Pa ja predlažem da Beti3, umjesto da nam zvocneš tu i tamo kako smo jadni i čudni, lijepo osmisliš kurikulum i održiš nam radionice da naučimo to što je toliko očito a nama i liječnicima i psiholozima koji rade s darovitom djecom stalno promiče pred nosom kad ti se već ne da bisere pred svinje.
Mi smo se preporodili nakon testiranja kod Julije Vlahinsky u Psihološkom Centru medveščak. Dobili smo jasnu sliku onog s čim smo hrvali u magli. ozbiljna djagnostika uvijek pomaže - bilo da se radi o alergiji, poremećaju pažnje ili darovitosti. A da li ti imaš mogućnosti, sposobnosti i resursa da onda odradiš sve sam super, netko treba pomoć netko ponekad, netko ne uopće. Ali reći da su psihološka testiranja, od kojih su većinu osmislili liječnici, psihijatri pedijatri itd glupost samo zato što netko ne zna ništa o tome - e to me fakat svaki put razljuti! Mislim reći da su darovita djeca koja imaju neke poteškoće u socijalizaciji, na polju emotivnog sazrijevanja itd takvi jer su im roditelji to učinili je bezorazno kao reći anoreksičnom djetetu da bi mu sve prošlo samo da si neš pojede. Ja ne kužim ljude kojima je to zabavno. Što, hoćete reći da ste vi odgajali našu djecu, bilo bi im bolje i ne bi imali problema u životu?
Osim toga što treba biti atomski fizičar da shvatiš da postoje postoji na različitim poljima rezultati odgovarajući za svaku dob i da su neki prosječni neki iznad prosječni i neki daroviti znači iznimni i da mozak često ako ima nabrijano jedno polje, zaostaje u nekom drugom ili već sama iznimnost kao takva može biti problem zbog odudaranja od prosjeka svoje dobi i okoline. Ako nekto na recimo polju matematičko logičkom rastua ko trinaestogodišnjak a ima pet godina zar misllite da je to nešto što roditleji mogu utrenirati bez tragova ozbiljnog zlostavljanja? I da emotivni razvoj tog djeteta, motorika i sve ostalo nije u nekoj povezanosti s tim odstupanjem - da je ostatak tog malog mozga potpuno netaknut tim odstupanje itd halo?!