Peterlin prvotno napisa
Imam nekako dojam da si mu nakon ozljede pocela popustati i da su granice otisle "u kupus". Ja nisam neka stroga mama, ali ima stvari koje NE DOZVOLJAVAM i gotovo. Moja djeca to znaju. Nikakvo iscrpljivanje tu ne pomaze. Dajem sve od sebe, ali i djeca imaju dati sve od sebe u granicama svojih mogucnosti. Sve, ne manje. Ako to "sve od sebe" znaci da hoda uz tebe mirno prvi dan minutu-dvije, onda dobro. Sutra ce hodati dulje. Nagradi ga kad uspije necim do cega mu je jako stalo, a da nije jurnjava. Ako ne uspijes, obavezno potrazi pomoc, jer polazak u skolu nije daleko (ovakva se ponasanja ne nauce u 2 tjedna, pa se dijete ne moze ni disciplinirati u 2 tjedna). Tu vrijedi samo dosljednost. Moji u zivotu nisu isli u krevet nakon 21 sat dok mladji nije zavrsio 4. razred. Sad im je dozvoljeno do 21.30 jer nema nastave. I NEMA pregovora. Isto je i s drugim stvarima. Vidim sto se dogodi kad su tjedan dana kod bake - treba mi 2 tjedna da ih privedem "u normalu" i to 2 tjedna konstantnog zvocanja s povremenom galamom.