Roditeljima su testiranja i radionice potrebni da bi razumjeli svoju djecu, da bi ih znali prihvatiti i da bi ih bolje odgajali. Naime, takvoj djeci je teže postavljati granice i o tome se treba educirati; to treba znati. Oni su redovito izraženi individualci, beskompromisni i nekonvencionalni i vrlo često se odupiru pravilima, pogotovo ako im se nameću bez objašnjenja. Zvuči jako lijepo, ali takvo dijete nije lako odgajati. Darovitost djeteta je teška dodatna zadaća roditelja u odgoju djece, na drugačiji način, ali s istom težinom kao i druge posebne potrebe djece. Uvriježeno je mišljenje da roditelji "forsiraju" darovitost djeteta da bi se sami dokazali kroz dijete ili kompenzirali neke svoje neuspjehe. U stvarnosti nije tako - roditelji to rade zbog potreba djece, a sami su izgrađene i realizirane, zadovoljne osobe.

Postoji i jedna negativna strana psiholoških testiranja, a to je etiketiranje u okolini i poprilična netrpeljivost koja se zbog toga javlja prema darovitoj djeci. Uvijek me ponovo čudi kako su ljudi spremni priznati posebne sposobnosti kod odraslih ljudi, a ne prihvaćaju da takve sposobnosti postoje i u dječjoj dobi. Uza sve negativne posljedice tog "papira", dobit od tih saznanja i od rada s djecom na temelju tih saznanja je dugoročno nemjerljivo veća. Taj "papir" nije sam sebi svrha, kako se stalno na neugodan način podmeće - njegova svrha je u tome da se djeci temeljem spoznaja o njihovim sposobnostima i potrebama pruži podrška u obitelji, u školi (kroz mentorski rad i radionice), a po potrebi i kroz stručne radionice.

Problem s darovitom djecom u školi jest taj što im nije prilagođen ni program ni način rada. Kad se svim onim već nabrojanim osobinama pridruži i dosada, nastaje tipičan problem darovitog djeteta u školi. Mnogo u tome može pomoći otvoreni, fleksibilni i educirani učitelj (hvala svim takvim učiteljima mog M.), ali problem programa i propisanog načina rada ostaje. Taj problem leži i u korijenu ove teme - prijedlog za osnivanje posebnih razreda možda nije najsretniji, ali jest neki korak. Istraživanja pokazuju da se daroviti bolje snalaze i rade u skupinama sebi sličnih.