ja osobno nevolim roditelje koji za svaku najmanju sitnicu idu u Klaicevu ili zaraznu.To stvara guzve i potencira bas ovakvo ponasanje doktora.
Cinjenica je da mi roditelji cesto moramo glumiti doktore i procjenjivati kad je vrijeme za paniku a kada nije.Imala sam i previse takvih primjera sa svojim jednim djetetom.jednom sam od pedice (dakle redovna ambulanta) dobila komentar -ah 40.5, ma nije to nista.dajte antipiretike i dodjite za par dana.Kada sam drugi dan dosla jer temperaturu nisamo mogli nicime skinuti-pocela je vikati da di smo do sada!!
Meni se osobno ,naci pedijatra kojim cemo biti zadovoljni cini kao lutrija!
Ja nazalost imam toliko losa iskustva da mi se doslovce gadi doci nasoj pedijatrici.Ali sada sam puno iskusnija pa mogu i sama procjeniti kada uopce trebam tamo ici.
Shvacam jad i nemoc pokretacice ovog topica ali nazalost to ce joj se jos previse puta dogoditi!
prekasno napisan..
Posljednje uređivanje od anchie76 : 25.07.2011. at 15:58
kao i u evmu ima kulturnih, manje kulturnih i nekulturnih i ljecnika i sestara...za sestre mogu potvrditi da ako su mlade i bezobrazne, rade taj posao jer eto...to su zavrsile i ok je placa...a one stare i nekulturne..njima j epun kufer svega...
ja sam osobno vrlo cesto zlifrala pacijente van koji su dosli po "samo" uputnicu ili recept (u vrijeme dok kompjuteri nisu bili aktualni)...koliko ih samo pokuca da ostavi knjizicu na stolu...pa ja sam luda na takve...ok..tu nisu djeca u pitanju al svejedno...ne smatram da sam bila bezobrazna ali sam im napominjala da postoji mjesto za knjizice i da svi trebaju samo nesto....
kod moje sadasnje dr je opci kaos...u sestrinoj prostoriji ulaze bez poziva, knjizice ostavljaju gdje stignu, stoji ih po 5 unutra, ona prica na telefon ili premata, ili daj einfuziju...ulaze i prekidaju ju u tome...i da...ona suti i snalazi se s njima tako...a u drugoj prostoriji dr sizi jer nema sekunde mira i tisine
a tek ono kokodakanje u cekaonici...pa ljudi kao da su dosli na plac...i da...tu sam uredno izlazila van i zamolila da se stisaju
ja vodim dijete kad god pomislim da je nešto veće u pitanju, hvala Bogu nije često
ali me uopće ne tangira koliko je sati, koji je dan i što će liječnik reći
imam pravo ali i obavezu da dijete odvedem liječniku ako je bolesno, ili stvarno još moram misliti i o tome?
zaboga kud bi s njom neg tamo gdje postoje ljudi koji su se obrazovali za tu svrhu, kojima je to posao za koji primaju plaću?
i ako nema nigdje nikoga na vidiku normalno da kucam. ili bi trebala gledati u grah kad će ko izbiti?
imam super pedijatricu, veselu i pozitivnu a isto tako i sestru koja radi tamo, nikad,ali baš nikad nismo došli u neki konlikt![]()
to je sad ono o cemu richter prica....da svaki pregled, pretragu morate platiti...dali bi i onda isli za sve za sto sad idete??
Draga, slušaj muža i nemoj paničariti niti maltretirati dijete... Koga briga za to kaj misli i govori pedijatrica? Ima pravo, ako mene pitaš... Zapravo, MUŽ ti ima pravo. Povjeruj mu i riješi se brige. Idući put nazovi, pa će ti žena lijepo reći "dođite" ili "nemojte dolaziti", a kad ONA kaže da dođeš, prebacila si joj lopticu i mirna Bosna.
Btw. u 11+ godina majčinstva (a rodila sam drugog sina u četrdesetoj) vidjela sam hitnu samo dvaput kad je sin imao astmatične napade i kad sam bila sasvim sigurna da nam je tamo mjesto.
Nadam se da si naučila lekciju. Poštedi prvo svoje dijete, zatim sebe, zatim muža, a tek onda sve ostale.... Sretno!
ma ne misli se na to ko plati, to je socijalni zdravstveni sustav, plate ga oni koji imaju, reko bi Miki.
Stvar je u tome da koliko god da koristiš, platiš jednako-tako da ljudi ne vide da troše iz sustava, briga ljude, isto će platit. Na to Richter misli.
Za razliku od privatnog.
Nisam vec dugo rekla da je hrvatsko zdravstvo zakon.
Neuljudne i neodgojene treba ignorirati i zaobilaziti, no to nema direktne veze s medicinom, vec je pozeljno uvijek napraviti.
I ne bas![]()
već sam jednom pisala svoj dojam o ovome, na drugom topicu pa mi se ne da ponavljati.
Osoblje koje radi u privatnim ambulantama ima daleko bolje uvjete rada nego osoblje u bolnicama.
Primjera radi...(brojke stavljam odokativno, samo da vidite red veličina) .. na Sv Duhu je bilo 2 sestre na +25 beba. U PR su bile 4 sestre na 5 beba. Naravno da je usluga neusporediva.
On topic, zdravstveni sustav nam je dobar (kaae nam može opisati kako je u US usporedbe radi).
neljubaznih ljudi ima u ama baš svakoj profesiji - štoviše, usudila bih se reći da je među doktorima taj postotak mnogo manji nego kod blagajnica ili bilo koje druge struke.
Ovakve teme me nerviraju jer služe kao ventilane - ono, ajmo pljuvati po nekolicini loših doktora. Ok ajmo. No neka administrator bude pošten i dopusti otvaranje takve teme za baš svaku profesiju. Evo, ja bih se baš požalila na tetu iz Konzuma jer mi se nije dopao njen ton dok mi je davala salamu.
Vec sam dosadna s potpisivanjem icy, no sta mogu kada ona tako lijepo napise sto mislim.
I primjetila sam da su npr. ucitelji/profesori neka nedodirljiva profesija, ne smije se njih komentirati. A meni stvarno nije jasno kako je moguce da u osnovnoj skoli kolektivni go traje od 13.7. do 22.8.; tj 5 i pol tjedana.
I naravno da nisam nikako za pljuvanje po bilo kojoj profesiji, osobito ne liječničkoj.
Ja radim u školi. I evo i danas sam na poslu i cijeli tjedan. Eto toliko o 2,5 mj GO u školi.
Mislim da smo svi dodirljivi. Ima nas svakakvih i ljubaznih i neljubaznih i ovakvih i onakvih.
Mislim kak ak piše ne kucaj ne kucaj. Tak sestra svako malo proviri van. Ak se neko guši naravno da nećes ni pokucat nego
ćes samo uletit u ordinaciju. I sigurno te dr. i sestra nebudu sterale van.
Jednom sam bila kod pedijatra i mama s klincem unutra najmanje pol sata. A zakej, zato što joj dr. objašnjavao da djete nema karcinom jezika
jer je vidla u nekom časopisu sliku jezika s karcinomom i baš takav jezik ima njeno djete. Naravno dr. joj je dao i uptnicu hitnu za Klaićevu (da je se riješi).
Kad ja napišem na vratima ne smetaj jer mi za posao treba koncentracija narvno da ulaze bez kucanja, pa ja bi samo ljepilo, pa papir (ovijek jedni te isti pojedinci).... onda ih zamolim da se vrate za pol sata kad to napravim i onda nastane je cijela revolucija u kolektivu kak sam neljubazna....
ovo nema smisla zbilja pljuvat po bilo kojoj profesiji, možda se baš mi nekom jučer nismo svidjeli pa nas danas blati!
jel to lijepo? Nije!
i još da komentiram učitelji-profesori- nedodirljiva profesija!
pa oni su draga moja možda više s našom djecom nego mi sami u ovo današnje doba i žao mi je što više nemaju ovlasti ko što su imali nekad jer sigurno nebi bilo vrijeđanja profesora, mlačenja i takvih stvari koje se nažalost danas događaju!
možda malo više poštovanja prema nama samima bili bi nam ljepše i bolje!
nitko danas nije nedodirljiv, al tako ružno govorit o liječnicima i svima ostalima zbilja nema smisla, rađe zadržite svoje mišljenje za sebe nego tako se ružno izražavat !!!
Manuela, jako si to ljepo napisala.
Kasnim s komentarima, nisam imala internet par dana.
Dakle, nimalo mi nije simpatično to "mama, mama...". Jesam mama, ali i majka mog osnovno/srednjoškolca je isto mama pa joj se obratim s "Gospođo X...".
Kod moje pedice nema uleta ili dugog čekanja, ali to najviše ovisi o organiziranosti sestre koja rastjera uletače i zna ocijeniti hitnoću, odnosno sredi puno toga telefonom.
Na vikend ambulanti pazim da budem racionalna i da ne idemo zbog gluposti, samo sam jednom naletjela na neljubaznost jer me je doktorica bila oštro špotala zašto doma nemam nikakvu antibiotsku kremu.
E kod nas u ordinaciji, nismo mame i sestra i dr. oslovljava nas sa Gospođo, Gospodine...
zvjerka, ti si nastavnički kadar?
Koliko sam shvatila iz prvog posta ona je nazvala i med.sestra je rekla da dođe
ja također nazovem ako nisam sigurna trebam li dolaziti - i bez problema mi kažu ako misle da nije potrebno.
slažem se s time da se za malu temperaturu koja ne traje bar 2-3 dana u pravilu ne treba ići kod doktora, ja našu pedijatricu a ni svog liječnika nisam vidjela godinama - srećom... ali shvaćam i neiskusnu majku koja želi provjeriti tu temperaturu, sve se to može reći na lijep način
slažem se i s mariom71 - kad me netko tko mi nije dijete nazove mama dobijem rogove - ne razumijem zbilja zašto to ljudi rade? Meni baš svaki put zvuči patronizirajuće
ima loših liječnika i loših pacijenata, a ventil teme na forumu obično ne rješavaju ništa i nema ih zapravo smisla ni otvarati. Takvi se problemi trebaju riješiti na licu mjesta. Po potrebi, ako je moguće, može se i promijeniti liječnika - bolje je imati nekog u kog imate povjerenja.
Nisam (tajnik- rčunovođa), ali svi misle i za mene da sam doma 3mj, po ljetu, pa zimski pa onakvi ovaki praznici i to me ljuti.
Ja carujem danas sama, a jucer mi je doslo njih nekolicina odradit neke zaostatke.
Pa makar su službeno na GO. I zanam kakav je to posao, ni malo lak radila i ja u nastavi.
Ok, na ovom Forumu se "pljuva" po liječnicima, tetama u vrtiću, učiteljima...jednakom mjerom, ne pljuva se po trgovkinjama u konzumu (iako, i toga ima) zato jer je ovo roditeljski forum i usmjereni smo na teme i probleme naše djece i nas kao roditelja.
Uopće, vjerujem da je svima vama to jasno tako da komentare o "tetama u konzumu" ja doživljavam kao ventilanu. Ne doživljama kao ventilanu raspravu o komunikacijskim stilovima liječnika, učiteljica ili teta u vrtiću, dapače, moja je dužnost da se kao roditelj izborim da moje dijete dobije ne samo najbolju moguću zdravstvenu skrb već i najbolji mogući pristup djetetu, traume vezane uz odlazak k liječniku ili hospitalizaciju kod djece namjanje nastaju zbog same bolesti, a najviše zbog niza nebuloza kojem je dijete izloženo u liječničkoj ili bolničkoj ordinaciji (od razdvajanja od roditelja do toga da ga se uvjerava da ne smije plakati iako ga je strah i boli ga, ili da mu se laže da ga se neće pikati a priprema se injekcija...). Zbog toga što odobravamo i prihvaćamo sve i sva do pred par godina smo smjeli posjetiti dijete samo sat vremena u bolnici, niti sada ne možemo ostati uz dijete koliko to želimo i koliko to djetetu treba, izbacuju nas s najobičnijih pretraga, ne znam kada ste zadnji puta čitali neke priče iz bolnica? U tom kontekstu tražiti uvažavanje djeteta i mene kao njegovog roditelja stvarno je bezpredmetno nazivati "pljuvanjem".
Mogla bih ja pisati kako je referentici u Gradskom uredu trebalo 15 mjeseci da nam izda građevinsku dozvolu za vanjsko stubište. Pola toga vremena je bila ili na godišnjem, ili na bolovanju. Kad smo joj dolazili u ured, govorila je da nam fale pairi, i da će nas nazvat na telefon za nekoliko dana da nam kaže koji nam fale. Kontaktiranje nadređenih nije imalo efekta. Uvijek joj je u uredu netko pušio (uključujući nju) i jeo piletinu, burek, sendviče. Ne njene kolegice, nego netko tko joj je u posjeti.
Mislim da se u ovoj državi susrećemo s neredom i s neefikasnim i manjkavim sustavima na svakoj razini.
Zdravstvo je ono što nas duboko pogađa, i što se jako tiče naših trudnoća, poroda i podizanja djece. I to je razlog zašto se piše o liječnicima na roditeljskom forumu, a ne piše se o referenticama u Gradskom uredu.
Isto je i učiteljskoj struci - i o njima se piše, često i negativno, jer ljudi pišu kad imaju problem. Pitajte mariu71 misli li ona da je njena struka zaštićena na ovom forumu.
Ja mislim da u zdravstvu imamo sustavnih manjkavosti, koje su veći problem od šačice loših doktora i šačice loših pacijenata. Time ne mislim da nam je zdravstvo najlošije na svijetu, niti je to pljucanje struke, niti je to veličanje drugih sustava. Ima i boljih i gorih od našeg, ima ih koji neke segmente imaju bolje riješene, a neke gore riješene...
Mislim da je načelo dobre komunikacije s pacijentom sustavno zanemareno (kao što se u bankama sustavno radi na poboljšanju komunikacijskih vještina), i da zato dobru komunikaciju imaju oni koji su sami po sebi takvi ljudi. Dobar sustav bi trebao napraviti to da dobru komunikaciju ljudi uče, pa je nemaju samo oni koji su prirodno nadareni, nego i oni prosječni, koji će taj segment zanemariti, ako na njemu ne rade. Dobru komunikaciju smatram ne dodatkom, nego sastavnicom tog posla, jer se liječi u suradnji s pacijentom. Na kraju, za svaku bolničku intervenciju, pacijent je taj koji potpisom potvrđuje suglasnost i preuzima odgovornost za svoje liječenje.
I mislim da nam je korupcija problem i u zdravstvu, kao i u drugim strukturama u državi. Meni je previše da su za tri osobe iz moje okoline (svekrva, prijatelj, prijateljica) otvoreno traženi novci kako bi primili bolničku skrb na koju su imali pravo (i za koju su proalzili uredne procedure), gdje je u jednom slučaju život bio ugrožen.
Ne odobravam pljuvačine, ali ne odobravam ni metenje problema pod tepih. Mislim da je potrebno razgovarati i da je potrebno da se zna na koje probleme pacijenti i liječnici nailaze. U tom smislu mi je zanimljiv post od sirius, koji govori o sustavu koji ne mazi ni pacijenta, ni osoblje i bilo bi mi drago, sirius, da još nešto o tome napišeš.
I naravno, pišem ovakav post zato što je tema narasla na tretiranje liječničke profesije na forumu uopće, a nismo ostali na situaciji iz prvog posta.
naravno da tražimo najbolje za naše dijete kako i za nas same do trebamo bilo liječničku uslugu ili bilo što drugo, ali kad se več nađemo u toj situaciji da nešto ne štima riješavam ju na licu mjesta, bez rukavica ili pakiranja u celofan ali sad ovo više nije objašnjenje zašto je zabrinuta mama išla pedici zbog sumlje u bolest a ona joj rekla da se zbog toga nejde doktoru! i ja sam se našla u takvoj situaciji, ali tražila sam odmah objašnjenje, ako je ipak bilo suprotno išla sam drugi dan dok se nije ustanovilo što je i zašto!
ja trenutno nisam zadovoljna svojom dok.OP, pa ju neču blatit nego ču je jednostavno zamjenit drugim dok., jer možda je baš ona nekom spasila život i neizmjerno je cijeni pa nebi bilo u redu da ja sad pišem nešto ružno o njoj!
moramo se borit za sebe i svoju djecu ali ne na takav način jer ne pokazujemo lijepu sliku sebe!
Bubice, jako si lijepo ovo napisala.
Slažem se s time da ovakve teme nisu zamišljene kao istresanje, nego kao pokušaj da se na nešto ukaže, da se nešto promijeni.
Sve što je Bubica nabrojala da se promijenilo (ili nije9 je rezultat promjena koje su inicirane ovakvim komentarima, osjećajima...
nekako se nebi složila.
postoji kritika sustava i kritika liječnika. Ovdje se radi o kritikama osoba. A ima i za to ponekad mjesta, naravno, kao i u svakoj struci.
Samo ja ne vidim u uvodnom postu razloga za to.
osim ako se ne radi o onima (nevezano za struku) koji rade protivno sustavu,
a ima ih koji rade.
e onda očito sustav nije zaživio.
Ljudi sustav doživljavaju kroz djelovanja osoba.
Ona djeca koja su se budila iz narkoze nakon operacije krajnika (a ja sam bila u apartmanu s A. zbog jedne druge operacije) su sva čula od sestara: "Ne smiješ plakati. Ako budeš plakao, mama i tata neće sutra doći po tebe i ostat ćeš ovdje u bolnici."
Oni su to čuli od od osobe. A ta osoba tako funkcionira jer radi u takvom sustavu, gdje se djecu koja ne smiju plakati nakon operacije (šteti rani, ako sam dobro shvatila) tješi tom metodom. Sve sestre, svu djecu. A sestre su, koliko sam ih ja upoznala i čula kako govore o djeci, normalne i brižne osobe.
Sad čekam da mi neko relativizira i izbanalizira utjecaj opisanog tješenja na trogodišnjake i četverogodišnjake...
Izgleda da bi idealno bilo da se djeca razbole u petak popodne, pa ih možemo u miru preko vikenda promatrati pa ovisno o razvoju situacije do pon. ujutro reagirati - voditi ili ne liječniku. Ali to baš nije uvijek tako po PS.
Hipotetski, ako dobije temp. u pon., ja barem ne mogu samo tako ostati doma tri dana i promatrati, znači sutra ujutro (naravno, i dalje kuri) idem pedijatrici da pregleda dijete i otvori mi bolovanje). Možda će biti samo viroza koja će trajati 2-3 dana, ako je tako - odlično. Ali ja moram do liječnice bez obzira ne sve simptome zbog doznaka.
Naravno, uvijek me ljuti neljubaznost bez obzira od koga i zašto dolazi. Jedino je opravdana ako se i ja tako postavim, bezobrazno. A ne postavim se.
Možda je zaista nekome gadna situacija doma, ali onda lupaš oko sebe druge ljude jer nemaju veze s izvorom tvoje tuge, ljutnje...
Posljednje uređivanje od mrkvica05 : 26.07.2011. at 12:19
a kako onda objasniti različita ponašanja različitih ljudi u istome sustavu?
jer, složili smo se, ima i lijepih primjera.
Prvo, ne mislim da je svaka ustanova ista. Postoje mikroklime. Splićani koji odu u Zg na Rebro, na primjer, obično su pozitivno zaprepašteni uvažavajućim odnosom prema pacijentu.
Drugo, ono što sam rekla. Posebne osobe će odskakati u svakom sustavu. Zadaća sustava je da formira prosječne, većinu, na što bolji način.
I uostalom, ja ne mislim da je naš sustav dno dna pa da u njemu nema ništa dobrog.
a tu je i činjenica da ovakav oblik sustava ne nagrađuje dodatno zalaganje, a za statistiku je bitan samo konačan rezultat fizičkog zdravlja.
pod ne nagrađuje ne mislim samo na financije.
gledaj , krumpi, korisnici prvo (i najčešće ) vide osobu , a ne razbijaju o sustavu koji stoji (ili ne stoji ) iza te osobe.
I, da , najčešće izgleda kao da kritiziramo osobu, i nekad stvarno treba kritizirati osobu , ali ja u prvom postu prepoznajem kritiku sustava.
Mi sami možemo odrediti ton i smjer rasprave, pa evo, ja ga usmjerujem u kritikite sustavu, jer smatram da će to biti korisnije.
Kaae, je rekla da je naš sustav dobar. Dobar jest u toliko da svatko može ostavriti minimalnu zdravstvenu zaštitu, nekad čak i optimalnu uz minimalni trud korisnika, i bez ikakvog dodatnog finaciranja (osim naravno osnovnog zdravstvenog osiguranja). Ali to ne znači da takav sistem nema žrtava, ili da mazi korisnika ili zdravstveno osoblje.
I to ne znaći da u njemu ne postoje stvari koje bi se mogle mjenjati kao bi se promjenio stav o njihovoj važnosti, a bez većih materijalnih ulaganja.
To je osnova dobre komunikacije , ali se ona nadograđuje i utvrđuje na radnom mjestu. Ono što sam ja vidjela vani , sestre, liječnici i ostalo osoblje svakodnevno imaju jednosatni jutranji satanak uz kavu sa voditeljicom komunikacije i psihologicom, gdje razgovaraju o pacijentima ili stresnim situacijam na poslu. Znaći oni imaju sa kom podjeliti svoje dvojbe ili frustracije.Dobar sustav bi trebao napraviti to da dobru komunikaciju ljudi uče, pa je nemaju samo oni koji su prirodno nadareni, nego i oni prosječni, koji će taj segment zanemariti, ako na njemu ne rade. Dobru komunikaciju smatram ne dodatkom, nego sastavnicom tog posla, jer se liječi u suradnji s pacijentom.
pa tako sto ljudi vole svoj posao, neke su stvari sami naucili ili im prirodno ide i nisu skloni prenositi svoj osjećaj ljutnje i frustriranosti na one koji nisu izvor te frustracije ali su pogodno tlo za istresanje.
Neko je rekao da probleme treba rjesavati na licu mjesta - naravno da treba. Ali nismo svi jednako spretni, samopouzdani, a posebice ne u situaciji kada smo zabrinuti zbog djetetove bolesti. Zati bi ovakva mjesta trebala služiti za ohrabrivanje roditelja da se zauzimaju za svoja prava, naravno, pristojno ali argumentirano i uporno.
Ova prva recenica se odnosila na Aprin post.
Sad sam vidjela koliko ste nalupali dok sam pisala.
Apsolutno se slažem sa tim i to je ključ.
Znaći dnevni boravak uz dijete u bolnici MORA biti obavezno bez obzira na uvjete, a ne prepušteno svakom pojedim odjelu , svake pojedine bolnice. Roditelj MORA biti partner u liječenju djeteta, i zdravstveno osoblje ga MORA tretirati kao takvog ili naučiti da to bude .
[QUOTE=Deaedi;1931062]Vec sam dosadna s potpisivanjem icy, no sta mogu kada ona tako lijepo napise sto mislim.
I primjetila sam da su npr. ucitelji/profesori neka nedodirljiva profesija, ne smije se njih komentirati. A meni stvarno nije jasno kako je moguce da u osnovnoj skoli kolektivni go traje od 13.7. do 22.8.; tj 5 i pol tjedana.[/QU
To nije moguće.
a učimo ih - kako?
kritikom?
poduzimanjem?
pisanjem pisama nadređenima?
otvaranjem topika?