Moja osmogodišnja djevojčica je vrlo nesretna osoba. Duboko je uvjerena da smo se svi urotili protiv nje, uvijek je baš netko njoj napravio neko zlo, baš se njoj svi rugaju, često je razdražljiva i cendrava, primjećujem u njoj veliku dozu ljubomore prema starijoj sestri i podosta zlobe prema mladjem bratu. Inače, odličan je đak, savjesna u poslu kojeg obavlja. Jedno sam vrijeme mislila da nešto muž i ja jako griješimo, odvela je psihologu i nakon što je tamo crtala dva sata i pričala sa psihologicom, dobila sam odgovor da je s djetetom sve u redu, da je to jedno savršeno sretno dijete. Trebala bih, dakle, vjerovati da je to stvar karaktera. vječiti mrgud. Pa ipak, mislim da sam joj dužna pomoći, npr. ako joj kažem da je lijepa, ona mi odbrusi da ona dobro zna da je ružna, kažem li joj da je pametna....znate već što ona misli o tome. Pedijatrica, koja i sama ima troje djece, kaže da je to problem srednjeg djeteta i da ga naprosto treba više maziti. No, ja znam da ima nešto što još nisam pokušala, samo nikako ne mogu dokučiti što. Imate li vi možda kakvog iskustva ili ideju?