Zbog tog "presinga plaže" ja bih bila kadra odreći se odlaska na more. Uostalom, to sam i činila, sve dok nisam dobila dijete
I mi idemo na more na 7-8 dana, ali ne dozvoljavam nikakve pritiske. Uostalom, sve do ove godine dijete nije ni bilo tako oduševljeno boravcima na plaži, tako da smo uvijek kombinirali kupanje sa šetnjama, manjim izletima, i sl. Jedini kojem je zaista jako bilo stalo do kupanja je MM, ali on je to rješavao ranojutarnjim plivanjem u 6 ujutro.
Istina je, što je dijete starije, to je lakše. I put i sve ostalo. Recimo, bez problema odspavam popodne dok dijete-nespavač sjedi za stolom i sam nešto crta, lista knjigu ili rješava zadatke, ne treba ga stalno nečime zabavljati. A dok ga je trebalo zabavljati, trebao je i spavati popodne, pa sam i opet uspijevala dobiti svoju porciju dnevnog drijemanja.
Ali nije nam bila tlaka ni kad je bio sasvim mali; prvi put smo bili na moru kad je A. imao 10 mjeseci, i MM i ja smo uspijevali otplivati svoje, na smjenu.
Samo se neke životne navike prilagode situaciji, i sve bude ok.

S time da mene boravak na moru u cjelini ne odmara dovoljno, ali to nema veze s djetetom, ja ni inače nisam ljubitelj mora. Za mene je pravi odmor u planinama.