Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
Iz kože "darovitog" djeteta kažem da se dijete nađe, netko prije, netko kasnije. Nijednom stvarno inteligentnom djetetu nije ni malo čudno da je drugačije od drugih. Ono to shvaća i to mu je normalno.

Takvo dijete zna da je pametnije od drugih i da brže sve kuži i najvjerojatnije je sretno zbog toga. I još sretnije ako to svoje znanje može podijeliti. I nikakav "sistem" ni loš učitelj neće spriječiti takvo dijete da nauči i to još na satu. Jednom vidi, jednom čuje i zna reproducirati.
Postoji i druga strana priče. Dijametralno suprotna, s kliničkom depresijom kao posljedicom neshvaćenosti i neprihvaćenosti tijekom odrastanja.

I to nije zaključak iz moje "kože" (iako u obitelji imam sličnu priču, nimalo lijepu i idiličnu), nego iz razgovora s kompetentnim osobama kojima je to struka.
Nemojmo tako olako zaključivati samo na temelju vlastitih iskustava. Super za one koji kroz život lako prođu i "nađu se prije ili kasnije", ali na žalost postoji puno onih koji se ne nađu, i koji će cijeli život okrivljavati same sebe, jer ih nitko nije uputio na drugačiji način razmišljanja o sebi i svojim karakteristikama.
Nije darovitost samo više znanja, da bar jest samo to, pa ne bi ni trebali pomoć ni u kojem aspektu.

Iako, rekla bih da smo se u raspravi udaljili od početnog posta, već se na prošloj stranici došlo do zaključka da planirani "razredi za naprednu djecu" nisu namijenjeni isključivo darovitima, nego natprosječnima po školskom uspjehu.