moje iskustvo-prvo ljetovanje, kada je v. imao 5 mjeseci bilo je stvarno loše, krivi smo si sami. izabrali smo, radi nekih poslovnih obaveza, murter. do plaže 20 minuta pješke po suncu i asfaltu. ili autom kojeg mrzimo vozit na odmoru. plaže mahom krcate. nas dvoje, koji smo oduvijek ljetovali nomadski, sa jednim ručnikom, hodamo do plaže natrpani kremama, vodama, luftićima, kolutovima, sendvičima, nektarinama, suncobranima. bože, kako sam nas mrzila- ta slika mi se utetovirala u mozak. a bome i njemu. iduće godine smo već bili pametniji, pa shvatili da samo zato što imamo dijete ne moramo mjenjati baš sve navike, želje i obrasce. od tada ljetujemo na polupustim otocima, poput lastova i mljeta, gdje ima zilijon pustih plaža, u hladu, gdje smo samo mi, samo sa ručnicima, knjigama i leptirićima za v., gdje nam je smjestaj blizu, a vozimo i bicikle na more, ako slučajno nije. od tada je idila. naravno, nije primjenjivo na svakoga. za početak, v. je strašno easy to handle, recimo ovo ljeto je na plaži uglavnom čitao- a ima 4 godine, što nama ostavlja jako puno prostora za uživanje.