Meni nije čudno da djeca taje genijalnost-kad vide što se u društvu oko njih cijeni
nebi se sramili ljepote, spretnosti, bogatstva...
Meni nije čudno da djeca taje genijalnost-kad vide što se u društvu oko njih cijeni
nebi se sramili ljepote, spretnosti, bogatstva...
Da, na žalost.
Evo i primjera: zadaća iz hrvatskog-napisati pismo profesorici kao odrasla osoba koja joj se javlja nakon puno godina i piše gdje je i čime se bavi.
Petero djece je čitalo naglas svoje zadaće i veli mi kćer da su svi do jednoga pisali kako su sad bogati, žive u Las vegasu ili Parizu. Imaju vile, jahte i s tim se hvale. Oni su uspjeli u životu...
Moje dijete je napisalo kako studira arhitekturu i dalje se bavi taekwondoom i ronjenjem i kako se rado sjeti svoje stare škole i profesora...ni riječi o lovi, imovini i sl.
Ne kažem da je moje dijete genijalno, niti da druga nisu. Za sada su svi oni isti 5.0 prosjek i nitko se nešto specijalno ne izdvaja, ali ovi načini razmišljanja koji se vide iz te zadaće su mi fascinantni.