Citiraj jedna2 prvotno napisa Vidi poruku
Imala sam priliku držati predavanje "bistrićima" i moram priznati da sam ostala jako razočarana. Ta djeca su postavljala komplicirana pitanja ali nisu slušala odgovore, upadala su jedno drugome u riječ, a isto tako i meni, teško su prihvaćala kad bi na neko moje pitanje dali kriv odgovor, a neki od njih su uporno tvrdili da je to što su rekli točno. U cijeloj grupi vladala je previše natjecateljska atmosfera.
Ne pokazuje li to da doista imaju posebne potrebe? Razočaranje i kritiziranje neće im pomoći nego samo razumijevanje, prihvaćanje njihovih posebnosti i drugačiji rad s njima.


A zakaj, postavljaš prava pitanja. Škole i nastavnici imaju vrlo različite kriterije o tome tko su "napredni" učenici. Meni nije bitno tko je napredan ili nije nego kako se škola i nastavnici odnose prema potrebama djece. Netko je napisao da je škola prilagođena prosječnoj nezahtjevnoj djeci. Tome bih dodala još i iznadprosječnu nezahtjevnu djecu. Svi ostali, na bilo koji način zahtjevni i posebnih potreba, samo smetaju. Daroviti sustavu posebno idu na živce, katkad mi se čini da škola ima potrebu dokazati da nisu daroviti, najviše zato da se ne bi s njima morali baviti. Tako se sve prebacuje na roditelje i stručnjake izvan škole, a djeca cijelo vrijeme pate. I ja se pitam, kao i a zakaj, nisu li ti izdvojeni razredi samo još jedno formalno, papirnato pokriće za škole, zamjena za edukaciju o radu s darovitima i stvarne promjene. Bez toga bit će preteško i djeci i učiteljima. Ali, nakon četverogodišnje razočaravajuće borbe s vjetrenjačama, pruža mi neku nadu sve što barem ukazuje na to da daroviti i njihovi problemi postoje.