Cure, hvala vam svima na utješnim riječima. Znam da ovo moje čudo nije jedino takvo dijete, ali stvarno ponekad se osjetim katastrofa od mame jer sva djeca oko nas jedu i to sama, normalno i to često uz daleko manji trud mama da ti obroci budu zdravi, ukusni, da lijepo izgledaju, pa opet neće. Svakodnevno vidim kak djeca hodaju po cesti i žvaču pecivo, sladolede, zamrljani, jedu voće vani uz put, a ova moja princeza ne bi primila breskvu kad osjeti da je sočna i zamazala ruku, a kamoli zagrizla.....sladoled nije nikad ni probala, samo kad vidi gleda i viče sladoled, a ja joj više ni ne kupim jer znam da će pljunuti čim ga osjeti na ustima, pa me ljudi gledaju kakva majka- heheh neće djetetu ni sladoled kupiti!!!! ))) ne vjeruju da ona ne jede, nego naravno misle da joj ne dam.
Jednostavno sam iscpila sve ideje i onda se moram ovako javno požaliti jer stvarno nekad imam osjećaj da nema druge nego sjest i plakat.

Ipak, večeras je jela - prvi puta normalno nakon ručka u petak. Od tada smo bili na griz, dva peciva, krekera, malo soka, mlijeka, griza. Dans je pojela tijesto s purećim bolonjezom i domaćim paradajzom i mrkvicom, a nakon toga i griz s kruškom!!!!! I to u pristopjnoj količini. Bilo je to uvaljeno uz neki dokumentarac o Nilu (jer ova mala čudakinja to voli, a ne crtiće) i ja sam ju hranila ali pojela je!!!! Sad je mirna jedno 7 dana.