Tema je bila - majčinstvo (roditeljstvo) i libido, pokretačica topica se našla u muci nakon rođenja djeteta, tijekom dugotrajnog dojenja i velike vezanosti za dijete njezina percepcija seksa se posve promijenila -nagore

. Dakle, radi se o ključnom utjecaju djece na odnose među partnerima.
Nije ni prva ni zadnja kojoj se to dogodilo, mnogi brakovi su zapali tada u manje ili veće krize, većina se izvukla bez problema, neki i nisu.
Dakle, ne radi se o zahlađenju onako, iz čista mira, već su se promijenile okolnosti, dijete je zauzelo prijestolje, a ona je jednostavno u to potonula.
Neke cure su joj dale dobre savjete, ja ću probati reći nešto što sam primijetila kod sebe, a i mojim prijateljicama se isto događa.
Svima (većini) nas djeca djeca dođu na prvo mjesto, na tron s kojih ih nitko nikada neće skinuti i sve drugo se pomakne na listi prioriteta iza njih.
No, nakon nekog vremena, kad prođe ona pupčanom vrpcom još uvijek vezana faza, koja traje i nakon poroda,
treba se potruditi, ali zbilja svjesno potruditi, ako ne ide spontano, da dvoje ljudi ponovno budu malo više partneri, a ne samo mama i tata.
Kad o tome pričam s prijateljicama, skužim da sve to najbolje uspijevamo ako djecu na neko kratko vrijeme, radi sebe i muža, malo "udaljimo"; netko ih ostavi kod bake i djeda na par sati ili dana, ili da prespava, ili ako je dijete malo, ranije ga stavi spavati, dok još ne vlada umor, uglavnom,
djeca su nešto što sigurno nije afrodizijak, čak i pomisao na njih je destimulirajuća za libido i to je jednostavno tako.
Ima parova koji si priušte svake godine da samo njih dvoje, bez djece, na par dana, odu negdje na odmor i mislim da je to jako pametno.
Ja još nisam došla u fazu da to mogu napraviti, najmlađa je još mala pa je nisam počela s nekim ostavljati duže, ali sigurno jednom hoću jer to i meni i mužu treba.
Ovako, kad uspijemo starije poslati kod bake i djeda, a malu uspavati na vrijeme, upalimo svjećice po cijeloj kući, natočimo fino vino u još finije čaše, na youtubu nađemo mix glazbe koja nam paše, pijuckamo, ćaskamo satima i onda dalje kako već ide...
jednostavno se prisilimo u početku da iskopčamo iz filma djecu i sve vezano uz njih i uz obveze, a kasnije si već ušao u novi film i sve ide svojim tijekom.
Ovo pišem pokretačici topica čisto da osvijesti činjenicu kako za sve u životu postoji vrijeme koje mu pripada i svemu se treba posvetiti u njegovom vremenu. Postoji vrijeme za djecu, vrijeme za posao, za tugu i veselje, pa tako i vrijeme koje dvoje ljudi treba posvetiti jedno drugome, samo za njih dvoje.
Kad su ljudi samo duet takvo vrijeme lako i spontano nađu, na žalost, kad su tu djeca ona se nametnu, i čovjek ih zapravo uvijek nekako želi uza se, ali za spas ostalih bitnih dijelova svog života mora sam sklopiti scenarij i nekako stvoriti vrijeme i za partnera, uz majčinstvo ili usprkos njemu.