ja sam bila postavila pitanje...pa nisam stigla pisati kasnije....
mi imamo stan iznad svekija...i ja ne radim..a oni su u penziji...
M dosta vremena provodi s njima....sigurnih 3 sata dnevno...čak i jedan obrok pojede s njima, jer oni ručaju u podne, pa se to nekako spontano dogodilo..
i naravno, oni mu se posvete skroz...pa mi izgleda logično da mu se kod njih strašno sviđa...
u početku su me smetale neke stvari, ali mislim da su više bile ego karaktera.
kako ja to nisam imala, što moje dijete ima...izuzetno sam sretna zbog njega.
jer, prije sam mislila da mu ja sve moram sama pružiti...a onda sam shvatila da u njegovom životu ima puno bitnih ljudi i svaki od njih ima svoju ulogu, koja je veoma važna i koju sa guštom igra. shvatila sam da moje dijete nije samo moje, već je naše. i da ako su odnosi u redu, prvenstveno, onda nema nekih pretjeranih problema.
normalno, kako raste da se stvara prostor za manipulaciju...pa jesti ću dole...pa ću gore...pa ću tamo...pa nigdje...ali, razgovorom se to riješi...mislim odraslih.

također, i mi ponekad imamo faze da im otvori jedno oko već viče ideeeem ja baaaaabiiiii...uh...ali, tada znam da sam mu dosadna, jer sam non stop preokupirana nečim...malom bebom...stanom...hranom...pa pokušam ponovo pridobiti njegovu pažnju..ne vrijeđam se, jer to su činjenice. i uvijek sam naišla na pozitivnu reakciju...

ako baš ne želiš da budu neko vrijeme s njima...probajte par popodneva baš otići negdje...park..ne znam...pa se posvetiti samo igri...ponovo ih pridobiti...
uglavnom, provoditi par popodneva samo u zabavi...

ali, mislim da je najbitnije da ste vi odrasli svi na istoj strani. da nema nekog kvazi natjecanja među vama..kojeg najčešće uvijek ima....