Pozdrav svima...
Ponukana pročitanim tekstom u „Slobodnoj Dalmaciji“ pod nazivom „BROJ JAJNIH STANICA Očajna majka: Moj sin ostaje jedinac zbog - zakona!“, (http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...4/Default.aspx) u kojoj opisana borba jedne žene s nepravednim Zakonom o potpomognutoj oplodnji, došla sam na razmišljanje o forumu „Roda“ na kojem svakodnevno čitam postove žena koje se kao i ja bore sa neplodnošću-neke duže, neke kraće vrijeme. Nekima je ta borba dala tako svima nama željeni cilj-bebu, a nekima (i nakon duuugo godina) je taj cilj još uvijek samo san.
Uglavnom...
Shvatila sam da svaka od nas, čitajući tuđe postove na forumu i pisajući svoje postove i svoje životne priče, osjeća tugu kada nekome sav trud, psihička i fizička snaga padnu na dno kada ugleda negativnu Betu i veselje kada se trud isplati.
Čitam post za postom....“čestitam na pozitivnoj beti“, ...„žao mi je što ti nije uspjelo“.... „punkcija mi je sutra“....“imala sam 3 jajne stanice“......
Uglavnom...sve je to lijepo jer ako itko ikoga može razumjet u svemu ovome onda je to žena ženu koja je prošla cijeli postupak ili koja ga prolazi.
Ali...Naš forum čitaju samo one žene koji vode borbu kao i mi....Nitko drugi...
Otkako sam se prijavila na „Rodu“, nisam vidjela niti jedan post...DIGNIMO NAŠ GLAS I POKAŽIMO SVIMA KOLIKO NEPLODNOST BOLI“ ili nešto slično.
Svi danas traže prava - Društvo za zaštitu životinja, homoseksualci, Zeleni, poljoprivrednici...
A gdje smo tu MI??!!!
Umjesto da svako malo bude neki prosvjed, mi se zatvorimo u svoja razmišljanja, sjednemo za laptop i pišemo bolne priče svoje nepravedne stvarnosti.
Znam da jedna od druge tražimo psihičku potporu i čitajući pozitivne postove punimo sebe pozitivnom energijom za svaki novi dan...
Ali ne virujem da naš „predragi“ Milinović navečer sjedne pa čita naše priče.
„Nećeš se posvrbit tamo gdje te ne svrbi“. Briga njega za nas, za naš problem i za naše priče.
Hm...naše priče...naše priče su ustvari jedna te ista priča- sve se borimo sa neplodnošću, a sve imamo isti cilj i sve smo pod istim Zakonom koji nam taj cilj čini nedostižnim.
Borimo se same za sebe, dignimo tu borbu na višu razinu i nek se šta više piše o tome.
Ako mi ne dignemo glas, to nitko neće učiniti umjesto nas.
Neka javnost zna za našu borbu i neka naš trud urodi plodom i zato predlažem da se dogovorimo za jednu kavicu gdje ćemo se naći MI ŽENE koje smo se spremne boriti za naša prava. A od te kavice nadam se da će se skupit dovoljan broj žene koje će biti spremne izići na Rivu ili u bilo kojem gradu Lijepe naše i iskazat nezadovoljstvo prema ovom Zakonu koji nam smanjuje mogućnost da postanemo majke.
Svima želim ispunjene snova uz Zakon za koji se trebamo izboriti i koji će nam to omogućiti.
Svima želim puno sreće.
Lip pozdrav svima!!!