Apri, mislim da je seks samo nositelj dubljeg značenja i pripadnosti i ljubavi. I kad kažem da je to ljepilo za obitelj mislim to ovako - djeca prirodno inklniraju majci i mi njima, i mi se tako fino zaigramo jedni s drugima, pa čača ispadne lijevo smetalo sad pa sad. Ali ako se na najdublji, na način bez riječi, cijelim tijelom i dušom kaže - tu sam, tvoja, tebi, volim te, želim, trebam nekako mislim da sve to skupa dobije svoj smisao.
Nekako ta tjelesnost pripada majci i djeci kroz trudnoću, kroz dojenje - pa opet nitko ne gleda djecu kao intrudere, oni bi sisali, samo sisu u meni vide, nek me voli i nek raste bez da me sisa, i mi tu djecu itekako volimo kroz tijelo i tijelom na tisuću načina; mislim da isto pripada i bračnom odnosu.
Negdje sam pročitala da je svaki put kad vodimo ljubav s mužem to obnova bračnog zavjeta, onog da koje smo dali jedni drugima pri vjenčanju.