meni baš žao dođe kad čitam kako se mučite, stvarno.

ja sam svako ljeto bar dva tjedna sama s djecom u dalmaciji, poslije dođe il mama il mm, preklani sam bila sama tri tjedna s dvoje djece, od 2,5 i 8,5 godina.

sama, mislim u kući, inače imam veliko društvo ljudi koje znam od djetinjstva jer svi godinama ljetujemo/žive u istom mjestu. i sad je to, naravno, i hrpa djece.

sad kad M ima 4 godine, a J 10, djecu više nit ne osjetim.
dok sam sama jedini bed mi je što ne mogu navečer, poslije ponoć, biti vani.
možda je razlog mom uživanju na godišnjem i činjenica da se opustimo i raspustimo. jedino ručak svaki dan kuham, predugo je mjesec dana da smo na pi**arijama. dok sam sama, skuham veće količine, pa zaledim. neš ti, na kuhanje mi, u slučaju da su npr punjene paprike, ode max sa svom pripremom, 2 sata. to je najduži ljetni ručak, al onda imamo šta jest tri dana.

druga stvar - na plažu nosim jedino ručnike i kupaće za presvući. i novac za sladoled, kavu, pivu, radler - kako kome nikakve điđe miđe, nikakva hrana. ručamo u dva, šta im u pet treba jest. srećom, nisu svi kao ja, pa se dok su bili manji, nađe koja kantica na plaži : mrgreen:
treće - idemo spavati kad nam se spava, ovisno kakva je situacija, jel je zabava il ne, uglavnom oko ponoć.
četvrto - svaki dan se kupamo u moru, ne treba se svaki dan tuširati. svaka 3 dana - aman taman. kosu još rjeđe. jedino se ja svaki dan tuširam jer mi smeta sol, njima niš ne smeta (nije ni meni kad sam bila dijete).
peto - jutarnje kupanje, naročito dok sam sama s njima - preskačemo. do kasno spavamo (vidi točku 3), dok dođemo sebi, već je deset i pol, kavica u selu, pjaca, igranje dok mi pijemo kavu, spiza, kuhanje ručka, ručak, spavanje - kako ko, i kako kad, i na kupanje oko 4 i pol. pa do osam - čak i do devet na početku ljeta. kući, svi gladni ko vukovi (vidi točku 2 ), večera i izlazak. sad u osmom mjesecu je svaki dan bilo neko događanje (smanjim i tu kriterije što se tiče muzike, u rijeci nikad ne bi išla na koncert magazina, npr ), hrpa ljudi, hrpa djece, uživaju ono, uživamo bome i mi.

ako baš od gladi ne izdrže na plaži samo sa sladoledom, nešto im kupimo - pomfrit na njih 10 il tako.

kad su bili manji, valjda je bilo drugačije, teže, ne znam, ali nemam nikakvih trauma od ljetovanja. osim njihovih bolesti. dok su zdravi - sve je genijalno, kad se razbole, a imali smo i upalu pluća, pa u bolnicu u šibenik, i gadan rota virus, pa opet u bolnicu u šibenik. jadan taj šibenik, lijep grad, a meni odmah asocijacija - bolnica, i šalter od elektre za platit struju