Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
A sad ozbiljno. Moje je mišljenje da je jedino bitno da djeca budu djeca i da se igraju i uživaju i rastu. Ima vremena za dati im pridjev "nadareno". To je ono što vam pokušavam reći. Treba uživati u njihovoj pameti, ali da ona ostane njima, a ne psiholozima i inim. Pružiti im sve što žele znati ostajući u okviru obitelji. Da ih ne "uzmu" prerano i uskrate im blaženo djetinjstvo.
Ne kažem da morate dijeliti moj stav.
Ja sam jednom, negdje sa 18, rekla mami kako ja zapravo uopće nisam mlada, podrazumijevajući u toj izjavi da sam premalo nepromišljena, premalo šašava, previše stabilna i umjerena. Ona je odovorila: Dušo, biti mlad nije jednoznačan pojam.
Ja sam bila mlada na svoj način, kao što je svako dijete dijete na svoj način.
Ljudi se većinom obrate psiholozima onda kad osjete da im treba pomoć. Tako smo mi napravili, jednokratno, jer nam je Zagreb daleko, a u Splitu nismo našli ništa što bi nam bilo od koristi. Ono što ljudi žele od psihologa je upravo da im pomognu da shvate i prihvate svoje dijete onakvo kakvo ono jest, da bi to dijete imalo što neopterećenije djetinjstvo. Drugi dio priče je funkcioniranje darovitih u zajednici, gdje roditelji traže pomoć ako im pomoć treba. Opet zato da bi dijete imalo što ljepše i neopterećenije djetinjstvo. Treći dio priče je želja roditelja da darovitost u školskom sustavu bude prepoznata kao pojava, i da školski sustav bude sposoban odgovoriti na potrebe darovitih. Meni je jako zabavno s kolikim užitkom se preporuča zdravo dosađivanje i plemenito pomaganje potrebitima u ogromnim količinama. Gotovo da pomislim da takvi savjetodavci redovito dogovaraju kave i ručkove s jako napornim i nezanimljivim poznanicima da ne bi pod stare dane razmazili svoj duh željom da im dani prođu na kakav zanimljiv način, a kad požele pročitati dobru knjigu, radije odu držati besplatne instrukcije susjedovoj djeci, jer radost u pomaganju je neizmjerna.