magda, samo sam dosla da ti kažem da nisi sama. I moj petogodisnjak je jako zivahan, vazda u trci, penjanju, skakanju... i nećuje kad ga opomenem da malo smanji tempo. Mislili smo da je više dovoljno velik da ga možemo nekad na pet minuta ostavit bez nadzora i na ulici (živimo na kraju slijepe ulice sa malim prometom auta) ali jucen smo uvidjeli da treba non stop nadzor. naime, do sad se vazda na ulici vozio biciklom i nije bilo nikakvih problema. A ulica je jedna ne prevelika nizbrdica. I on je jucen otiso biciklom niz ulicu, iako zna da nesmije, mi ga nakratko nismo gledali, i on je zavrsio na dnu ulice. Biciklo je zaustavilo mali zidic, a on je preletio preko zida u smokvu pa na pod, dubina metar metar i po. Bogu hvala nista mu se nije dogodilo osim razguljenog koljena, i dobro se prestrasio.
Pokusavamo pricati snjime, da se treba cuvati, paziti, nesmije se previse divljati, ali džabe. Sad vise ne ostaje bez nadzora, dok se bar malo ne smiri.