne može,jer mi je to bilo previše.
Htjela je i učiti španjolski,ali ga u Zaprešiću nema gdje,a ja ju ne stignem voziti za Zagreb.
Pa sad uči sama preko interneta kroz Shakirine pjesme..
I zato se nadam da će u novom razredu biti prilike da razvije svoj potencijal,pa možda i dobije i treći strani jezik.
I neke druge poticaje,a ne da se dosađuje.
Inače je ona to sve već prihvatila i to joj je ok.
Za frendove je sama zaključila kako će ih viđati pod odmorima i na igralištu,a tu su i mobiteli.
Mislim,dapače,vjerujem da će biti sve ok,a iskustva ću javljati ovdje tako da i drugi roditelji znaju.