 |
|||
meni se isto čini jako zgodno rješenje, vidjet ćeš kakva će biti izvedba u praksi jer u RL se sve svodi na nastavnike - da li znaju stimulirati djecu i izvući iz njih najbolje.
Nego, da se nadovežem na jvk - naš sustav školstva nije prilagođen ni djetetu s pp ni darovitom ni natprosječnom - prilagođeno je prosječnom nezahtjevnom djetetu.
Ja imam sve tri kombinacije djece i tek u SŠ su počeli disati normalnije, a najstarija je procvjetala tek na faksu
Moram priznati da me homogeniziranje razreda ne veseli nimalo. Radio sam i u OŠ i u SŠ, prošao brojne edukacije, nedavno bio na stručnom usavršavanju u Velikoj Britaniji gdje sam proveo nešto vremena kao asistent u nastavi u jednoj boljoj SŠ. Puno toga ovisi o nastavniku, odnosno o pristupu. Imao sam i ja puno bistrića u razredu u OŠ, a sada u SŠ imam nekoliko. Za njih pripremam posebne zadatke primjerene njihovim sposobnostima, a kad i to iscrpe, onda dobiju poseban zadatak da pomažu slabijim učenicima. Procvjetaju! Osjećaju se VAŽNIMA i KORISNIMA. Njima je to bilo kao da sam im dao cijeli svijet! Onaj osjećaj da nekome pomažu je neprocjenjiv, a da ne spominjem razna istraživanja koja dokazuju da se najbolje uči pomažući drugima! Nije poanta nastave (na primjer, nastave matematike) samo prenijeti znanje iz struke; poanta je i u razvijanju određenih socijalnih vještina. A tako nešto je lakše postići u heterogenoj skupini nego u homogenoj.
Usput, nikome u toj školi nije palo na pamet da će i u tom "naprednom" razredu opet biti onih "boljih"?
Posljednje uređivanje od YosephK : 27.06.2011. at 21:57
Jako, jako dobro razmišljanje. I vrlo točno. Volim pročitati ovako nešto mudro.YosephK prvotno napisa
moje dijete sada ima učiteljicu koja tako funkcionira. ali me već sad strah što će biti u petom razredu, srednjoj školi.?
jer ovakvi profesori su, po skustvima koja čujem, još uvijek teški izuzetak, a ne pravilo.
Meni nije bitno hoće li dijete biti "bolje" ili "lošije" nego da rad s njime/njom bude prilagođen njegovim/ njezinim potrebama, a to nije tako. Zbog toga pozdravljam svaki oblik rada koji k tome stremi. Imam jedno darovito dijete koje je uvijek "bolje" i rezultati u ocjenama su optimalni, ali rad s djetetom ne prati njegove potrebe ne zato što to netko od učitelja ne bi htio nego zbog toga što nema odgovarajuće uvjete i edukaciju. Njemu nije dobro u školi. Imam i jedno prosječno dijete koje treba više pažnje, poticaja, motiviranja i kontrole učitelja. Ima izvrsnu učiteljicu, ali su uvjeti takvi da često njezine potrebe ostanu nezadovoljene. Uglavnom, mislim da uravnilovka ne koristi nikome i da treba sa svakim djetetom raditi u skladu s njegovim/njezinim potrebama.
Bojim se da se taj prilagođeni princip ne bi baš postigao homogeniziranjem razreda. Tako nešto bi se moglo postići isključivo smanjivanjem broja učenika u razredu. Tek kada bi se mogli svakom učeniku individualno posvetiti možemo očekivati i prilagođavanje rada i puno bolje rezultate. Ne samo to, nego općenito poboljšati uvjete rada.
Pa ova pitanja koja joj postavljaš ne ostavljaju baš dojam da ju ne doživljavate posebnom (a i još toga rečenog na ovoj temi ipak pokazuje da ju smatrate posebnom). No svako je dijete posebno, pa čak i ona djeca koja ispravljaju jedinice zadnja tri tjedna školske godine. Možda su neki od njih posebno nadareni za uređivanje vrta samo što se to ne uči u školi. To što netko posebno dobro pamti činjenice (to se uglavnom u školi cijeni) ne znači da stvari zaista dubinski razumije (to cijene samo rijetki učitelji/ce).
Pametnoj djeci zapravo nikada nije dosadno, pa čak niti tada kad slušaju kako netko niti iz desetog pokušaja ne zna podijeliti dva broja. Time uče da postoje različitosti, to ih uči strpljenju u ophođenju s ljudima i sl.
Mi sve želimo strpati u klase i valjda bi najbolje bilo da se razne klase nikada niti ne susretnu.
YosephK je sve to lijepo napisao i veseli me da ima nastavnika koji tako razmišljaju (bez obzira što ne može garantirati da će takav biti i za 15 godina - to mu je još jedan plus
Upravo tako! No još uz to bi se posao učitelja trebao puno puno više cijeniti, jer danas zaista malo tko želi biti učitelj pa u školama rade oni koji se nisu uspjeli upisati na inžinjerske smjerove i zapravo niti malo ne vole učiteljski posao.
Posljednje uređivanje od jedna2 : 28.06.2011. at 22:57
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom