Podižem temu.
Moram napisati da je moja kći jučer u Primoštenu na 56. državnom natjecanju malih tehničara osvojila prvo mjesto u kategoriji obrada materijala.
Dakle, drugi put zaredom je državna prvakinja, lani iz graditeljstva, a ove godine iz obrade materijala.
I to sve bolesti usprkos i čestim izostancima s nastave.
Moram napisati i pohvaliti školu, stručne suradnike i posebno ravnatelja koji je imao sluha i odobrio nabavu skupih, a potrebnih alata, te omogućio da s mojom Reom na put kao isključivo njena osobna pratnja ide školska socijalna pedagogica koja je pazila na moje dijete kao na vlastito.
Na sreću napada nije bilo i sve je prošlo u najboljem mogućem redu.
Snimala ju je i televizija, a kad saznam gdje bude ovbjavljeno, stavit ću link.
Ovo sve pišem ne da bih se hvalila, već da ohrabrim roditelje bolesne djece, kao i djecu.
Treba se boriti, teškoćama usprkos i rezultat neće izostati.
Također ovo pišem da se skine stigma s bolesti neurološkog sustava kao što je epilepsija jer oboljeli od te bolesti nisu ludi, ni psihički bolesni.
takvi ljudi mogu i moraju živjeti normalno, ali nažalost još je previše predrasuda među nama.
Nadam se da je moja Andrea dobar primjer da se svi skupa moramo mijenjati.