pisala sam već na prvoj strani da sam ja uvijek za

..uživam u tome i bez "davanja","ucjena" i sl...
zašto?
imamo dvoje male djece,posao obadvoje,moje noćne smjene često ostave traga na meni..al nekako uvijek mi je gušt i trudimo se uživati u toj našoj intimi...bez obzira dal to bio keks na brzaka brzo dok dijete ili netko drugi ne uleti ili noć koja je donekle samo naša...(kad smo skupa

)
pokušavam održati misao i svijest o tome..da smo najprije bili sami nas
dvoje,a roditeljstvo je nastavak naše ljubavi..i da ne smijem zaboraviti zbog čega sam ja s njime,što me je privuklo na njemu, i koji je razlog da smo skupa..a ne sad kad su djeca tu,da ga trknem u zadnji kut mog mozga i dati se sva svemu ostalome a njega tko šljivi za sex,intimu a možda i sve ostalo.
jel to normalno ili nenormalno razmišljanje? Ne znam...tako ja razmišljam...