Već i ovo što si tu napisala kako se osjećaš veliki je korak. Pokušaj podijeliti to i sa bliskim ljudima. Ako osjećaš da još ne možeš reći suprugu, probaj razgovarati s mamom. Da li ona može preuzeti dio tvog posla oko djece? Ako joj još ne želiš ništa povjeriti, bar ju pitaj to.

Zatim reci svom obiteljskom liječniku, oni su obvezni čuvati tajnu i neće reći nikome ako ti tako želiš, tj. ako ne želiš da tvoji bliski saznaju kako ti je. Već i taj liječnik će ti sigurno pomoći razgovorom i uputiti te dalje na preglede. Na prvi pregled kod specijalista se čeka najduže 30 dana.
Nije nikakva sramota ići psihijatru. I ja sam bila kad sam nakon tragedije ostala zarobljena u svom svijetu tuge. Vrijeme, razgovori i obitelj učinili su da mi je svijet opet postao mjesto u kojem itekako vrijedi živjeti.
Vjerujem da će i tebi biti bolje, pokušaj sve i javi se.