Premorena od ljetovanja....

[Ifigenija]

Ne znam jel ovo jadanje, pitanje jesam li, Lastane, normalna (a i moja djeca) ili poziv na izmjenu iskustava da ubuduće bude bolje, valjda sve od navedenog.

Daklem, dio ljeta smo bili u viksi do mora, otvoren prostor, divota.

Onda smo iz obiteljskih obzira došli u stan, bez vrta, bez parka ispred, dakle u beton, odakle idemo na more, s time da mm radi od doma, a ja pristavim ručak koji on čuva, odvedem ih vani, vratim na ručak, neuspješno stavim spavati, pa onda svi idemo van, večeramo, mazimo se i spavamo.

Ovaj dio godišnjeg je bez garantiranog društva za klince.

Klinci su mi grozomorni! Čak i moj poslovično optimistični zakoniti kaže da nisu nemogući, nego samo jako teški

Dižu se rano, neće jesti nego konkretno, kao pregladni su za banane i žitarice, što vjerujem, jer skaču kao pavijani. Složim zidarske sendviče, putem pazim da si ruke ne odrežem pospana, a i gledajući da se ne pobiju.
E, onda valjda stan utječe na njih negativno, pa ne bude osam da se ne svade, da ne idu za mnom - mama, mama, i dok treba izaći iz kuće u devet ja se osjećam kaput. Dižu se oko pola osam, ma kad legli. STrojevi!

Na plaži hodam ko zombi jer što su imali uzet od mene uzeli su svađama, mamamkanjem nečuvenim, raspravama tko smije gdje stati i kod koga... i onda nema djece na našoj plaži a da govore hrvatski, imaju sličnu dob i slično.

I onda kreće - mama mama u isto vrijeme. Pa se kupaju, ali sin pliva, a mala se brčka. A ja jedna prijepodne i ne znam kome bi i kako.

Dovedem ih na ručak, i to je divno, šute i trpaju dok ima na stolu, plus desert i sladoled, pa im dam i dva, samo da šute i ne biju se.

Onda ne spavaju iako su mrzovoljni i teturaju. Radije su biju jer spavaju skupa u bračnom krevetu.

Oko četiri su razdraženi od nespavanja, umora, i opet tog nesretnog stana, i dok se mm i ja spremimo, ručnike i to, oni su već u hodniku u kazni jer nam se popikavaju po nogama, tuku se, mamakaju bez konca i tak.

Dođemo na plažu i onda opet traže društvo, a ako ne nađu, ajme si ga nama. Mamamamamam. Ne mogu više!

Ovaj dio godišnjeg je još tri dana, a meni se čini kao da će mi mozak iscurit. U biti smo tu trebali biti četiri dana, ali se zakompliciralo, pa vo traje već deset dana. Plus, da je sve idealno, pa da izađemo u devet, nego nestane plina u bomboli, ja dobim upalu uha, dolazi rodbina... a ovi nezadovoljeni kao tasmanijeske nemani po kući.

Majkemi pomislim da smo neka nefunkcionalna obitelj,a oni djeca s poteškoćama... dok ne dogovorimo neko igranje ili zapnemo s nekom fora ekipom na plaži. Šest sati se igraju i dođu samo pojest pola kokoši i odmah odu i sve pet.

E sad. Jesu li i vaši tako intenzivni? Griješim li negdje?

ps Za tri dana idemo dalje i tamo imamo društvo i djecu i se bu dobre. Ali želim zapamtiti ovo iskustvo i nešto iz njega naučiti. Osim toga da kad više nemaju pelene moraš voditi prijatelje na ljetovanje s njima.... Kak se bolje organizirati u skučenim uvjetima bez vrta, tehnike potrebne za zabavu i to?

[Sumskovoce]

Ne mogu ti pomoći savjetom, ali suosjećam s tobom i šaljem ti ogroman virtualni hug Izdrži još malo...

[tua]

jao, ifi, sto bi ja dala da mi mamacu za vratom pored mora, ma mogu mi i skakati po glavi...evo, dodem sa svojima cuvat tvoje pa se ti odmori

ujutro slozi sendvice pa jedite na plazi.
pusti im neki crtic poslije rucka, da dobijes malo tisine.
popodne plivaj s velikim dok je malena s tatom u plicaku.
u stanu igrajte neke drustvene igre.
nek ih tm odvede navecer na sladoled da se odmoris.

ne znam sto se ima nauciti iz ovog iskustva, meni to sve zvuci tako normalno, svakodnevno cak...

[Anemona]

Zato ja mrzim putovanja. :štrumf mrgud:
Ovo sve što si nabrojala jesu razlozi radi kojih ja obožavam godišnji, ali doma, jer se onda odmorim ko čovjek.
Sad je samo stvar što vam je bitnije odlazak na more, ili pravi odmor.

Ako biraš more, ja bih se malo bolje pripremila s dvoje djece.
Crtić ti obavezno treba pokoji dnevno, mi uzmemo ili laptop ili DVD, ili oboje. Ziheraš sam, nemrem si pomoči.
Pa kad djeca teturaju od umora, a ne žele spavati, staviš im crtić, malo legnu, odmore, možda i zaspu.

Što se tiče zabave na plaži, tu improvizirajte što več vole.
Meni je obavezno da na plaži ima hlada i da imam za malog hrane i vode, jer čim je gladan postaje mrgud.
Onda on lovi rakove, a ja dodajem banane, pecivo, mlijeko,...
Tako da u apartman ne dođem totalka mrzovoljni od glada i umora, nego samo malo umorni.
Onda slijedi ovaj gore navedeni crtić, dok ja serviram ručak, koji obično napravim čim se probudimo, a u trenu dolaska eventualno skuham prilog.

[EvaMONA]

Ifigenija razumijem te ludo. MM već u 6.mj. pošizi kad mu svi zavide što idemo na 3 tjedna s klincima na more i dave ga do 1.8. da kak super za nas i djecu, kak će se super odmoriti i sve tako. On obično odbrojava dane do povratka s mora i obavezno želi doći doma bar 2 dana prije posla da dođe k sebi.
Cure su 3,5 i 1,5 godinu stare. Starija općenito loše podnosi promjene i za nju nije ići negdje ispod 10 dana jer joj treba tjedan da nadođe (ove g. kao malo bolje jer je veća), mala prohodala nedavno= u 10 dana su provele 0 min. sjedeći na ručniku ili igrajući se uz more s nečim.
Mene osobno izluđuje jutarnja žurba da stignemo do plaže dok ne upeče sunce, raspremanje, spremanje i za 2 sata trk doma na spavanje. I ako ih uspijemo uspavati onda kuhaj dok spavaju jer navečer ne mogu ništa unaprijed jer je apartman mali, pa je preglasno i previše svjetla, a bome i meni je kao godišnji.
Presretna sam jer su ove g. kod kafića na plaži postavili ljulje i pješčanik pa ponekad bude 20 min mira i to je to, osim kad smo u moru svi 4.
I da bude napetije uvijek idemo u najvećoj gužvi od 1.8. jer MM tad ima kolektivni.
Nemam pametnih savjeta osim malo ih raspustit (dajem više sladoleda i općenito malo opustim uzde) ne bi li se i mi probali opustiti barem nakratko.
Odavno mi je frendica koja sad ima curku u 2. osnovne rekla da se samo na jednom godišnjem zaista odmorila dok je dijete bilo malo; kad je ostala u ZG i napravila pokoji izlet.

[minji otrok]

Moji su stariji (2004. i 2006.), ali mi je poznat ritam U odnosu na prosla ljeta, kad bi se dizali cili i orni u 6 ujutro, ovo ljeto je budenje od 7 do 8, sto je itekakav napredak.Kupila sam loptu, puno se u dvoristu igraju s njom. Zabavljaju se sa glinamolom, zalijevaju biljke, voze biciklu, veru se po ruzi. Kada je vrijeme dobro, na moru smo do 10,30 - 11,30. Plivanje i ronjenje ih umori.U Lidlu sam kupila zmaja, pa vec danima trce do iznemoglosti po ulici sa tim zmajem - imaju par stotina metara u svakom pravcu, otrce oni puno kilometara, samo se dodu natankati sa vodom ili cedevitom Skompali su se sa djecom iz ulice (djevojcice koje su doselile iz zapadne Europe, par g.starije, lijepo se slazu i igraju, sto me jako veseli ), pa se druze u nasem ili njihovom dvoristu u hladu.Oko 13-14 spavanac - uvijek problematican jer se cerekaju, zaigraju, dizu, ali ja sam neumoljiva - popodnevno spavanje je obavezno. Bez njega smo i oni i ja iscrpljeni i nervozni. Popodne more, bicikla, setnja, uglavnom - mora biti muving.Ubacimo im kroz dan i crtice i igrice, ali nastojim da toga bude sto manje.

[Trina]

Ništa djeci ne može zamijeniti društvo. A ni tebi. Ja sad imam goste koji su mi rekli da se nikad u žvotu nisu na godišnjem odmorili kao ovdje kod mene. A razlog tome je što njihovo dijete 24 h dnevno uživa s mojom djecom, stalno su vani, nitko im ne treba i uživaju svi. Tako da je to valjda radi dosade. Meni je ovo prvo ljeto otkad imam djecu da uživam i ljetujem. Kući sam, djeca su mi dovoljno velika da budu sami vani sa društvom, toliko budu izmoreni da spavaju ujutro do 10 (i ja isto), popodne se odemo baciti u more a tamo nas opet čeka društvo-cili čopor njihovih prijatelja a i koja mama koja meni dobro dođe za lajanje, mali je narastao toliko da ga ne moram za ruku vodit u more...ma idila teška. Svjesna sam da je ovo sad tako, dogodine ću imati bebu i ništa od ljenečarenja.

Uglavnom, htjedoh reći da niakkav apartman, položaj ili plaža tebi neće značiti previše ako ne osiguraš društvo djeci za vrijeme odmora.

[Ifigenija]

Znači, nisam luda nego je to opće roditeljsko stanje...
Što se tiče sendviča na plaži, to je poseban topic.
Moj šestogodišnjak jede kao fizički radnik. Njemu je sendvič doručak. Jede po par tanjura hrane za odraslog, i to svega i ljuto i masno i papreno, i leću i ribu, dolijeva aceto balsamico. Kad smo probali sa sendvičima sve je pojeo i pitao što ćemo sad jesti... tako da moram doma i kuhat i sve...
Tua, ja iduće godine ne idem bez ekipe na more... eto, da se malo upoznamo, pa ajmo da i tebi mamaču

[KayaR]

Zato mi uvek idemo s dva para kumova na more.
Stariji imaju drustvo njihove starije dece,a i mala ima svoju kumicu-vrsnjakinju te mi niko ne dise za vrat,niti mi sedi na ramenu ko pticica i ne mamace.
Za rucak se snadjemo,ili kuvam ili nesto iz restorana,mala odspava,momci igraju karte,citaju ili igraju igrice.
Da nemamo drustva bilo bi opako strasno za izdrzati.

[borka]

Slažem se, djeci je društvo jaaaaako bitno.
Sjećam se našeg prošlogodišnjeg ljetovanja, malac je tada imamo godinu dana i 10 mjeseci, po prirodi je jako društven, no išli smo na more tek u 9-om mjesecu i ja sam svaki dan držala palčeve da barem bude jedno dijete na plaži.

I mi smo ga zabavljali, ali s drugom djecom je posebno veselje i zabava, vidim na njemu da je tada puno sretniji i nije čangrizav i ne izgovori 469 puta mama, mama, mama maaaaamaaaaa

[tua]

e da, nije bas prikladno, ali mi nismo imali ni telke ni kompa, pa smo svi troje uzivali citajuci dylan dog stripove

[Peterlin]

Ifigenija, griješiš. Isto kao i ja. Dajemo dječurliji previše, a oni očekuju sve više i više.... Moji su ok kad su sami doma (a bili silom prilika ove godine veći dio ljeta). I bilo je bolje nego ranijih godina kad smo se s mukom trgali da ih zabavimo. To mi je škola.... nadam se da ću se uspjeti odhrvati porivu da ih zabavljam, klipane jedne...

A društvo fali, to je debela istina. Moji su si uspjeli naći društvo kad sam konačno i definitivno odustala da im ga ja tražim (a i tome ima već dosta dugo, na sreću).

Bit će sve ok... Sretno i odmori se!

[klu.]

Meni se čini, Ifigenija, da nije upala uha došla bezveze: http://www.youtube.com/watch?v=cNkp4QF3we8

(hoću reći, čist se čudim da je ja još nis dobila)

[meda]

kod nas je velika razlika izmedu stana i kuce. mi zivimo u stanu i to je vjecna gnjavaza, sad smo preko ljeta u kuci i ja sam se preporodila, promjena ponasanja kod djeteta je bila instantna!

[Anemona]

kod nas je velika razlika izmedu stana i kuce. mi zivimo u stanu i to je vjecna gnjavaza, sad smo preko ljeta u kuci i ja sam se preporodila, promjena ponasanja kod djeteta je bila instantna!

Ma naravno, to se podrazumijeva.
Mi doma imamo veeeliko dvorište i svaki budan trenutak se provodi na dvorištu, tako da je prvenstveno na moru meni ogromna promjena da ne mogu dijete poslati van da se igra, nego u svakom trenutku netko mora ići s njim.
Moje dijete nije naporno na moru, njemu je lijepo, nego sam ja naporna, jer mi je sve to zajedno puuuuno jednostavnije doma.
Mali uživa, ali ja ne.

[Felix]

zato se godisnji odmor zove godisnji umor :D

nista ne radis krivo, to je naprosto tako. cak i kad djeca imaju drustvo za igru, opet puno radis, vise nego inace (susenje i raspremanje stvari za plazu, kuhanje, pranje sudja - jer na mogu obicno nema sudjerice), stalno trcis na plazu, s plaze, i na kraju se umoris vise nego da si doma u uobicajenom ritmu.

mi smo zato ove godine, dok je l. jako mala, odlucili ne ici na more. bili smo tjedan dana u sestom mjesecu i brojali smo sate do povratka u zagreb. stariji je s bakom i dedom na moru, mi smo doma s bebom i suuuuuper nam je. radimo sto hocemo, spavamo kad hocemo (jer beba spava popodne), imam svu svoju masineriju - vesmasina, sudjerica, internet, filmove, serije, balkon s bazencicem za bebu... to je godisnji!

[pikula]

nama je ovo prvo ljeto bez mora i uživamo, prošlih godina je bilo tako da mogu potpisati skoro svaki post sukladno dobi klinaca ali i zg se povremeno isprazni pa se opet javi problem s društvom,,ali ovdje lako pribjegenemo igraonicama i radionicama, eto ih sad u MSU pozlaćuju nešto, ali mora nema to je istina, bašme zanima dali ćemoprimjetiti zdravstveno ove zima manjak mora. Da li je nekto tko je odustao od mora prošlih godina primjetio razliku preko godine s boleštinama. Sori ako je OT

[ivananeda]

Ja te potpisujem od reci do reci (2004 i 2006) Apsolutno.Mislim postavljacicu teme

[Anemona]

I sad da pitam, a da ne ispadnem svemirac: zašto idete/idem na ljetovanje?

[pikula]

a plivanje, more, zrak, sunce,plaža, rodbina, deda na moru, običaji, selo moje malo i tak

[ivananeda]

Ma nema veze- obozavam more, i onako se svadjaju i kod kuce

[spajalica]

ja sam si ove godine priustila par dana luksuznog hotela s djecom. jedno djete je bilo odusevlljeno programom u igraonici, te je rado islo tamo, drugo djetejebilo odusevljeno bazenom i kerefekama na njemu. kuhari vrhunski, wellnes super. bili smo par dana ali smo uzivali.
poslije kod frendova u kucu na moru, klinaca broj 4, nas takodjer 4. klinci opet uzivali. sad smo doma, na odmoru i sutraopet na more kod jedne bake, a u blizini su i necaci.
moram priznati za sad nisam nezadovoljna nicime, ali za takve egzibicije treba skupiti novcice preko godine, sto mi se cini iz godine u godinu sve teze

[jelena.O]

ija jedva dočekala da se vratim,moj alergičar je prezahtjevan i stalno u8 svrbežu,a kuhala samrano ujuto ( toi doma delam)

[Peterlin]

I sad da pitam, a da ne ispadnem svemirac: zašto idete/idem na ljetovanje?

Jer mom mlađem sinu alergičaru i astmatičaru to puno znači. A i starijem sinu i mužu... A i ja volim namočiti zadnjicu

A da se umorimo - to je isto istina i ne bježimo od toga. Ne bih izdržala 2 mjeseca, ali tjedan-dva se može. Da je i duplo teže i duplo skuplje, opet bi išli. Puno znači dobra organizacija, ali ne uspije nam svaki put...

[tanja_b]

I sad da pitam, a da ne ispadnem svemirac: zašto idete/idem na ljetovanje?

Meni ljetovanje nije umor, iako zna biti napornih trenutaka, kao i uvijek kad se mijenja rutina. Ali puno mi znači maknuti se iz mjesta stalnog prebivališta na nekoliko dana (ma i već dva dana imaju puno bolji učinak nego jedan dan).
S obzirom da nemamo rodbinu ni rođake na moru niti vlastita mjesta za odmor, ljetovanja nam traju kratko (u prosjeku 7-8 dana), ali si zato možemo dozvoliti da mijenjamo mjesto boravišta. Jest da najmlađem članu obitelji fali to što nema stalno društvo na moru, ali kako je netko već napisao, isto bi mu falilo i u Zagrebu jer se svi razbježe kojekuda.
Što se tiče samog odlaska na more, ja priznajem da u moru uopće ne uživam, nego da je to kompromis koji činim zbog MM-a i djeteta koje bi trebalo jednom naučiti i plivati Za mene pravi odmor predstavlja odlazak u planine - u Gorski kotar ili slovenske Alpe (najbolje Kamniško-Savinjske). I zato mi ove godine jako teško pada što će taj planinarski dio godišnjeg izostati ali viša sila...

[apricot]

Ja sam živčana i umorna prva dva dana; dok ne uspostavimo rutinu, ne upoznamo apartman/mjesto/infrastrukturu...
Onda ne bih išla doma. Ali se mora...

Ali, činjenica je, ako ima djece, ljetovanje je pjesma, ako nema... "meni je dosadno" je najčešće izgovarana rečenica koja nas izbacuje iz cipela.

[flopica]

imam sreću što živim praktički kraj mora pa ne moramo ići nigdje specijalno. inače obožavam more i plivanje, skakanje, sve što ide s morskim radostima! ali na ljetovanje ljetovanje ne volim ići. prvo i osnovno, kad samo pomislim da nas trebam spakirati momentalno mi je mučno.
to mi je strašna tlaka, neopisivo. pa onda ako već idem to mora biti neko mirno mjesto, koje ima jedan dućan i jedan restoran.

jer naprosto mrzim te neke protokole, tipa sad smo na kupanju pa idemo leći pa na sladoled, na razgledavanje, na sok ajme majko! ubija me toliki raspored, meni je odmor što više spavanja, jelo neobavezno, eventualno neka tjestenina brzopotezna i odlazak na plažu s ručnikom preko ramena.

samo što je to puuno lakše kad ti je dijete veće, s malima takav ležeran pristup ipak teže šljaka. i društvo za djecu svakako dobrodošlo
meni ga ne treba,ni inače previše

[EvaMONA]

I ja volim mirise i okuse mora, i kupanje, ali zasad mi nedostaje ono "odmor" u priči o godišnjem odmoru.
Kod nas je jedina prednost ( a možda je to i mana, nemam pojma) što godinama ljetujemo na istom mjestu pa znam di što kupujem, gdje ima parkova ili ok restoran ak nam se ne kuha,ali isto tako znam da ćemo uvijek ljetovati u malom stančiću bez balkona. Nije da se žalim, ali treću g. za redom morat ću ranije doma s mora: 2009. bila sam trudna bilo mi je toliko loše i nisam mogla toliko hodati koliko smještaj ovdje zahtjeva= vratili se ranije
2010. E. je bila izvan sebe cijela 2 tjedna=vratili se ranije
2011. jučer sam se 2 x u 10 dana ukočila i samo se pokušavam osposobiti da se vratimo doma.
Ne znam što je to????

[tanja_b]

i
samo što je to puuno lakše kad ti je dijete veće, s malima takav ležeran pristup ipak teže šljaka. i društvo za djecu svakako dobrodošlo
meni ga ne treba,ni inače previše

O, da, i ja sam primijetila da nam je sve lakše na putovanjima kako dijete raste. Puno smo fleksibilniji. Onih prvih godinu-dvije s malim djetetom na moru bile su bitno napornije, iako lijepe na drugi način.
Npr. najveća uživancija bila mi je čitanje na balkonu/terasi popodne poslije ručka dok malac spava.
Sad smo obrnuli uloge, pa se on opušteno igra sam sa sobom (falabogu pa voli i mirnije mentalne aktivnosti) dok mu mama popodne spava

[jelena.O]

meni je bilo najlakše kad je veliki bio mali, aposle je bilo koma

[Ifigenija]

I sad da pitam, a da ne ispadnem svemirac: zašto idete/idem na ljetovanje?

Obožavam more i s mora sam i bez mora sam ko bez srca i hoću da i moja djeca to dožive i zavole. Nadam se da ćemo za koju godinu zajedno uživati, dugo plivati, surfati, istraživati zabite plaže, topit se od miline dok šetamo u ljetnu noć po otočkom gradiću... Preko trnja do zvijezda barem se nadam jadna da će to sve skupa biti tako...

[Stijena]

i mi onako mazohistički provedemo svake godine s djecom po 3,4,5 tjedana na moru samo zato jer možemo i jer nam je dostupno, pa kao kad već imamo gdje.... iako svake godine ko kakve papige uvijek zaključimo isto: kako to nije nikakav odmor, a djeci to ionako ništa puno ne znači jer im je nakon par dana već dosadno i počnu ispitivati kad ćemo doma
onda to posljednjih godina onako pametno prelomimo na pola, pa im onda bar na dva navrata bude zanimljivo
ali i dvaput skuplje u odnosu na troškove puta, a i meni dvaput napornije jer mi, što sam starija, sve dulje traje taj proces aklimatizacije kojem nijedan pms nije do gležnja
biti 24/7 s klincima i praviti se da se odmaraš jer to nekako sam od sebe očekuješ - naporno je do bola
ali bez obzira što smo svjesni toga da je to godišnji umor umjesto odmora, uvijek uspijemo naći neku mantru s kojom nam bude lakše to sve podnijeti, živimo dan po dan jer nikad ne znamo kakvog će oni biti raspoloženja i što donosi novo jutro
ali opet to svake godine bude ljetovanje za pamćenje jer kad ih na slikama vidim kako su sretni u tim valovima, s maskom za ronjenje, kako bosi trče po tom kamenju, skaču sa stijena, žvaču te plažne sendviče ko da su im zadnji u životu jer naravno da prije pola sata za ručak nisu bili gladni nego glad uvijek dolazi nakon prvog kupanca, nekako zaboravim da su prije par sekundi cvilili da im je dosadano i bacali kamenčuge jedan na drugog i nekako pregrmim i to ljetovanje jer znam da za koju godinu svega toga neće biti i da ću se koliko god naporno bilo toga sjećati kao najnapornijeg i najsretnijeg razdoblja u životu

[Mima]

Ova tema me stvarno zbunjuje - naime, nije baš da volim mjesto u kojem ljetujem i da ne bih radije išla na neka druga mjesta, nije baš da sam luda za morem i kupanjem, a vrućine baš i ne podnosim, ali da mi je toliko loše i naporno na godišnjem na moru, nije. Kao prvo, na godišnjem sam, dakle ne radim i svi smo zajedno, imamo vremena za svašta; kao drugo moje dijete stvarno obožava biti na moru jer tamo imamo kuću i vrt, cijele dane je vani i ima puno veću slobodu nego u Zagrebu. Meni je ljeto u Zagrebu puno veći problem tj. onaj period kad još ne odemo na more, kad je vruće pa je Lea praktički po cijeli dan zatvorena u kući, i kad više ne znamo kamo ćemo sa sobom. Na moru osim plaže i kupanja imamo vrt, ribolov, šetnje, izlete - ali što se Lee tiče ona je zadovoljna i samo time da se igra u vrtu sa vodom i blatom cijele dane jer toga u Zgb naravno nema. Kad je bila manja bilo nam je napornije, posebno radi MM-a koji je nametao vojničku disciplinu pa je čak i budilicu navijao da stignemo dovoljno rano na plažu - on i sad misli da se na moru MORA ići na plažu i kupati se, ali Leica i ja uopće ne mislimo tako.

[Cubana]

I nama je ove godine bilo napeto. Kriva sam ja i moje učenje, a i zaboravnost (nisam uzela DVD plejer i crtiće). Dio dana od 11 do cca 16 i 30 kad je prevruće za biti vani bili smo doma i bilo je neizdrživo. Zabaviti ih je bilo koma, a to je bila dužnost MM-a. Dreka za sve, izazivanje i tučnjava... koma. Iako imamo dvorište, skroz je nenatkriveno i cijeli dan na suncu tako da ga ne koristimo. Ali na plaži, u šetnji, na biciklu, u parku... druga djeca, igraju se, slušaju, nitko ne urliče, ja ne urličem...
Sad kad su s mojima u Dalmaciji, uživaju. Em su na terasi na kojoj imaju bazenčić, cijeli dan vani, a u hladu (a i crtići su tu). Puno više prostora za igru i deda i baka koji im se više posvete nego što sam to ovo ljeto ja
Veselim se slijedećem ljetu.

[MoMo]

citajuci temu sad sam se prepala...mi ideo sami i idemo po mjestima gdje bas nema ljudi i nema TV-a to je zasda funkcioniralo odlicno mi se igramo sa L nosimo hrpu nasih igracaka slikovinca ...od ove godine su joj zanimljive one edukativne da nalazi razliku lijepi naljepnice isl.

ali vec vidimo da joj kako ne ide u vrtic fale djeca...nadam se da cemo ove godine proci sa divljinom bez drustva ...a od slijedece cemo raditi kompromise...vec lobiramo kod prijatelja sa djecom L dobi da nam se pridruze na Vis-u nadam se da cemo uspijeti
OT - Ifi (ocigledno nisam updatirana) ali drago mi je da je curka pocela jesti

[Anemona]

Mima u tome je poanta - tvoje dijete je "sputano" u Zgb., a moje je "sputano" na moru.
Odnosno ja i mm smo sputani, jer ni jedan izlazak iz apartmana ne može biti bez pratnje i nema onog da dijete svaki čas izađe samo na dvorište, poigra se i vrati,...

[Pepita]

Što bi mi rekli koji živimo na moru
Ljeti se NIŠTA ne radi, samo ono što se mora.
Zato se puno kupa, more je zdravo, sunce (u normalnim količinama i ne kad je najjače) je zdravo i to je to.
Danas mi se nije dalo pomaknut, a kamoli L. vodit na more, e a opet smo otišli, jer to je tako, ljeto je i djeci to treba.
A ja trudna, pred kraj, beštimam u sebi po cijeli dan, a opet znam da sam u dubini svog srca sretna, jer je moje dijete sretno!

Moj savjet, kad idete na ljetovanje onda ljetujte!
Iscrpljuje, bez daljnjeg, ali isto tako i napuni srećom jedan dio srca koji baš to čeka cijele godine.

[eris]

Ove godine ništa od mora, što zbog finansija što zbog činjenice da ići sa troje djece od kojoj je 15. godišnjakinji dosadno sa nama, 9. godišnjak već nakon pet dana hoće kući, a moj 1,5. beba nikada, ali baš nikada ne sjedi, već samo trči, skače, bježi od nas. Nadam se da će sljedeće godine biti bolje, ovaj avgust ću uzeti koji dan baš da se odmorim. Kod kuće.

[dorotea24]

meni je isto prilično naporno, ali volim biti ovdje. imam dugačak godišnji pa smo tu mjesec dana. 2 tjedna je mm bio s nama, a evo sve od onda sam sama s njih dvoje. kuhanje, spremanje, 2 puta dnevno na plažu i sa plaže po uzbrdici (oko 15 minuta hodanja), tuširanje, večera, pa onda opet naveče obavezno u šetnju na rivu i to sve uz išijas. na nogama sam od jutra do 23 kad idu spavatineće ranije. puni su energije i želje i uopće im nije dosadilo. igraju se s djecom na plaži, već imaju svoje društvo i "cure" u koje su zaljubljeni, plivaju u moru, jako su aktivni i puno jedu. ja imam svoju shemu, odnosno znam si složiti trenutke uživanja od kojih se doslovno hranim i koji me drže u napornim trenucima dok ih tuširam, tjeram u krevet, navlačim gore-dolje itd.
kad dođemo na plažu već sve imam pripremljeno i složeno u torbi, obojici obučem mišiće za plivanje i smjestim se na mjesto odakle ih mogu nadzirati. onda se zajedno kupamo i ja tada guštam jer oni točno znaju pravila igre i ne moram se bojati niti reagirati. onda slijedi igranje i papanje pa sam ja opet "slobodna" da jednu zapalim i malo guštam. onda ide penjanje, dovršavanje ručka i kad ih strpam u krevet čitam novine, surfam i gledam tv u isti tren jer ne znam što bih prije od togai tako sve od početka popodne pa još večernja riva i evo sad spavaju, a ja opet guštam. fizički i psihički naporno za poludit, ali dovoljan je jedan pogled na ova brda, stijene, plavo more i nebo puno zvijezda nezagađeno svjetlošću da znam zašto "patim".
to sve dok ne dođe muž po nas i ostane par dana s nama. onda ću mu uvalit djecu, a ja pobjeć na plažu cijelo popodne i naveče zarakijat s ekipom. e to će bit pravi godišnji odmor
ma ovo je super za djecu! moj stariji ne želi čuti za povratak kući. rekao je da on ovdje ima more, rivu i ništa mu više ne treba te da bi se tu preselio jer je zaljubljen u rivu.

[hada]

Baš sam ove godine na GO komentirala sa MM kako uopće ne zavidim majkama s "malom" djecom(iako inače venem za trećim ) jer kada se sjetim naših ljetovanja do prošle godine oblije me znoj.Kada bi se vratila na posao,svi s komentarima tipa:"Baš super,odmorila si se 2 tjedna na moru!"
A ja kao da sam sve vrijeme kopala kanale,zapravo,bila sam umornija nego kada sam išla na GO.Ubija te taj tempo...skuhaj,stigni na popodnevno spavanje,trči po plaži,napuši svu silu pomagala,pa ispuši,tegli voće i sokove...nema stajanja,nema mojih 5 minuta....ali ove se godine mogu pohvaliti da sam u ta 2 tjedna pročitala 3 knjige!!!!

[makita]

Ja kad odem na izlet u prirodu, katkad se umorim više nego što guštam. A kad sam doma i trknem na more isto se umorim. I mislim se, dobro da sam blizu mora, jer ko bi ovo...a onda sam otišla na par dana u vikendicu kod rodbine, mislila sam da ću crknit od umora...al tamo se neke druge stvari poslože dobro.

Meni definitivno nije dobro kad se meni nešto ne da baš, upregnem se da djeci nešto organiziram, platim, pripremim, a oni čim završe pitaju: a šta ćemo sad?...a ponekad i dok traje kažu meni je dosadno. Uf, luda budem

[babyboys]

ja sam si isto razmišljala koliko je super što mi djeca više nisu jako mala (makar i ja čeznem za još jednim).

ove godine smo bili samo 7 dana na moru, ali meni je to gušt. je da se umorim od vozanja sim-tam, pentranja u brdo i spuštanja... ali činjenica da smo nas 4 sami, bez cajtnota i trčanja okolo, da stignem sve i još mi ostane vremena za igru s njima, za moj gušt, za mene i mm... neprocjenjivo.

inače , zadnjih par godina idemo deset dana na Krk, u kuću početkom srpnja na ovaj gušt, i onda za Gospu u Sinj kod mojih. e, taj dio je beskrajan umor, makar nisam sama i ne moram raditi sve, vratim se u zagreb krepana. ove godine smo zato odlučili preskočiti to zadovoljstvo.

[čokolada]

Mlađa mi ima 3 i pol g. i ovo je prvo ljeto da u miru sjedim na plaži i da puštam djecu na igranje u susjedstvo. Neprocjenjivo!

[clumsy mom]

Ja si odmah po dolasku i unošenju stvari u apartman skuvam kafu, postrojim svu trojicu i mirnim tonom kažem kako sam I JA došla na odmor. U paketu dobiju i pravila ponašanja za vreme godišnjeg.

Doručkuju pecivo, ručaju nešto što se skuva za max pola sata, večeraju u gradu (hot dog, gyros, pizzu...). Moj moto je da 355 dana u godini jedu zdravo, 10 dana od fast food-a i brziniskih ručkova im ništa ne fali.

Malo kriziram kao Apri prvih dan-dva dok se ne aklimatizujem i raspakujem, tad iskoristim da u naletima besa opeglam nešto što se u putu izgužvalo i više se ne mlatim ni tim stvarima do kraja odmora.

Uvek uzimamo studio sa TV-om i terasom i to su nam bitnije stavke od kvadrature i lokacije.

Na plažu stvari nosim samo ja (gospoda idu sa rukama iza leđa sva trojica) i zato tamo sem peškira, vode, voća i eventualno nekog plivačkog pomagala od mene ne traže ništa - kofice, prskalice, stripove i ino neka nose sami ako im treba. Ljude koji dolaze natovareni do granice izdržljivosti, sa ručnim frižiderima i 17 suncobrana, naduvanim dušecima/bazenima/šlaufima stvarno nikad nisam razumela

Ima dana kad sam sama sa decom na plaži i tad sam nemilosrdna oko pravila: ako smo u vodi svi smo u vodi, ako smo u dubokom svi smo u dubokom, ako se jede sladoled svi jedemo sladoled, ako sam sela onda sam sela i ne dozvoljavam da me dižu za svaki kamenčić koji snime na plaži...

Ustajem rano, oko 7h (letujemo u Grčkoj), odem po hleb i voće, momke budim u 8h, doručkuju odmah ili na putu do plaže, na plažu se kreće u 9h i vraćamo se do 11h. Ponovo na plažu tek oko 17h. U međuvremenu crtaći, spavanje, ručak...Nema cimanja i natezanja, nema moljakanja i ucenjivanja - neke stvari se jednostavno rade po pravilima ili se ne rade nikako, neumoljiva sam i inače a tek na odmoru im je više nego jasno da nema ubeđivanja. Isto je bilo i dok su bili manji - to je jedini način da preživim pošto se mm-programer slabo bakće oko tih ''gluposti''

I, ruku na srce, već dve godine zaredom mm i ja imamo po 1 sedmicu odmora bez dece, tamo na početku leta - prošle godine smo bili u Dubaiju, ove godine krstarili Grčkom. Mi na odmoru, deca na selu kod mojih - ne zna se ko više čeka svoj aranžman, mi ili deca

[vissnja]

Mi smo do sada, sa detetom svakog leta dobro prošli. Dobro, prve godine smo se natrčali za njom (imala je 16 meseci). Ali i MM i ja smo na odmoru toliko opušteni da nas malo šta može izbaciti iz takta.
Uglavnom dobro se potrudim unapred da proučim mesto u koje idemo, informišem se o infrastrukturi koliko mogu, isplaniram malo oko kuvanja (ponesem neke najneophodnije kuhinjske zvrčke koje maksimalno ubrzavaju kuvanje) i uživamo.
Dete nam je po tom pitanju zahvalno, voli da se vozi, uživa, navikava se lako na nove prostore. Bitno joj je da je sa nama, a valjda i oseti da smo mi srećni i opušteni pa je i ona takva.

[pikula]

clumsy mom, pa ti nisi nimalo clumsy, rispekt

[clumsy mom]

clumsy mom, pa ti nisi nimalo clumsy, rispekt

A treba preživeti sa blizancima pored muža full time programera, rekoh već. To je gora varijanta nego da imam muža pomorca - za ovog barem znaš da ga nema 3 meseca i punto . Dobra organizacija je pola posla - to sam shvatila kasno ali ipak ne prekasno

[borka]

Mi ove godine idemo u hotel. Tek na kraju 8-og mjeseca, nadam se da će biti koje dijete, a s druge strane veselim se što neće biti gužva.

Idemo na otok, tamo ljetujemo već zadnjih 9 godina, ali u privatnom smještaju, ove godine je izbor pao na hotel zbog moje bolesti i želje da se totalno odmorim-čitaj uljenim.

Malac ima 2 godine i 9 mjeseci, samostalno jede već jaaaaako dugo, tako da što se tiče obroka mislim da neće biti problema, jedino me malčice brine hotelska hrana, no vjerujem da ćemo uspjeti iskombinirati nešto da smo svi zadovoljni.

[nijntje]

nasa beba ce biti premala na ovogodisnjem odmoru, drustvo mame i tate ce biti dovoljno ali definitivno je korisno procitati ova iskustva i sretna sam jer cemo imati jaaaako puno vrsnjaka medju nasim prijateljima

[SikaPika]

eh, i ja sam bila premorena od ljetovanja
išli sa starcima i gdje mi bila pamet kad su govorili, mi ćemo s Mašom, vi ćete ovo ili ono
naravno, nisam to ni htjela jer idem sa svojim djetetom na more, ali ipak sam očekivala malo više angažmana, barem dok pravim djetetu klopu, a ne, idi, mama te zove, a ona čita novine i puši cigaru
dobro, nije bilo stalno tako, ali i to malo mi je dizalo živce
uh, nikad više, nikad više
Maši na plaži nisu trebala druga djeca, zabila se u kamenčiće i kantice, onda malo s nama u čamcu
jedina je gnjavaža bila dolazak na plažu i odlazak jer smo bili daleko - bili kod rodbine, u brdu, do plaže 20 minuta pješke i stalno ovisni o autu staraca
istina, imali smo prekrasno dvorište na kojem je dijete stalno bilo, a blizu je bio i mali rođak, dvije godine stariji pa su se on i M. kao igrali