To "davanje" mi je prostija riječ od onih koje se cenzuriraju na forumu. Nemam osjećaj da me se tiče.
Ne znam. Meni je to s ljubavlju kao s vodom i zrakom.
Kad moj muž spava dugo ujutro i ja osjetim da mu je u sobi zagušljivo i prevruće, otvorim mu prozor.
Ako je žedan, dam mu vode (ako sam ja u poziciji da imam vode, a on ne).
I isto tako se barem truditi hraniti taj dio njegovog tijela, emocija i duše koji je u kategoriji intime.
Jer ga volim.

I to mogu samo ja, i čim me ženio, znači da je želio i da to budem baš ja. Ne znam. U fazama kad sam bila low trudila sam dovesti se na radnu temperaturu - baš kao što želim da se i on posveti onome što je važno, makar bi radije sjedio i čitao Dylan Dog. Sve treba truda i rada i usmjerenosti, pa tako i to, kolikogod neromatično zvučalo. Ali nije neromantično. I put treba isplanirati pa nitko ne puše - fuj, to smo morali dogovoriti i planirati i odreći se nečega, bljak, računam samo kad me bace na Barbados iz aviona dok spavam.
Uopće ne razumijem kako bih ja to odbijala supruga na duge staze.
Okej, budem ljuta, umorna, bolesna, nismo mašine, ali što kaže Beti - ako sam zdrava, naspavana, ako sam se najela, to je sljedeće na redu što se našeg odnosa tiče. I kolikogod to nepopularno zvučalo, ali muškarci dišu kroz seks. To im uzet i tu ih vozat je kao da nama uskrate emocije, blizinu, odanost... nije u redu.