Znam što bih trebala, ali ne ide. Postaje mi lakše vikati na dijete nego do besvijesti pričati i tisuću puta ponavljati, jer ionako nema nikakvog učinka, zar ne? Onda se dogodi da mi sin ode na ferije kod ujaka i ujne na par dana, i da svi ostanu bez teksta kako je to divno odgojeno dijete! A ja se grizem jer mi to drugi moraju reći! Ipak mi dolazi u glavu da su sve te beskrajne priče zapravo urodile plodom i kad mame nema blizu, on se ponaša prema onome što sam mu usadila. Odlučujem se sabrati i vratiti djeci mamu. Dolazim po dozu hrabrosti na ovu temu i postane mi lakše što nisam prva mama na svijetu koja je izgubila kompas. To je bilo jučer.
Danas sam sa svojom dječicom provela krasan dan!
Zadovoljna sobom, ponosna na njih. Jedna lasta ne čini proljeće, ali nadam se da smo napravili prve korake prema izlazu iz ludnice.