Kiretaža 13+4

[kisica]

Dragi moji evo i mene, kao mama jednog anđela, baš tako se i trebao zvati Gabriel ili Gabriela.
Danas sam bila na kiretaži, 13+4, otkucaja nema.
Moje se sve srušilo u trenu, odgovore tražim, nema ih.

Moja prva trudnoća bila je komplicirana. Krvarenje u 7om tj., utrogestani, upale, antibiotici, serklaža, i na kraju porod u 35/36 tj. Imam sina.

Ovo je bila moja druga trudnoća. Od početka sve je bilo savršeno, sve se poklapalo, nema upale, urinokultura uredna. Prije 3 tj. bila sam na uzv, doktorica je rekla sve je super, formiralo se već ponešto. I eto...

Ni sama nisam znala, a 10tak dana nosila sam mrtvi plod u sebi.
Jučer ujutro krenuo mi je iscjedak, rozi, blagorozi. Reko ajde idem otići, tako je bilo i sa prvim, dobit ću nešto i to je to. Međutim, tamo mi je srce prepuklo..pregled je bio u redu, ali kad je krenuo uzv vidila sam da je izraz lica promjenio se. Nakon 10 minuta, sve mi je bilo jasno. Koji uzv traje toliko. Čula sam da mjeri plod, da traži otkucaje, da zove starijeg ginekologa, ali on je samo potvrdio ono što sam već do tada znala i sama. Srce više nije kucalo. Plod je ostao na 11 tj., a uvijek je na uzv bio za 7 dana manji. Znači sada je trebao biti na uzv 12+3

Jutros smo naišli na problem odmah rano, naime iako je doktorica jučer u bolnici rekla da dođem bez uputnice, sestra na šalteru me nije htjela primiti, rekla mi je mrtva hladna da idem doma, uzmem uputnicu kod ginekologa i vratim se sutra. Na svu sreću, na izlazu sam naletila na sestru koja je glavna na odjelu i bila je jučer u smjeni sa dr.koja mi je radila uzv, i rekla sam joj da idemo doma, da nas nisu htjeli primiti. Doktorica je bila na sastanku, i kao nek malo sačekam. I muž i ja sjedimo u čekaonici, izlaze doktori sa sastanka i glavni doktor pita što ja radim u čekaonici zašto već nisam u sobi spremna, jer je doktorica rekla na sastanku da sam bila dan prije. I onda su me smjestili u sobu, dole digli frku na sestru kako me vraća tako ako sam naručena za kiretažu. Na kraju mi je on napisao uputnicu. Sama kiretaža - jako teška. Dobila sam anesteziju u ruku, međutim nije djelovala uopće, sve sam vidila, gledala i osjetila. Još jedan dio nije mogao nikako sastrugati sa maternice, i sa tim se mučio dodatno 10 minuta. Sve u svemu ja sam koma, krvarim jako, svakih pola sata sve mi iscuri van na robu, i boli me trbuh pomalo

Najviše od svega boli me srce, nemogu se pomiriti sa time. Do ulaska u 3mj.stalno sam se bojala tog krvarenja, a onda je ispalo da nosim mrtvi plod. Boli me pomisao da ga nema više, da tog djeteta kojem smo ime odabrali nikad neće biti. Razlog - nema ga, uzv se jučer činilo sve u redu, nigdje nije bilo ništa sumnjivo. I kako da ja sada prihvatim to. Kako da se pomirim sa činjenicom da u meni ne raste više ništa.
Nemogu, znam da imam jednog sina od 2 godine, znam da moram dalje, al nemogu. Ormar ne otvaram, unutra su mi trudničke majce, svaku trudnicu koju sam vidila danas proplakala sam, svaka pomisao me boli. Ja dalje neznam, i dalje nemogu. Bol je prevelika.

[RozaGroza]

Uh draga Kisica baš tužna priča, tako mi je žao

[latika]

kisica jako mi je zao
sve je jos jako svjeze i zato se isplaci i tuguj koliko je god potrebno...polako samo dan po dan i pisi nam kad god ti je tesko..

[kisica]

Hvala vam. Ovdje me uputila jedna poznanica, i nekako mislim da ću ovdje i ja pronaći neku utjehu

[bzara]

kisica, draga naša samo polako, dan po dan! jako je još sve rano, i boli, jako boli, znam! ali s vremenom ćeš ipak skupiti snage u sebi, i smijati se i veseliti se čak, ako ne zbog sebe onda sigurno zbog svog sinčića!
sada sve što ti treba je jedan veliki zagrljaj (pa makar i ovako virtualno) i da ti kažemo da nam je stvarno iskreno žao. uz tebe smo, piši nam kad god osjetiš potrebu, lakše je kad svoju bol podijeliš s nekim!

[Beti3]

kisica, bit će lakše. Ne još. Ali, bit će. Imaš dijete pa će te i on tješiti. Znam, izgubila si i bebu i snove, i nije ti lako. Voljela bih da ne znam i da ti ne znaš, ali život je to. Suze treba isplakati i dočekati da dani opet postanu svijetli. A hoće, sigurno.

[bambus99]

kisice saljem ti jedan virtualni .
nije lako, tesko je.. i bit ce jos tezih dana..... i onih dana kad mislis da si dobro..pa onda opet onih losih... ali, imas svog divnog djecaka zbog kojeg moras dalje... mi smo sve tu za tebe

[roman972]

Nemogu, znam da imam jednog sina od 2 godine, znam da moram dalje, al nemogu. Ormar ne otvaram, unutra su mi trudničke majce, svaku trudnicu koju sam vidila danas proplakala sam, svaka pomisao me boli. Ja dalje neznam, i dalje nemogu. Bol je prevelika.

Možeš, i moraš (polako, malo po malo).
Puno nas ima sa sličnom pričom. Draga, nisi sama.
Isto, skoro sasvim isto, desilo se i meni - druga trudnoća, završila u 13. tjednu, kiretaža. Ali to što sam imala dijete nije mi dozvoljavalo da beskrajno tugujem, jer dijete treba mamu koja funkcionira. Normalno je da ne možeš biti sad s njim sretna i vesela, dijete je premaleno da bi išta razumjelo, ali moraš naći snage da se s njim poigraš, prošetaš, pa će to i tebi pomoći.

[iva1602]

Hvala vam. Ovdje me uputila jedna poznanica, i nekako mislim da ću ovdje i ja pronaći neku utjehu

evo draga moja i ja sam tu ona koja te uputila meni su cure na ovom forumu puno pomogle, kad god trebaš dođi,piši,izjadaj se... jer ove cure tu uvijek slušaju i uvijek su spremne na utjehu i zagrljaj.... treba vremena da bol prođe, a ja se iskreno nadam da će ti tog vremena trebat što manje i da ćeš ubrzo opet biti ona stara...sa novim nadama Pusa velika

[klarita2]

kisicaja sam svoje drugo dijete izgubila u 38tj i imam jednu curicu zbog koje sam se trudila i nisma se dala.I dalje mi je teško gledati trudnice, bebe i svu tu sreću ali duboko u sebi vjerujem da ću i ja opet biti mama.žao mi je zbog gubitka , isplači se, ovdje ćeš naći utjehu jer tew mi razumjemo...i guraj naprijed, moraš jer si jaka i bit će bolje!
Sada imašp malenog anđela koji vas čuva i prati...

[Ninjago]

kisica,zao mi je ...cure su sve rekle,bit ce lakse nakon nekog vremena,drzi se i budi jaka za svog sina.

[adal]

Kisica
Draga sve te ovdje razumijemo potpuno i znamo kriz sta sad prolazis,ja sam svoju bebu izgubila u 16 sedmici jer je bila bolesna,znam koliko te boli i koliko ti je tesko al moras biti dobro zbog sincica on te treba,tuguj draga,placi,ne dozvoli da ti to iko oduzme jer moras sve to preboljeti da bi isla dalje i da bi mogla biti bolje,mi smo sve uz tebe,nama mozes reci sve mi cemo te shvatiti i biti uz tebe u ovim tebi teskim danima

[kisica]

Drage moje evo mene. Kao neki crtić, danas navečer zvao me doktor koji mjenja moju ginekologicu da mi kaže da uz antibiotik moram piti Ergometrin. ALi pogađajte, tbl mi je digla mama, a ova u ljekarnoj nije rekla kako se to pije, ni koliko.
Jel pila koja to?

[sirius]

zapravo se pije prema potrebi , to određuje liječnik. Mislim da je u ovoj fazi 3 puta dnevno po jedna tableta.

[lukava puščica]

draga kisice, žao mi je jer kroz ovo prolaziš.
mnoge žene ovdje su nešto slično prošle i želim ti reći: bit je bolje, vrijeme vida rane.
odtuguj svoje jer je to potrebno i normalno, al ne predaj se, moraš gledati naprijed.
veliki zagrljaj!

[Beti3]

Drage moje evo mene. Kao neki crtić, danas navečer zvao me doktor koji mjenja moju ginekologicu da mi kaže da uz antibiotik moram piti Ergometrin. ALi pogađajte, tbl mi je digla mama, a ova u ljekarnoj nije rekla kako se to pije, ni koliko.
Jel pila koja to?

Imaš li tablete ili kapi? Sve o doziranju ti piše na uputstvu za upotrebu, ukoliko liječnik nije odredio drugačije.
Obično se daje 7 dana, 3x po 0,25 mg. Zna se dogoditi da se grčevi i krvarenje pojačaju na početku liječenja, ali već drugi dan je bolje.

Najbolje bi bilo da ujutro nazoveš liječnika i on će ti po intenzitetu krvarenja ( koje ćeš mu objasniti, ne pregled) odrediti i količinu i duljinu uzimanja.

[kisica]

Evo mene, zvala sam jutros. Pijem tablete, 3 puta dnevno.

[nina32]

Hej Kisica, i meni je dan ergometrin, ali tek nakon dva tjedna pa je doktor povećao dozu na 4x1 no ja sam pila tri puta jedan jer su me prepone bolile do te mjere da mi je bilo problematično hodati. Liječnik me upozorio na tu nuspojavu tako da nisam paničarila pa to savjetujem i tebi ukoliko ti se pojave bolovi. Drugih problema s ergometrinom nisam imala.
Iako sam prošla vanmaterničnu i spontani (nakon IVF) kad čujem ovakve priče srce mi se stegne, pogotovo kod trudnoća koje su već daleko dogurale.
Kako ćeš i kada odagnati tugu koju nosiš u srcu -ne znam- no znam da korak koji si učinila da svoje osjećaje podijeliš s nama ovdje je put k izlječenju. Čuvaj se.

[kisica]

Nina hvala ti, kao i svima koji ste mi se javili.
I kod mene se javlja nakon Ergometrina bol u preponama i slabina u nogama, al to je ništa naspram boli u srcu.
Stalno tražim razloge, mislim, mislim, što je bilo krivo.
Jučer su mi rekli da će phd nalaz biti 28og. Nikad nisam mislila da ću doživjeti nešto ovako, a sada čekam taj nalaz ko ozeblo sunce.
Nemogu se miriti sa time da razloga nema

[nina32]

Nažalost, taj phd nalaz ti neće puno pomoći u odgovoru zašto je do toga došlo, barem meni nije. Možda netko ima drugačija iskustva?

[tonili]

Nažalost phd nalaz nam zaista malo toga govori. I ja sam svoj iščekivala u nadi da ću nešto više doznati, da će mi biti lakše, ali ništa.
Ono što bi nam eventualno moglo reći više je kariogram ploda, no on se ne radi po defaultu.
Kisice

[iva1602]

da meni su radili i kariogram ploda, on pokazuje bebine kromosome i jesu li bili ispravni ili se radilo o nekom sindromu, no moja beba je imala malformacije koje su pokazivale indikaciju za kariogram. Uz sve uzv nalaze, ja sam bila uvjerena a i doktori da se radilo o nekoj bolesti tipa Down jer je imala ogroman nuhalni nabor, razvio se i hidrops i svašta, no na kraju mi je kariogram došao uredan i ja sam se šokirala. Phd pokazuje još manje od toga...tako da od tih nalaza zbilja ne očekuj previše.

[Boxica]

meni je PHD nalaz potvrdio ono što je sumljao moj prvi ginić kod kojeg sam vodila trudnoću i koji me poslao u bolnicu, samo su se doktori u bolnici pravili "pametni" pa su rekli da to ne može biti i nisu mi dali terapiju...zato i imam ovakav potpis kakav imam...
kod mene se radilo o trombofiliji (pregusta krv) pa su mi posteljica i pupkovina bile pune ugrušaka...

[roman972]

Stalno tražim razloge, mislim, mislim, što je bilo krivo.
Nikad nisam mislila da ću doživjeti nešto ovako, a sada čekam taj nalaz ko ozeblo sunce.
Nemogu se miriti sa time da razloga nema

Ja sam dobila taj PHD nalaz koji se sastojao od jedne rečenice iz koje nismo saznali ništa. Poslije smo učinili sve nalaze, briseve, kariogram moj i od MM-a, sve je bilo u redu i razlog nije nađen. Doktor je rekao da se to naprosto desi, ne može se predvidjeti niti išta učiniti, i da u novoj trudnoći nema razloga da ne bude sve u redu (tako je i bilo, uredna trudnoća i porod, zdravo dijete).
Pogotovo ti nisi ništa kriva. Nemoj si predbacivati da sam se barem više odmarala, da nisam ovo ili ono radila, da se nisam uzrujavala. To sve nema veze.

[kisica]

Neznam ni sama, u nekom trenu pomislim da je možda bolje da neznam razlog, možda je to sve bila igra prirode s obzirom da već imam jednog sina.
A u drugom nemogu vjerovati da bi se priroda tako okrutno poigrala sa srcima majki

Mislim da svi doktori imaju programirano što reći u takvim trenutcima
"To je bila prirodna selekcija. Priroda ponekad odluči za određeni broj plodova sa kojima nešto nije u redu"

Ma kakva selekcija prirode? Joj Bože...zar još uz sve i to moramo prolaziti.

[Ares]

kisice žao mi je zbog tvog gubitka, šaljem ti
i moja priča je slična, srčeko je prestalo kucati u 11 tt, kao i u većini slučajeva PHD nalaz nije ništa pokazao
dr. je bolje da ništa ne kažu, nego da spominju prirodnu selekciju, kao da nam je onda lakše

[iva1602]

meni je PHD nalaz potvrdio ono što je sumljao moj prvi ginić kod kojeg sam vodila trudnoću i koji me poslao u bolnicu, samo su se doktori u bolnici pravili "pametni" pa su rekli da to ne može biti i nisu mi dali terapiju...zato i imam ovakav potpis kakav imam...
kod mene se radilo o trombofiliji (pregusta krv) pa su mi posteljica i pupkovina bile pune ugrušaka...

što ti je točno pisalo da ste prema tome ustanovili da je trombofilija? možeš i na pp...

[mandy]

kisica , žao mi je što si izgubila svoju bebicu i što si nam se pridružila
moja prošla trudnoća je isto završila sa prestankom otkucaja i zastojem razvoja na 8.-om tt, sa 7 sam bila na pregledu, sve ok, sa 10 nema otkucaja . phd nalaz nije pokazao ništa, nikakve upale , promjene, ništa. čitala sam negdje da 25 % trudnoća završi vrlo ranim spontanim pobačajem a da mi to ni ne skužimo. nemoj razmišljati o tome što si mogla učiniti ili nisi, na neke stvari u životu jednostavno ne možemo utjecati ma koliko mi to od srca željeli

[kisica]

Koliko je lakše kad kroz ovo ideš sa nekim tko je to prošao i sam. Nikad nisam mislila da ću i ja biti mama anđela.

[andream]

Kisica draga, drži se u ovim teškim trenucima. Žalosno je uza sve to i kakve probleme si imala s administracijom, pregrozno i za čitati...

[kisica]

Ljudi moji ja sam luda od boli. Imam osjećaj da ludim iz dana u dan sve više. Jedan tren sam mrtva hladna od svega, drugi tren nemogu prestati plakati. Umorna sam od svega, noćima ne spavam, sanjam djecu, sanjam bebe, budim se, plaćem..ja neznam kuda više ni kako dalje. Zatvorila sam sve rolete, samo da ne vidim nikoga. Imam osjećaj da nikad više neželim van izaći da me nitko ne sretne i nitko ne pita. Imam osjećaj da je sve u meni umrlo, kao da sam potpuno prazna.

[Boxica]

Ljudi moji ja sam luda od boli. Imam osjećaj da ludim iz dana u dan sve više. Jedan tren sam mrtva hladna od svega, drugi tren nemogu prestati plakati. Umorna sam od svega, noćima ne spavam, sanjam djecu, sanjam bebe, budim se, plaćem..ja neznam kuda više ni kako dalje. Zatvorila sam sve rolete, samo da ne vidim nikoga. Imam osjećaj da nikad više neželim van izaći da me nitko ne sretne i nitko ne pita. Imam osjećaj da je sve u meni umrlo, kao da sam potpuno prazna.

draga moja, sve je to normalno...tek kad dođeš do dna, onda krene nabolje...
a što se tiče mama anđela, vjeruj mi da niti jedna od nas to nije nikad pomislila, ali eto ipak nas je snašlo...ja sam sklona vjerovanju da se sve dešava s nekim razlogom...i sve sam više u to uvjerenija s obzirom na to kako su mi se neke stvari posložile u životu...



iva1602 meni su rađeni PHD moje curice kojoj je prestalo kucati srce u 27 tt te posteljice, a pisalo je:
1.maceratio fetus gradus III (moja anđelica sa histološki izraženim znakovima maceracije (raspadanja) III stupnja)
2.chorioamnionitis acuta purulenta (osim nekih trenutno nebitnih podataka piše slijedeće: u pregledanim rezovima tkiva posteljice pretežno termninalne korijske resice uz velike količine interviloznog fibrinoida te nešto kalcifikata) - ovo označava te ugruške

sinu je pak rađena obdukcija jer je živio 30 sati te svi oni nazivi na latinskom označavaju nezrelost organa te uslijed toga i kojekakvih krvarenja...on je u 30 tt bio razvijen kao da je u 20 tt, a sve zbog tih ugrušaka zbog kojih nije dobivao dovoljno hrane... (moja mrvica je u 30 tt rođena sa 690 g i 31 cm)

[Boxica]

iva1602 zaboravila sam napomenuti da sam 3 mjeseca nakon poroda radila pretrage na Rebru na trombofiliju gdje je ista i potvrđena

[kisica]

Naravno ja sam i dalje puna pitanja, i sve što više čitam sve ih više imam.
Sad me pak kopka, dali je moguće da imam neku bakteriju iako je urin i urinokultura bila skroz uredna. Pitam jer mi dr.nije radila ni papu ni briseve ?

I da, danas mi je 6ti dan nakon kiretaže. Prvi dan sam krvarila obilno, svjetlo crvena krv...sve ostale dane pomalo smeđi iscjedak, a sad najednom mali iscjedak ali crven
Jutros sam popila zadnji antibiotik, još danas i sutra ergometrin, i u utorak zovem dr.za kontrolu.

Uz sve to mm i ja još uvijek nismo načeli ovu temu, jedino što zna je da je srce stalo. Nisam mu ni rekla ostatak jer taj dan nisam mogla preko mobitela, a sad on vidi da sam u banani, pati i ne pita ništa. A jučer mi je došla susjeda i dobacila kako bi trebala malenom rodit seku ili brata.

[želja]

kisice, žao mi je što si izgubila svoju bebu i što si zato sada s nama, ali ovdje ćeš naći razumijevanje za sve što ćeš nadalje proživljavati.
vezano uz tvoje krvarenje, meni je isto nakon par dana i nakon slabijeg krvarenja krenulo jače. pa je do sutradan opet smanjilo. nemoj zbog toga brinuti, osim ako bude sve jače. a ako se bilo čega uplašiš, javi se dr.
koliko god grozno zvučalo da se nije moglo ništa poduzeti i da se to ''nekad tako desi'', najčešće i je baš tako. nadam se da ćeš moći uskoro prihvatiti da si napravila sve za svoju bebu, sve što je bilo u tvojoj moći. i ja sam u početku istraživala i ispitivala je li moglo biti ovo, ono...sve što mi je palo na pamet.
phd nalaz zaista ne kaže ništa, a pretrage na infekcije također ne moraju dati odgovor. napravi sve nalaze da budeš mirna, ali vjerojatnije je da nećeš doznati odgovor. to mi je i samoj jako teško za prihvatiti, možda i nemoguće, ali moram.

komentar tvoje susjede je, nažalost, nešto što će se ponavljati i sada ćeš biti jako osjetljiva na takve komentare. a bit će ih. tek sada ćeš vidjeti kako malo ljudi može razumjeti bol koju sada prolaziš. možda poželiš izbjegavati (neke) ljude. napravi sve što misliš da će ti olakšati ovaj najteži period.

tu smo za tebe, piši kad god imaš potrebu

[kisica]

Danas sam se uvjerila da nisam baš zrela za bilo kakve posjete ni susrete.
Zvala me kuma, jel može k meni. U tom trenu kad je pitala bila sam nekako dobro.
Reko ajde, dođi..ali čim sam spustila slušalicu sjetila sam se svega, i nisam više baš bila sigurna da sam dobro i da želim pričati sa bilo kime.
Rasplakala sam se...
Tako mi ej bilo teško dok je bila tu, sve je pitala, a ja sam mislila da ću umrijeti.
Jedva sam dočekala da ode.

[adal]

A draga moja sve je to narmalna reakcija,prvo ti se nece dati pricati ni o cemu i smetat ce ti svako pitanje a onda ce biti period kad ces bas ti htjeti pricati o sve mu a drugi ce sutjeti i to ce te smetati,ali sve su to faze koje moras proci,kad ti se neda pricati i gledati nikoga budi sama i neka te ne smetaju jer bice dana kad ce ti trebati da te barem slusaju

[kisica]

Sinoć je bilo kritično.
Dva dana sam se trudila biti ok, ležala sam, ali nisam stalno plakala. A on je sinoć u meni puklo sve. Rasplakala sam se najednom, i došlo mi je da odem, da nestanem. Uopće vam nemogu objasniti što je u meni bilo taj tren, osjećala sam da trebam izaći van, i samo jurnila prema vratima u spavačici.
Muž me zaustavio, primio čvrsto, pričao nešto...ali suza je suzu stizala, ništa ga nisam čula. Otišla sam u wc, zaključala se, i otplovila u svoj svijet.
Samo sam mislila o toj maloj bebici, o tome kako je to već bila bebica, imala rukice, nogice, sve...u glavi mi se samo vrtio prizor kada mi je rekla da srce ne kuca, prizor mene na stolu za kiretažu..sat vremena sam bila kao tupa, mislila, mislila, i onda je muž provalio unutra. Uopće ga nisam čula da me zove, ništa.
Izveo me iz kupatila, doveo u sobu, ali ja sam samo plakala, i plakala i plakala..u meni je bilo 100 riječi, a niti jednu nisam izustila. U meni je toliko toga, ali ja sam uvijek bila tip koji drži sve u sebi.

Ja neznam što je normalno, jer jedan tren sam ok, drugi se već sjetim svega i padnem u plač. Ne idem nikuda, ne želim da mi itko dolazi, i sve mi smeta.
Nađem se u trenutku da mi smeta bilo čija riječ, pa čak i plać moga djeteta.

Ja neznam kuda, niti znam kako. I ozbiljno sam zabrinuta za sebe..ali nažalost nemogu se trgnuti.

[Beti3]

kisica, uopće ne moraš objašnjavati, znamo.

Već sam ti pisala da je mnogima od nas trebala stručna pomoć. Nemoj se sramiti toga. Tugu treba izliječiti.
I odnos prema većem djetetu je isto razumljiv. I ja sam se tako osjećala. Gubitak bebe učini da oboli cijela obitelj. Vrijeme je lijek, ma koliko ti to sad izgledala glupa rečenica

Već time što pišeš olakšavaš si. Nazovi svog obiteljskog liječnika, pomoći će ti.

[želja]

samo plači kad god ti dođe, nemoj suzdržavati, osim možda pred adrijanom (ali tu će te možda bolje savjetovati mame koje imaju i drugo dijete osim anđela - ima i pdf ''da li reći drugom djetetu''). govori ili piši o tome što osjećaš. svaki put će ti biti mrvicu jasnije što se dogodilo i svaki put ćeš biti mrvicu bliže da prihvatiš istinu. zaista, vrijeme ti je jedini pomoćnik. samo nemoj zadržavati emocije, ne mogu nestati, samo ćeš ih možda negdje potisnuti pa ćeš ih imati nerazriješene još dugo. povremeno ćeš se osjećati dobro, a povremeno grozno. ali sve u svemu, ti sada još nisi dobro. tek ćeš poslije biti dobro. (mene i sad nakon sedam mjeseci znaju ''zapljusnuti'' slike s ultrazvuka i slike s poroda)
slažem se sa beti3, trauma gubitka djeteta mijenja cijelu obitelj. ne očekuj da drugi razumiju kako se osjećaš/te. osim onih koji su prošli isto.
draga, jako je rano da budeš imalo bolje od ovoga što si nam opisala. nažalost, to je u ovoj situaciji normalno.

[latika]

kisica jednostavno moras odtugovati i ispakati se, nemoj kupiti nista u sebi, svaka reakcija je normalna ali isto tako ako mislis da nemozes to podnositi potrazi strucnu pomoc...moj muz je dosta kupio u sebi i nije odtugovao kako treba i sada evo nakon 10 mjeseci mu je teze nego na pocetku, negdje sam procitala da zalovanje i oporavak neidu samo uzlaznom putanjom cesto se desi da idemo korak naprijed pa opet se vratimo korak nazad i to je stvarno istina...

[kisica]

Potpuno ste u pravu, evo danas dan kao da je sve super. Osjećam se sasvim oke, al bojim se da je to samo privremeno.
I ja imam jednu slikicu sa uzv, i pogled na nju me dokrajči jer se na njoj baš lijepo vide rukice i nogice.
I boli me strašno pomisao da je to već bila beba.

Imam osjećaj da je baš ovako kako latika piše, korak naprijed, pa opet nazad.
Za sad sam još uvijek u kući, jer nemam volje objašnjavati ikome što je bilo.

[roman972]

Draga, doživjela si veliki stres i normalno je da si psihički jako osjetljiva. Proći će još dosta vremena dok budeš mogla o tome razgovarati.
Ali, ti imaš dijete koje treba mamu koja funkcionira, koje ima pravo na mamu koja će se s njime igrati i veseliti. Ako te tvoje stanje previše ometa u svakodnevnom životu, možda da potražiš stručnu pomoć da ti bude bolje (kao što se čovjek kad slomi nogu posluži štakama dok opet može normalno prohodati).

[Minogue]

Kisica draga jako mi je žao moja je priča uglavnom slična tvojoj, uz kiretažu, odnosno inducirani porod, koja je prošla teško - bez anestezije Iz bolnice sam izašla na svoj rođendan. dani nakon takvog iskustva su bili jako teški, svakakvi, plakala sam, krivila sebe, pa krivila druge, pa gledala sliku ultrazvuka, pa čitala PHD nalaz, pa vrtila slike u glavi...sve se to mora odraditi i sve to mora proći. Danas sam se odmakla od toga 6 i pol mjeseci i istina je što cure kažu i što su i meni govorile - plači ako trebaš, pričaj nama ako trebaš, izbaci to iz sebe, potraži stručnu pomoć - i ono najvažnije: proći će vrijeme i ti ćeš biti bolje.

[kisica]

Evo mene drage moje.
Jučer bila na kontroli, unutra nije ostalo ništa, ali ima krvi još..Kaže dr.da nebi trebala imati više iscjedak ni išta, a ja imam. Dala mi je opet ergometrin, da pijem do četvrtka, navečer da je nazovem da joj javim jel stalo ili nije, ali boji se da ću morati opet na kiretažu.
Kako sam ja? Tek sad nikako?
Prvo sam ušla u čekaonicu gdje me dočekala trudnica, gutala sam knedlu i gledala u pod. Onda je ušla još jedna, pa još..i na kraju sam sjedila sa njih 4, spustila glavu da me ne vide, i suze su kapale. Onda sam ušla unutra, pa je počelo ono Pa kako? Pa bilo je sve oke? A događa se itd. i onda šok, moguća kiretaža opet.
Sat vremena kasnije počelo me gušiti nešto, glava me boljela kao luda, na oči sam vidila al kad da i nisam, vrtilo mi se, povraćalo, izmere mi tlak u ljekarnoj ono 150/80 (inaće mi nikad neide preko 125/75). Došla sam doma, i sva nikakva legla. Noć je bila oke,
Jutros ustanem, opet ista stvar..odem na hitnu tlak 150/90

[nina32]

obzirom na ove vrućine i stres nije ni čudo da ti se tlak malo digao. Smanji količinu soli, uzmi neki biljni pripravak za smirenje (npr.persen ili valeral), izbaci kofein(ako si ovisnik minimaliziraj ga) i jedi više češnjaka.Ja za sada za bih dizala paniku oko tlaka. Ipak, iskontroliraj ga za par dana.

[adal]

A joj kisice draga bas mi je zao,a pa kako jos jednu kiretazu uh ,a pokusaj se smiriti,znam koliko ti je to tesko uraditi,al pokusaj zbog sebe jer ces jos samo navuci neke probleme zdravstvene,a mene i sad posle 7 mjeseci boli kad vidim bebu ili trudnicu i znam kako ti je bilo al draga moja moras biti jaka
zelim ti od sveg srca da to samo izadje i da nemoras opet prolazit pored svega jos jedno mucenje...

[Minogue]

Kisica draga

potpisujem Adal, što se tlaka tiče moraš se, ako ikako možeš, pokušati smiriti, najviše radi sebe. Znam da ti se sad čini kao da se nešto uhvatilo oko tebe i da ide sve gore i gore umjesto polako bolje, ali proći će i to sve i bit će bolje...mora biti bolje.
Što se trudnica tiče, ništa novomeni je dovoljno vidjeti trudnicu ili ženu s malom bebom i gotova sam...a prošlo je gotovo 7 mjeseci.

I ja ti želim da sve izađe i da ne moraš ponovo kroz sve to prolaziti. Drži se

[želja]

kisice, baš mi je žao zbog tvojih novih problema.
i ja sam rano nakon induciranog morala kod ginekologice jer mi je ostao polip koji je sam otpao i jer sam nakon toga imala ranu u rodnici. znam taj osjećaj kad dodješ ponovo medju trudnice koje čekaju pregled, plakala sam i ja dok sam čekala red. i sve one slike bebica u čekaonici... teško je. bit će s vremenom podnošljivije .
slažem se s curama prije, tlak moraš sama probati riješiti. izbjegavaj kofein, alkohol, gazirano, začinjeno...pij puno vode i kloni se sunca. i plači kad god osjetiš potrebu, ne suzdržavaj se. nemam iskustva s tabletama za smirenje, ali cure su ti prije pisale i preporučile. informiraj se i o nekim biljnim preparatima za tu svrhu.

[kaja26]

DRAGA KISICA JAKO DOBRO ZNAM KAKO SE OSJEĆAŠ JA SA IZGUBILA BEBU U 11tj .TO MI JE BILA PRVA TRUDNOĆA A ZAČETA JE AIHOM MISLILA SAM DA ĆU PUKNUTI ALI GLAVU GORE IDEMO DALJE.JA RADIM U DUĆANU SVAKODNEVNO MI DOĐU BAREM TRI TRUDNICE DOĐE MI DA PUKNEM ALI ŠTO JE TU JE .DRAGA DRŽI SE MORAŠ BITI JAKA I SABRANA RADI SVOGA SINA JER I NJEMU NEĆE BITI LAKO AKO TE VIDI UPLAKANU