Dok sam se pripremala za porod i doslovce gutala sve informacije do kojih sam mogla doći o zagrebačkim rodilištima kako bih odabrala najbolje ze sebe i bebu naletjela sam na puno priča o Merkuru koje su bile sve samo ne ohrabrujuće (upotrijebili su i riječ "klaonica").
No, nigdje mi se nije činilo rajski, zaključila sam da u Hrvatskoj jednostavno moraš imati sreće i jaku volju (ni veza, ni privatan doktor, pa čak ni novac nisu garancija da će sve biti dobro).

I tako sam ja u petak dobila "jake grčeve" koji nikako nisu prestajali pa sam se pobojala da ne bih dva tjedna prije termina još zaradila i probleme sa stolicom i nevoljko pred zoru krenula u Merkur (iz niza ne tako bitnih razloga)
A kad tamo - vrijeme je za porod.... 4cm otvorena.
Ja spremna na sve, muž nabrijan da brani naša prava.... krenuli u "borbu".

Sestra koja nas je zaprimila - mlada, pažljiva, strpljiva, čak me podragala po glavi za vrijeme jednog truda
Doktor koji je upravo završavao noćnu - opet - pažljiv, nježan, strpljiv do bola.
Nakon tri sata griženja zidova i klistira (koji sam dočekala s čežnjom jer mi je opako trebao te moje gnjavaže da mi daju da malo prilegnem (vrtilo mi se u glavi od umora ) odveli me u rađaonu.
Tamo se moje herojstvo počelo topiti, muž koristi sva svoja znanja da bi mi olakšao, derem se od bolova iako znam da si tako samo otežavam (nije da sam ponosna na taj dio a doktor (malo produžio jutarnju smjenu) smireno objašnjava kako da tiskam, dvije babice ohrabruju me mirnim glasom. Ja počinjem povraćati i prestajem surađivati (a fino smo se prije dogovorili da me neće ni rezati ne bude li važno) i tu mi, opet smiren, doktor pomaže jako spretnim poguravanjem bebe van (brzo i efikasno),a babica radi epiziotomiju.... Rodila se Sara
I da, babica je nakon što je tati dala da prereže vrpcu poslala istog van po fotić da obavezno snimi princezino prvo vaganje i plač .... baš čudno, zar ne?

Šivao me mladi, veseli, usporeni doktor s kojim sam se cijelo vrijeme zafrkavala, ništa me nije boljelo, a babica i doktor s poroda "škicali" su da vide kako ide.

Dospjela sam u novu krasnu sobu, a sestre su bile čisto zlato - pomagale pri oblačenju, tuširanju, punjenju mobitela i svemu što nas je mučilo sa smiješkom.

Sve u svemu svima njima čista petica za tretman, volju i stručnost!

(Osim sestrama iz dječje sobe koje su, kao po pravilu, uglavnom ..... pristojno rečeno zle...)