evo i mene ... na rubu pameti...
pisem u gluha doba, oci mi se sklapaju od umora, raspamecena, ali pokusat cu pisati, ludim...
moj sin ima 4,3 god., definitivno je tesko odgojivo dijete, vrlo emotivno i inteligentno, ali sve je problem i nikada ne znate kad ce scena krenuti, ali zadnjih mjesec dva je ludnica. u ovih mjesec dva imao je jednu vecu povredu vilice i zuba padom sa ograde 2m i polazak u obdaniste, ovo dvoje navodim kao neke vanredne stvari koje su mozda uticale na njegovo ponasanje. pronalazim se u mnogome ranije napisanom, ne mogu ni izbliza docarati nase scene, izljeve bijesa, udaranje... trebalo bi mi mnogo snage i vremena koje namam... nekako smo se borili sa svim tim, ja sam prilicno dosljedna npr. udarati me ne smijes, ZABRANJENO, ustajem od njega ili kazna-soba... i sl. ali on ne podnosi narusene odnose, sav se ospe po licu ako je neko od nas, posebno ja, ljut na njega, moli da mu se nasmijem, da se izvinemo itd. pomislim da ce dobiti "fras" koliko se deraci i koliko je uporan. on ce 1001. put opet pokusati srusiti granice, ne odustaje... u obdanistu tete kazu divan, nikakvih problema (?).
i kazem nekako smo se borili sa svim tim do prije 5-6 dana kada sam primijetila (a kad je tacno pocelo ne znam) da ima tik - stalno namjesta vrat, desno, lijevo, bradu (gdje ima oziljak od pada) naprijed prema prsima i to svakih par minuta ili u minuti vise puta, a od danas primijetim i povremeno zmirkanje ocima. bacim se na intenet tragajuci o tim tikovima i padnem u ocaj - ja mislim da je to rezultat ovih frustracija koje prozivljavamo... i pitam se gdje grijesim, kako se postaviti, a pogotovo sad kad imamo tikove kao ocit dokaz kako sve utice na njega. osjecam se razoruzanom, mozak mi ne radi, ocajna sam, placem...

prije nekih godinu dana imao je to zmirkanje ocima ali samo par dana i nisam ni primijetila kad je nestalo, sada se jako bojim buduci da konstantno borimo bitke oko svega (primjer: budimo se oko 7 i on dolazi nama u krevet, mazim ga, ljubim 10ak min i pita on mene: mama, sta cu piti? kazem ja: sta god goces, sine. kaze on sad vec deranjem: STA CU PITI???. pa kazem ja: hoces li cokoladno mlijeko, sokic...?... nisam ni zavrsila pita 3. put kroz plac: STA CU PITI i zvekne me laktom u lice... i tako scene iz nicega i svacega...

dajte kakvu korisnu i optimisticnu rijec, ja ne mogu ni misliti, smorena sam...