Razred za naprednu djecu

[tanja_b]

A iz svih razreda koje sam tijekom školovanja promijenila najbolji učenici nisu danas najuspješnije osobe, dok su neki tada sasvim prosječni danas zaista uspješni.

Upravo ovo je dokaz da je školski sustav prilagođen prosječnima, dok oni napredniji vrlo često izgube motivaciju tijekom školovanja.
A to se neće nimalo promijeniti sve dok osobe iz struke tvrde da "pametnom djetetu zapravo nikad nije dosadno".

[a zakaj]

Moj dojam je suprotan tanjinom (osim ako sam te, tanja_b, krivo shvatila), da nije stvar u tome da najuspjesniji s vremenom posustanu, nego da oni neprepoznati, kad dodju na faks koji ih zanima ili pocnu raditi posao za koji imaju dara, napokon procvjetaju i pokazu sto znaju.
Meni je to znak da skolski sustav zapravo ne razvija i ne vrednuje one sposobnosti koje su bitne u 'stvarnom' zivotu.
Cak i u akademskoj sredini, za koju bi se ocekivalo da ima istovjetne vrijednosti i nacine uspjeha kao skole, cesto kao najbolji isplivaju oni koji u osnovnoj i srednjoj nisu bili brilijantni.

Ja moram priznati da meni ne sjeda bas ni ta tvrdnja da je skola prilagodjena prosjecnima; valjda me smeta i sama sintagma 'prosjecna djeca'. Kad gledam djecu oko sebe, uvijek mi upada u oci njihova razlicitost, svako dijete stvarno je posebno (sto ne znaci da mislim da je svako dijete bistric). Moj je dojam da skola nije prilagodjena nikome, i da svako dijete placa cijenu prilagodbe, netko vecu, netko manju.

Sto se tice same ideje izdvajanja napredne djece u posebne razrede, meni se ne svidja, iz vise razloga (iako, Tanci, nemoj to shvatiti kao kritiku - da je netko moje dijete predlozio za takav razlog, pristala bih unatoc svim svojim razlozima, a vjerojatno bih osjetila i ponos zbog odabira).

Prvo - sto znaci napredno dijete? Dijete natprosjecne inteligencije? Dijete s odlicnim ocjenama? Dijete iznimno nadareno u jednom podrucju, a prosjecno ili ispodprosjecno u ostalim? Dijete natprosjecno u vecini podrucja, ali izrazito nespretno i bez sluha? (ok, mozda mozemo zanemariti odgojne predmete, pa reci da se gleda samo na one 'bitne' - ali cak i tu cesto kod djece postoji raskorak izmedju verbalnih i matematickih sposobnosti).
Sto znaci pojacani program? Pojacan za sve iz svih predmeta, ili?
Ako jednom upadnes u takav razred, a onda se bas ne iskazes, hoce li te sljedece godine vratiti u 'obicni'? Ili ako se netko iskaze u 'obicnom', hoce li moci sljedece godine uci u 'napredni'. Ili uvrstavanje u napredne ovisi iskljucivo o rezultatima psiho-testova, a ne i o dotadasnjem postignucu?
Sto s ocjenjivanjem? Po gaussu ili ne? Ako da, onda ce dvije petice u dva razlicita razreda imati razlicitu vrijednost (to je mozda i prihvatljivo, ali samo ako se uvede mala matura).
I na kraju, bez obzira na sve, to jest oblik segregacije, i jedan broj djece (a tek roditelja!) ce to tako i dozivljavati, i to ce postati stvar prestiza.

Ne znam, meni se to cini kao najlaksi nacin da se povuce neki potez, koji ce osigurati da se moze reci da je osiguran posebni tretman darovitih, a da ce stvarni ucinak cesto biti vrlo upitan (i ponajvise ovisan o kadru, kao sto je rekla Zdenka2).
Pravi, ali i tezi pristup je po meni ono sto govori YosephK. Ali da, to zahtijeva vise novca, vise nastavnog osoblja, bolje obrazovanje, i prije svega, ljude s idejom.

[tanja_b]

Moj dojam je suprotan tanjinom (osim ako sam te, tanja_b, krivo shvatila),

Nisi me krivo shvatila, iako bih se i s dobrim dijelom tvog posta mogla složiti.

O "razredima za napredne" nemam stava, nisam ni znala da tako nešto kod nas postoji, a i u cijeloj priči bi me potencijalno brinulo isto što i autoricu teme - što je o svemu tome obaviještena samo pismeno, bez detaljnijih informacija o čemu se tu radi.
Puno je tu otvorenih pitanja, od nastavnog kadra koji će s takvom djecom raditi (nije li i to na neki način potencijalno pitanje prestiža među nastavnicima, i hoće li se tog posla primiti oni koji su za to zaista kompetentni?), do kriterija koje si i sama spomenula, pa i pitanja što ako netko ne zadovolji u tom razredu, hoće li ga vratiti natrag (i kako bi to dijete doživjelo). O kakvom se to pojačanom programu radi, iz svih predmeta, ili samo nekih (kojih, kako odabranih). I je li razlika u programu kvantitativna (više istog) ili kvalitativna (drugačiji pristup gradivu).

Ali nisam baš sigurna ni da je rješenje da se naprednijoj djeci u heterogenim razredima daje u zadatak da izvlače slabije. To može biti poticajno, ali može biti i vrlo frustrirajuće, naročito za dijete u osnovnoj školi. Prošla sam to na svojoj koži i ne bih opet. Iako sam i onda i sad uvijek spremna pomoći nekom tko nešto ne razumije.

[jedna2]

Moj dojam je suprotan tanjinom (osim ako sam te, tanja_b, krivo shvatila), da nije stvar u tome da najuspjesniji s vremenom posustanu, nego da oni neprepoznati, kad dodju na faks koji ih zanima ili pocnu raditi posao za koji imaju dara, napokon procvjetaju i pokazu sto znaju.
Meni je to znak da skolski sustav zapravo ne razvija i ne vrednuje one sposobnosti koje su bitne u 'stvarnom' zivotu.

Hvala a zakaj, upravo to sam htjela reći primjerom koji sam navela.

[krumpiric]

Ja moram priznati da meni ne sjeda bas ni ta tvrdnja da je skola prilagodjena prosjecnima; valjda me smeta i sama sintagma 'prosjecna djeca'. Kad gledam djecu oko sebe, uvijek mi upada u oci njihova razlicitost, svako dijete stvarno je posebno (sto ne znaci da mislim da je svako dijete bistric). Moj je dojam da skola nije prilagodjena nikome, i da svako dijete placa cijenu prilagodbe, netko vecu, netko manju.

potpisujem azakaj u svemu, a posebno u ovome dijelu. Mada bi ja to drugačije formulirala-rekla bi "prilagođena je svima i nikome"-a ne "nije nikome". Zapravo se pitam kakva bi to generalna, opća i osnovna škola mogla biti prilagođena "svima", ako u njoj na jednog učitelja mora funkcionirati 30 individualaca. RAzličitih malih ljudi.
ključ uspjeha određenog djeteta je prepoznavanje njegovih OSOBNIH interesa i sposobnosti-pitanje je koliko je i tko je za to sposoban. Neka djeca imaju sreće-pa imaju za to sposobne roditelje, koji će s njima surađivati u otkrivanju svega onoga što jesu i žele biti. Neka djeca imaju sreće pa imaju profesore kao Yoseph. A neka nemaju niti jedno od tog pa od iznimnih postaju vrlo skoro sasvim prosječna-jer u nekom trenutku povuku krivi potez ili krivi odabir ili ne pronađu u sebi sve ono za što su sposobni, ili znaju za što su sposobni, al nemaju potporu ili se ne usude...(hm...)

Sto s ocjenjivanjem? Po gaussu ili ne? Ako da, onda ce dvije petice u dva razlicita razreda imati razlicitu vrijednost (to je mozda i prihvatljivo, ali samo ako se uvede mala matura).
I na kraju, bez obzira na sve, to jest oblik segregacije, i jedan broj djece (a tek roditelja!) ce to tako i dozivljavati, i to ce postati stvar prestiza.

Mene isto muči ovo pitanje prestiža, sjećam se još iz OŠ kako se vrlo dobro znalo tko je iznadprosječan, a kako su se neka djeca silno silno trudila upasti u tu skupinu, zbog roditeljskih ambicija, npr. To su onda bila strašna forsiranja kojekakvih neprirodnih priča. Koliko bi se tek prostora za takve stvari otvorilo otvaranjem razreda genijalaca.

Ja bi, doduše, mada je malo van teme-spomenula nešto što mene muči, a jest oblik segregacije...
u HR se jako dobro zna koja gimnazija "surađuje" s kojim studijem tj. koja su djeca (iz koje gimnazije) za koji studij spremnija. Premda znanja druge djece mogu biti jača, sposobnosti veće-u nekim se školama pripremaju "prvaci". Pri odabiru SŠ, a ako se poznaju djetetovi interesi, može se biti mudar i doskočiti koječemu-pa vrlo lako otkriti posebnost, talenat i pomoći djetetu.