Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
A sad ozbiljno. Moje je mišljenje da je jedino bitno da djeca budu djeca i da se igraju i uživaju i rastu. Ima vremena za dati im pridjev "nadareno". To je ono što vam pokušavam reći. Treba uživati u njihovoj pameti, ali da ona ostane njima, a ne psiholozima i inim. Pružiti im sve što žele znati ostajući u okviru obitelji. Da ih ne "uzmu" prerano i uskrate im blaženo djetinjstvo.
Ne kažem da morate dijeliti moj stav.
Tko kaže da se njima želi dati pamet? Mi cijelo vrijeme govorimo da nekima njihova nadrenost predstavlja problem u okviru sistema koji očekuje da se uklope. Mene osobno ne baca u nesvjest od sreće to što moram pohoditi psihologe (više ja nego moje dijete) ne bih li naučila kao mu pomoći u stvarima u kojima ima problem zato što ono jest darovito. Iskreno, ja ne uživam u njegovoj pameti, bojim se da niti on još ne uživa...jer njegovi odgovori na pitanja , njegovi komentari , njegov način funkcioniranja jest drugačiji nego što je kod većine, i da , učiteljici, sistemu, meni, a na kraju i njemu to predstavlja problem. Većina od nas ne ide psiholozima i na radionice da bi poticala njihov intelektualni razvoj i da bi oni bili još pametniji, nego da bi se naučili nositi sa njihovim frustracijama zbog neujednačenih emocijonalnih, socijalnih i drugih područja u odnosu na intelektualno . I da bi u konačnici, jednom kad sve dođe na svoje i kad se pronađu, bili zadovoljni pojedinci koji ostvaruju svoje kapacitete najbolje što mogu. A ne isfrustrirani pojedinci koji misle da je greška u njima zato što su različitiji od većine. Kao što ću dijete odvesti liječniku ako je fizički bolesno , tako ću i potražiti savjet dječjeg psihologa ako osjećam da dijete ima neki problem .