Ja svoje dijete nikad na ništa nisam tjerala. Nikad joj nisam govorila da mora imati 5,0. Nikad. Sama si ponekad, ne svaki dan narihta alarm u 6, a ja se ustanem u 7 i svaki put se iznova začudim kad ju nađem kako ponavlja gradivo jer taj dan ima test.
Trenira jer to želi, voli i ima puno prijatelja tamo. Prošlu subotu je sama odlučila propustiti natjecanje jer je trebala odmor i ok, nitko joj ni riječi nije rekao.
Prije dvije godine je zaželjela učiti španjolski i upisala sam ju.
Lani je napokon stasala za ronilački tečaj što je jedva dočekala, ali nije mogla prije jer je uvijet za upis min. 12 godina i naravno da ga je završila i već kuje planove za ljeto i novi tečaj za viši stupanj.
I što bi ja trebala pored takvog djeteta, ignorirati ju?
Ili pohvaliti ?