Adrian je dugo bio vrlo sličan tome. Mene strašno peklo da nikad neće znati biti sretan i non stop sam tražila razloge zašto tako malo dijete može biti tako nezadovoljno. Zadnja godina nam se jako okrenula, mi smo se nekako naučili nositi sa tim (nekad bolje nekad gore) a i razgovor sa vrtičkom psihologicom mi je puno pomogao. Ustvari najviše mi pomaže kad vidim da je iz mjeseca u mjesec sve sretniji i smireniji. Kako emotivno sazrijeva tako su trenuci jada sve rjeđi. Njegov "problem" je što je intelektualno puno zreliji nego emotivno i taj košmar u njemu samom često budi nezadovoljstvo sa sobom i sa okolinom