Ajde da pokušam još jednom objasniti, jer vidim da se u večini stvari slažemo (jedna i druga strana), a opet se ne razumijemo.
Da krenem od kraja (eris) ne mislim da si čudna.
Ne smatram "problematičnim" kad nekoga muž nagovori na seks, ali samo u slučaju ako je postavka nemam baš volju onako, iskreno ti se ne da, pa red priče, ljubljenja, masaže, vina, škakljanja,... sasvim svejedno (bit je da ste krenuli od nečeg što obje smatrate ugodom) i nakako je spontano na kraju došlo do seksa i super vam je.
To mi je ok, uvijek ima takvih trenutaka u braku, ali nisu mi ok postavke koja se provlače kroz neke postove (ponavljam opet i opet):
1.) ne želim se seksati, ali se ipak seksam iz bojazni da muž ne ode drugoj
2.) ne želim se seksati, ali se ipak seksam da udovoljim mužu, pa da on udovolji meni kod kupnje namještaja
3.) ne želim se seksati, ali se ipak seksam jer smatram da žena mora raditi što je muževa volja
Ja tu vidim veliku razliku između ne da mi se, ali pokušaj me razuvjeriti i ne želim (kratko i jasno ne koje znači ne).