U idealnom svijetu, moje idealno radno vrijeme je 6 h.
U idealnom svijetu, moje idealno radno vrijeme je 6 h.
Da, i onda je dosao svizac i zamotao cokoladicu. Kad se zahuktaju projekti moj prosjecni radni tjedan ima 80 sati![]()
kolegica i ja imamo maštariju da radimo svaka pola radnog vremena i to na istom projektu. jednostavno ona druga dovršava započeto.
surova realnost je takva da bi se trebale klonirati a ne skratiti radno vrijeme.
Za anu.m
Znam da imaš treće dijete i ti bi pola radnog vremena mogla koristiti sljedeće 4 godine. Želim te samo podsjetiti na jednu stvar, ako slučajno nisi dobro računala. Tvoja plaća za pola radnog vremena bi vrlo lako bila veća od tvoje pola neto plaće. Ako se vratiš na pola radnog vremena, pola si na porodiljnom i dobivaš 800 kn, pola od onih 1600 kn. Nemoj računati pola neto plaće, nego pola bruto plaće pa napravi izračun. Ti sad imaš 3 djece i koeficijent za računanje neoporezivog je 2,2, odnosno 3960kn. Za vrijeme tvog porodiljnog djeca su ti vjerojatno bila na Pk kartici muža. spominjala si da on ima plaću 4000 kn, on s tom plaćom nije iskoristio cijeli svoj neoporezivi dio 1800 kn on+ 3960 kn djeca. Neiskorišteni dio možeš prebaciti sebi ili ako imaš veću plaću možeš si prebaciti sve. Ti si spominjala da bi ti vrtić bio besplatan ne zbog troje djece nego da vam je prihod manji od 2000kn po članu. Možda s nešto manjom plaćom možeš ostvariti dječji doplatak, a on ti iznosi min 200 kn po djetetu i 500 kn pronatalitetni dodatak za 3 dijete, znači cca 1100 kn mjesečno. Možda si sve to uzela u obzir, ja ti samo spominjem ovo ako nisi računala na ovaj način. Ako imaš pitanja oko izračuna, možeš mi poslati poruku pa ti pomognem s izračunom. Stvarno se može dogoditi da ti je razlika neznatna.
a ja da mogu raditi pola radnog vremena, odmah iz istih stopa, ni u penziju ne bih išla, do smrti bih radila tako. U trudnoći sam radila tako i par mjeseci nakon što sam se vratila s porodiljnog s prvim djetetom. Nešto predivno
Posljednje uređivanje od gita-xy : 11.07.2011. at 23:42 Razlog: zabroavila quote
Ja ne bih.
U 4 sata ne bih uspjela odraditi posao koji radim i samo bih bila isfrustrirana.
Idealna opcija bi mi bila da sudjelujem u jednom projektu, a onda u idućem ne. Pa da odradim xy sati tjedno (netko je spomenuo 80, no znala sam natući i više) i onda mjesec dana mir - ne idem na posao i nemam pristup netu i mobitelu.
A franak padne 2,1 (kad već maštamo)
Posljednje uređivanje od icyoh : 12.07.2011. at 11:13
Joj, ja bi tako rado da imam tu mogućnost.
Još da je regulirano da kao majka 3 djece imam za onu drugu polovicu radnog vremena plaćeno zdravstveno i mirovinsko (a ni naknada ne bi bila loša) - puna kapa brade![]()
Ja bih odmah potpisala na pola radnog vremena i uz manju plaću, kad bih bila sigurna za svoje radno mjesto. Naime, nakon moždanog inzulta, od kojeg sam se (hvala dragom Bogu) dobro oporavila, mogla sam izabrati ili invalidsku penziju ili normalno radno vrijeme jer je već bilo ukinuto 4 sata, osim na djecu. Dakle, naročito po ovakvim užasnim vrućinama bi mi to bilo idealno, ali eto radim u tom vremenu, jer se ionako ne mogu tada kupati i izlagati, a godišnji koristim kasnije, kad vrućine malo opadnu.
No bez obzira na zdravstveno stanje, mišljenja sam da je svakoj Majci potrebno više vremena za svoju djecu, što današne društvo i ritam života ne dozvoljava, pa nam djecu odgajaju stranci, naravno, tko nema sreće kao ja, da ima predivne djedice i bakice koji su uvijek na raspolaganju.![]()
Evo link za one koje zanima kako EU stoji sa skraćenim radnim vremenom
http://www.eurofound.europa.eu/pubdo.../EF10861HR.pdf
ukratko- stoje jako dobro
pardon, nije to taj tekst, moram naći onaj koji sam već imala negdje
Nema na ovo pitanje jednostavnog odgovora.
Meni bi to odgovaralo da mi je netko to ponudio nakon isteka drugog porodiljnog, ali za taj posao to nije dolazilo u obzir. Da sad mogu birati, potpisala bih ivaricu i radila svaki dan 6 sati. Nažalost, budući da ima puno poslova gdje si vezan na druge ljude i druge firme, to je mnogima teško izvedivo u praksi.
"U razvijenim zemljama Europe, posebno u Skandinaviji, različiti oblici rada u nepunom radnom vremenu čine 20 posto udjela u ukupnoj zaposlenosti stanovništva. Europski radnici zaposleni s nepunim radnim vremenom prosječno rade 25 sati tjedno.
Najviše zaposlenih na nepuno radno vrijeme je u Nizozemskoj, više od 45 posto. U toj zemlji čak tri četvrtine zaposlenih žena radi s nepunim radnim vremenom, a u svim europskim zemljama bez iznimke je više žena koje rade nepuno radno vrijeme." (Poslovni dnevnik)
http://www.moj-posao.net/Vijest/6647...end-radnicima/
I naš višegodišnji jad:
http://www.jutarnji.hr/sa-skracenim-...tije--/319594/
Ispravak krivog navoda
Max koji se može dobiti za stanku za dojenje u trajanju od 2 h je 831,50 kn štotigaje smanjenje plaće ako zarađuješ više od 3326 kn. Ako zarađuješ manje, dobit ćeš svoju satnicu. Može se koristiti do prvog rođendana ili kraće.
Može se koristiti i dok je tata na roditeljskom![]()
U Austriji osim što se mogu koristiti različiti porodiljni s različitim naknadama (14, 18, 24 ili 36 mjeseci), majka/otac mogu biti 3 godine doma sa svakim djetetom, ali radno mjesto im je osigurano 2 godine. Također, tijekom porodiljnog svi su automatski zdravstveno osigurani i država plaća uredno mirovinsko i ostale doprinose.
Što se radnog vremena nakon trudnoće i poroda tiče, to majka može u suradnji s poslodavcem sama odlučiti-može 20h tjedno ili 25 ili 30 ili koliko već sama odluči. I tako do sedme godine života najmlađeg djeteta. Bez prigovora poslodavca.
Ja trenutno radim 24/h tjedno, samo što ni to nije onako kako je trebalo biti, a trebalo je biti 3 dana po 8h. Naime, pauza u Austriji nije plaćena tako da su to biti 3 dana po 9 sati.
Ali, kad nema posla radiš manje, pa nakupiš minus sate, pa se dogodi da kao ja sada-radim po 4-5 dana u tjednu da odradim sve te minus sate..i to naravno kad je lijepo vrijeme vani, a ti odlaziš od kuće u 8h i dolaziš u 19h
Naš vrtić ima godišnji 3 tjedna u kolovozu, što znači nema spajanja grupa nego vrtić jednostavno ne radi 3 tjedna u kolovozu. Da samo spomenem da su nam bake i djed 200 km od nas, a ni rodbine nemamo ovdje..tako da je to više nego veselo.
Ali, sad sam malo skrenula s teme.
Bi, radila bi odmah da mogu 4h dnevno. Takav posao trenutno tražim, maximalno 25h tjedno, ali da 5h dnevno...
Meni je najviše bilo žao što se moj zahtjev za pola radnog vremena nije ni razmotrio u smislu da li je moguće i kako nego sam odmah dobila odbijenicu, a uvjerena sam da se moglo naći rješenje koje ne bi poslodavca ništa više koštalo. Upravo ta navika 8 sati rada (i više) ili ništa je kao začarani krug. Nisu poslodavci (a bome ni naši zakoni) još na tom stupnju razvoja bojim se da budu fleksibilniji u potrebama radnika.
U ostalom, zašto ne bi mogla kombinirati i dva posla sa skraćenim radnim vremenom i tako recimo više zaraditi?
Zato i kažem - idealno, jer slično je i kod mene, a najgori mi je dio bio kad sam imala i vreću za spavanje na jednom od bivših poslova (nemojte mislit, ono... normalan uredski). Ali, ne mogu ne vidit da je to koma, koma za obiteljski život i sve, i da se ima taj hrčak-u-kotaču osjećaj tako, pogotovo ako nije ograničeno, tipa par mjeseci, nego ako je to, više-manje, konstanta. I koma mi je i to što te onda doslovno tjera da uredski posao, ma kako neambiciozan, za ženu bude ili sve (40+ sati) ili ništa. Barem u CRO, sve više.
Doduše, ove ekonomije koje to omogućavaju isto su prema silaznoj ljestvici i pitanje je samo kad će to skidat, jer dolazi konkurencija iz zemalja koje ne traže nikakva prava, a kapital ne pita.
Ja trenutno radim 6 sati za punu plaću. Koristim stanku za dojenje na đemdorekla sam sefu da imam pravo, on je rekao ok. Daj papir...koji nisam nikad donijela, jer sam naknadno skuzila da to treba preko hzzo-a i da bi gubila lovu...pa tak...pravim se luda.. U pol 9 otfuram d u vrtic, odvezem se do posla...odem na pauzu..pol sata- sat i u 15 doma. Nekad i ranije. I imam divan posao... Nakon prvog porodiljnog sam isla radit 4 sata..i nije mi to bilo bas neko iskustvo... U biti sam se samo zeznula s lovom, nisam stigla na pauzu i tak... Valjda zavisi od firme.
da, iste sekunde kad bih mogla.
ukratko, bi i koristim sve što je moguće da ostanem doma što dulje. trenutno sam na skraćenom radnom vremenu za treće dijete i ove sam godine radila po tri dana u tjednu-nadam se da ni sljedeće neće biti bitno dugačije.
financije su, naravno, problem, ali kad nisu?
ja bi na tvojem mjestu trazila admine da brisu post
zakidas poslodavca za novac koji ti nijednim pravom ne pripada
ok, on se trebao o tome raspitati, njegova je odgovornost, ali ocito ti dovoljno vjeruje
ne razumijem kako, ako on to ne zna, knjigovotkinja ne skuzi, pa ne mozes nekome isplacivati punu placu, a u evidenciju radnog vremena upisivati 6 sati posla, a dva sata koristenja ove stanke
sad me uhvatila panika da si mu rekla da si to u rodi cula![]()
Možeš i naknadno predati papire na hzzo. Prihvatit će ti i isplatiti razliku. Oni su ionako aljkavi pri obradi rješenja.
Sretno!
Idealno bi mi bilo da dok su djeca mala radim po 4-6h. No, to je moguce samo kod poslova koji se temelje na smjenskom radu (npr. šalterski službenik, prodavačica i sl.) ili u slučajevima rada na projektima. No, i kod rada na projektima opet je to moguće samo u specifičnim situacijama, ako radiš u timu gdje ostali rade 8 i više sati, onda to opet nema smisla.
Ako radiš posao na dnevnoj bazi, gdje imaš i hrpu manjih, dnevnih zadataka koji moraju biti napravljeni odmah, onda rad od 4h dok ostali rade 8h nema smisla.
Pa definitivno, pravo očigledno postoji. A sad što ga ne koristimo, to je druga stvar. Kad dođe trenutak da nam konzumerizam ne bude filozofija(iako se mnogi ovdje kunu da nije, ali iz priloženog je ipak drugačije), i kad više majki kaže: Ok, radit ću 4 sata. Manja su primanja ali ne može se sve platiti novcem. I kad žena koja rodi 3. ili 4. dijete to bude pričala kao neko divno iskustvo, biće i više žena koje će roditi to 3. ili 4., 5. i šta znam koje dijete, i biće više korisnica tog prava, pa poslodavcu neće biti neobično što neko uopšte zna da to pravo postoji, pa će mu biti najnormalnije da pronađe modul za mene, krumpirić, nena-jabuku, i svaku ženu na ovoj palneti da kvalitetno odradi ta svoja 4 sata.
I da, ne treba zaboraviti, kada smo bile na porodiljnom, neko nas je mijenjao. Kada budemo 4 sata na odsutvu, neka uposle nekoga, na 4 sata, jer nije bit da mi 8 i više sati odradimo u upola kraćem roku, već da odradimo poal posla, da se ne umaramo, i da smu tu kraj svog djeteta.
Kao što rekoh, žena od muževog brata mi čuva dijete, vozim je kada ustanemo(do pola 9) bude na poslu dok ne završim, a nekada je to 5 ali najčešće 13 sati, i onda imam vremena da šetam, kuham, mazim i uživam sa svojom djecom. Pa i muž ima beneficije. A plata mi je manja za pola TO (oko 500kn) i za nekih 450kn još. I mogu vam reći da i dalje lijepo živimo, i ne primjetim da to ne dobijam, s tim da MM radi povremeno, i najviše što mjesečno zaradi je 2000kn.
Baš sam si razmišljala, koji se to uopće poslovi mogu raditi 4 sata. Puno nas je ovdje napisalo da očekuju da bi radile puno više jer za to vrijeme ne bi stigle odraditi sve što treba. Definitivno šalteri, blagajne i slično... ali za puno uredskih poslova / poslova na projektima treba gadna volja da se to dogovori/organizira.
Eris, možda to nije pitanje samo novca i konzumerizma (iako, sigurno nije jednostavno promijeniti navike i odreći se nekih stvari - kojih se zapravo odričeš za vrijeme za svojom djecom...bla bla bla). Vjerujem da mnoge od nas razmišljaju i o tome da su se školovale, stekle neko iskustvo u poslu, pozicije, i da ustalom i vole svoj posao i žele raditi, a ne biti samo mame. A ako imaju posao koji se po svojoj prirodi ne može lako organizirati u 4 sata, i na poslu ne postoji volja za to, naravno da se pitaš na što će se svesti tvoj posao i hoće li te kao takav uopće zadovoljavati. Tako da vjerujem da to nije laka odluka "imat ću manje novca, a bit ću više s djecom". Ima tu više dimenzija.
Nadam se samo da ovo sad neće otiću u ono "treba li žena biti doma".
ja bih radila 4 dana u tjednu 8-14h neki jednostavan ne ambiciozan posao bez nekih panika rokova u ugodnoj radnoj sredini, a peti bih obavljala kućne obaveze, popravke, shoppinge i sl.
ne mogu vjerovati da netko uopce pomislja da bi za pola radnog vremena radio isti obim posla u istom roku, za duplo manju placu. dokaz da smo mi zene ocito programirane mazohistice.
Ja nisam mislila da radim u 4 sata posao koji inače radim za 8 i to za pola plaće.
Ali ako bi financijski poslodavcu bilo svejedno da li ima 2 radnika na nepuno radno vrijeme ili jednog na puno zašto bi cijela ova priča bila nemoguća? Vjerujem da je rad u timu i rad na zahtjevnim projektima slučaj za sebe, ali ne radimo svi to.
TO stvarno ovisi o poslu. Mene na porodiljnom nisu mijenjali-nego je uzet adekvatan broj projekata i nisam bila potrebna. Vratila se, preuzela novi projekt.
Ja bi voljela fleksibilno radno vrijeme, ovisno o zahtjevima posla, a to ne znači i kraće radno vrijeme-al meni znači više boravka s djecom, puno efikasniji rad, gospodarenje vremenom...
kad bi mi sada ponudili 4-satni radni dan, bez razmišljanja bih potpisala
o tome maštam otkad sam kao svaka majka-supruga-zaposlena žena, nakon porodiljnog bačena u žrvanj svakodnevice.
Bilo bi divno doći s posla oko podneva, pokupiti djecu iz škole/vrtića, laganini uz priču i druženje skuhati ručak, pospremiti, imati vremena za knjigu, tjelovježbu, prijatelje...ah, snovi...![]()
Često znam komentirati - blago tetama u vrtiću, one imaju radno vrijeme najbliže tom idealu (u našem vrtiću se dogovaraju koja će doći ranije/ostati kasnije i pričuvati par ranoranioca/kasnoodlazača). I još imaju ljeto i zimske praznike za sebe![]()
nebi se ni pod koju cijenu mijenjala s tetama. Tolku odgovornost nebi mogla podnijeti.
ne rade tete djaba toliko dugo, kratko-više od toga bi bilo previše.
meda ima pravo!
u zemljama gdje postoje takve opcije već godinama poslodavac vodi brigu da posloži raspored radnih sati i radnih zadataka tako da posao teče neometano, kao da jedno radno mjesto radi jedna osoba, a ne dvije. Narano nije izvdeivo na svim radnim mjestima, ali daleko više negose to nama iz ove trule i nefleksibilne situacije čini.
I ja se stalno čudim ovim kalkulacijama. Pa naravno da ne bi stigla posao od 8 sati odraditi u 4. Milijun poslova se može prepoloviti. Jednostavno, ta osoba napravi duplo manje u jednom danu. Za drugom polovicom ili nema potrebe, ili je odradi druga osoba zaposlena na 4 sata. Nije to prirodni zakon, da obim posla nužno mora biti višekratnik od osam (sati). To je samo konvencija i navika.
Ispada normalno da se svaki posao može podijeliti na 2, 3, 4, 5...ljudi koji rade 8 sati, ali nikako na 4 koji rade 8, i jednog koji radi 4. To jednostavno nema smisla.
Ne samo da bi to bilo produktivno i poželjno, nego jbi bilo odlično za obitelj, za djecu, za mene...
Neki period od povratka na posao to bi itekako bilo poželjno.
Osim toga u trudnoći sam primjetila da bi mi to odgovaralo.
Recimo bez problema u RH možeš dobiti komplikacije: samo kažeš da ti je posao pretežak... ne zmnam.
JA recimo sam radila dok nisam dobila upalu mjehura i Escherichiju i dobila mirovanje (mjesec dana, pa taman porodiljni), ali već od prvog tromjesečja sam primjetila da bih mogla raditi 4 h dnevno bez beda. Da mi je omogućeno da radim 4 h ne bih nikad uzela mirovanje nakon upale i bolnice, jer zaista mi nije potrebnno, bez obzira na mišljenje ginekologa.
Nisam invalid i ovak i onak radim jako puno i naporno u polju i na suncu (doktorat iz poljoprivrede) a za to ne dobivam ni naknadu ni plaću...
Mislim da bi puno žena odabralo 4 satno radno vrijeme u trudnoći umijesto mirovanja.
A ovo nakon itekako.
Moj je poslodavac puno veći genije. Nikad ne uzima novog radnika kad je neka kolegica na rodiljnom, kad je netko bolestan, kad je veći obim posla, kad su godišnji...nikad.
Nego natovari dodatno posao na leđa kolegama koji su ostali tako da oni krepaju od posla i šize, ljute se na onog koji je odsutan,
kao da on ima veze s tim što poslodavac neće organizirati posao kako treba i hoće "uštedjeti" na grbači zaposlenika.
Tako je bilo i s moja (zakonom previđena) 4 sata.
Kad sam to zatražila dobila sam niz idiotskih prijekora, među ostalim i to da će sad ostatak posla netko odrađivati umjesto mene.
Halo,, daje mi pola plaće, ali neće za taj novac zaposliti nekog drugog.
I iz inata ne dozvoljava rad po danima (iako je to također zakonom predviđeno kao mogućnost, dozvoljene su sve varijante organizacije posla)
ne bi li se i druge žene obeshrabrile kad vide kako je lijepo u praksi koristiti neko zakonsko pravo.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 13.07.2011. at 17:13
A brisite onda panicarkene bojim se ja svog poslodavca...kad je najbolji na svijetu
![]()
Radim u firmi koja u svim svojim podružnicama u Europi dozvoljava radno vrijeme od 2, 4, 6 ili 8 sati dnevno. S tim da ako radiš 6 sati dnevno onda možeš raditi četiri puna dana pa petak ne raditi, kombiniraš kako želiš...ali ne u Hrvatskoj. Ovdje službeno radimo 8, a u RL je to uvijek više (kao i većina).
I svakako planiram koristiti mogućnost da radim 4 sata zbog trećeg djeteta iako ne cijelo vrijeme koje mogu iskoristiti to pravo - radim od kuće pa ne gubim vrijeme na put do posla osim kad sam na terenu ali onda me nema dva dana, a ostala tri onda ne radim jer sam ispunila satnicu. I netto lova je sigurno veća nego što mi je bila do sada jer je porez žderao dobar dio, sad će biti oporezivi dio manji.
Posljednje uređivanje od pituljica : 14.07.2011. at 01:34
To je to pituljice, to meni nije jasno... Zašto 30 km tam može, a sim kao nema šanse.
U svojim godinama borbe s neplodnošću mijenjala sam kolegice u 3 trudnoće i jednoj teškoj bolesti člana obitelji. Nikad im nisam ni riječ prigovorila, a šefa sam prezirala zbog toga. I kada je napokon došao red na mene, da odem na porodiljni i da moj posao odrađuju drugi, našla sam se u velikoj moralnoj dilemi - je li OK to što radim... Srećom da sam u međuvremenu promijenila poslodavca, pa su kolege jako brzo dobile zamjenu za mene i sada sve štima. Mislim da je to iskorištavanje zaposlenika do krajnjih granica usađeno u mentalitet hrvatskog poslodavca, nažalost![]()
Slažem se s onim idealom od 6 sati.
Ili tri dana po 8 sati, pa dva dana slobodno.
Nije moguće na svakom poslu, ali bio bi velik korak da barem tamo gdje je moguće poslodavci na to ne frkću nosom, jer njih to zaista ništa ne košta, osim malo dobre volje, a zauzvrat dobivaju zadovoljnog radnika.
Činjenica je da su u smislu radnog vremena tete u vrtiću i učiteljice/profesorice najbliže tom idealu, ali kao što je netko već rekao, ti poslovi nose specifičan stres. Iako mi odmah padaju napamet frendica profesorica i rodica koja je teta u vrtiću koje su oduševljene svojim zanimanjima i navode radno vrijeme kao prednost koju ne bi za ništa mijenjale. Profesorica ima tako posloženu satnicu da ima jedan dan u tjednu uvijek slobodan, plus nešto više godišnjeg i to joj je pogotovo otkad je majka najvažnije. Teta u vrtiću je sad već pred mirovinom i ima unuke za koje ima recimo puno više vremena nego moja mama koja radi od 8-16h, a i cijeli je radni vijek imala ili slobodno jutro ili dolazila dosta rano doma (ovisno o smjeni u vrtiću) i njezina su djeca puno češće bila s njom doma nego sama, a i skoro uvijek im je mogla svježe skuhati ručak bilo prije ili poslije škole. Mislim da se čak s kolegicama dogovarala za smjene prema tome kad su kome djeca u školi.
Osobno sam radila pola radnog vremena više od godinu dana, još prije nego sam postala majka. Takva je bila potreba poslodavca. Vjerojatno bi mi to, da sam tad imala djecu, odgovaralo, ali ovako mi je bilo bezveze zbog staža, male plaće i toga što sam u tih pola radnog vremena znala napraviti više posla nego neki cijeli dan pa sam se osjećala ko magarac. A što god napravila, uvijek sam bila "ona koja radi samo pola dana", dok su drugi tamo jadni do 16 h (za duplo veću plaću). Plus vrijeme koje ode na put s posla i na posao i trošak su uvijek tu.
U svakom slučaju glasam za fleksibilizaciju radnog vremena i plaćanje po kvaliteti i učinku, a ne čamljenje na poslu.