ne znam kako to ide s prvim pregledom po zakonu, ali znam 2 mame (zamislite razgovaram sa ženama koje su rodile kući) kojim je dijete uredno pregledao primarni pedijatar u dz i s tom papirom su otišle kod matičara
i sve bez ikakvih problema
očito je ova mama bila nepripremljena
a ako je bila nepripremljena za prijavu pitanje je kako je bila pripremljena za sam porod i eventualne potencijalne opasnosti istoga
da, može se zakomplicirati porod koliko god se netko tome čudio i smatrao izmišljotinom moderne medicinie
slazem se s tobom sirius, ali kao sto je gore navedeno, da nazovem svoju pedijatricu i pitam bi li me htjela primiti s tek rođenom bebom vjerojatno (koliko je znam) bi rekla "ne" odite na hitnu. time ne bi uskratila nikakva prava bebi a sebe bi rijesila odgovornosti.
moje dvije prijateljice nisu uspjele naći takvog pedijatra pa su morale ići u bolnicu - istu ovu iz koje potječe cijela ova tema
Mislim da je nedavni dopis ministra zdravstva stvorio pritisak i da su se stvari promjenile na puno lošije. I zato je pravo vrijeme za regulaciju.
Posljednje uređivanje od sirius : 10.08.2011. at 12:22
Sigurno! Ja se pola trudnoće osjećam kao invalid, svi me pitaju mogu li. Radila sam na jednom projektu u 4. mjesecu trudnoće, ništa strašno, ali morala sam nekih dva sata dnevno provesti na nogama. Nema tko me nije pitao kako mi to uspijeva???
da ne spominjem da su mi na nekim već dogovorenim projektima otkazali suradnju "jer ne žele riskirati", što god to značilo, jer posao nije bio fizički 80% je bio telefon i mail princip. Baš sam se osjećala kao invalid, mogu, želim, a ne daju mi priliku jer misle da je trudnoća nešto prestrašno i da ću se maltene srušit negdje.
Ista stvar i u bolnici. Znate li da je u Vinogradskoj zabranjeno trudnicama izlaziti na balkon "da se ne bi onesvjestile". Ja sam bila izašla da malo zraka udahnem i neka sestra došla za mnom i očitala mi bukvicu. kao da idem okolo i padam u nesvjest bez razloga...
Pa mislim da je to jedna od "blagodati" suvremene civilizacije
Ali, baš se dobro sjećam kako je sestra pri otvaranju porodiljnog (28 dana prije termina) komentirala upravo to da žene danas od trudnoće čine bolest.
Pa, iako sam baš ja stalno kakila kako ću otvoriti bolovanje čim ugledam plus (), na kraju sam obje trudnoće odradila, pazeći naravno da ne radim s opasnim kemikalijama u laboratoriju, osjećala sam se odlično, doduše malo tupavo, ali stvarno... meni je trudnoća blaženo stanje
![]()
pa recimo da se žene koje rađaju kući dosta međusobno znaju
te "moje" dvije, znaju jedna za drugu, a ne poznaju se, a znaju priče jedna o drugoj i jedna mi je pričala gdje je, kako i kod koga ova druga prijavila dijete
i prije poroda je znala gdje će ići prijaviti dijete, tko hoće napraviti pregled djeteta
a o tome tko od trudnoće radi bolest ne bi, već reagiram kao da me je krumpiričina pčela ubola
ja sam imala trudove 17 sati
prvo sam se bacakala po kadi ali kako se nisam otvarala morala sam van
u biti su me ostavili na miru, ali imas gumb pa zoves ako hoces nesto
mats je bio samnom ali je morao ici kuci setati martu (psa) pa se vracao
kad sam izasla iz kade i dalje se nisam otvarala pa su nakon 12 sati rekli da je indikacija za carski i onako uplasenu i uspanicarenu (sve procitano sam zaboravila ko da sam pala sa marsa) i pristala na busenje vodenjaka, poslje i na epi koja se nije primila
ostavljali su nas same, dolazili kad sam zvonila i na kraju kad sam imala trudove na svakih 30 sekundi rekla sam ima da me strah i da ostanu i onda mi je dosao cijeli tim, doktorica, babica i medicinski brat koji me skupa sa matsom podizao za tiskanje
ja sam imala cijeli tim i radjala u apartmanu di je jedinica za reanimaciju jer je sebastianu u prednatalnoj dijagnostici bio nadjen marker kromosom pa kako nema dovoljno podataka o mogucim komplikacijama preporucili su porod u bolnici i bila je sa nama cijela ekipa
na normalom podoru je samo babica ali imas pravo radjati i sama. i u bolnici i kod kuce
ideja je da ces se lakse skoncentrirati na trudove ako imas mira i privatnosti
svaka je rodilja u odvojenom apartmanu ali prate na monitorima
ja razumijem da se neke žene osjećaju loše-pa naravno
ali hrpa žena se osjeća jako loše kad je južina. I uopće ne pretjerujem. Imaju grozne glavobolje, ruše se od niskog tlaka...kad bi barem mogle taj dan slušati potrebe tijela.
Neki su kronični bolesnici obavezni raditi, suživljeni su sa svojim bolovima.
ne kažem da je svima trudnoća svim ženama blažena, al da je apriori nešto teško, negativno, neizdrživo, razlog za ležanje...to me svako malo ponovno fascinira...
pitam jel zdravstveni sustav tome kriv, jer ja sam uvjerena da nije, da je to ostatak vremena u kojima je žena vrijedila najviše u trudnoći i nakon poroda, pa se zato treba u trudnoći puno ležati i ne dizati se 60 dana nakon poroda iz kreveta-jer je to ženama bila jedina prilika da se istinski odmore.
al totalno sam van teme, pardon.
stray, ja sam više željela pitati zašto je sigurnije rađati u bolnici u kojoj si po 3h sama, tu i tamo netko virne, nego doma uz obrazvanu osobu, koja može prepoznat problem i jurit na hitnu...al možda je to već napisana priča.
aleksnadra, a što kažeš na to da su informacije procurile od neimenovanog izvora iz bolnice? baš me zanima kako ravnatelj gleda na to, i da li se uopće zapitao da li je ok da cure informacije.
Beti, ali ima žena koje su tamo ležale, bile na stolu, konzilij nad njima... pa je dijete ipak umrlo(zdravo dijete)
Niti je bolnica garancija za siguran porod i živo i zdravo dijete, niti je vlastiti dom apriori rizičan.
x
Ja imam potpuno suprotno iskustvo Beti to znaš, i ne prođe dan da se ne pitam što bi bilo da nisam sljepo pratila sve što su mi doktori savjetovali, nalagali i na kraju pristala na sve to.
To pokazuje da smo sve drugačije, i koliko god ja zagovarala pkk on za mene trenutno nije, ali za nekog jest, i taj netko bi trebao imati pravo ostvariti ga.
Nisam i ne bih rekla da sam za ukidanje poroda kod kuće, To je osobna stvar.
Mislim da je to neodgovorno i da žene krše pravo djeteta na najbolju skrb, ako rađaju kako one žele, a ne kako bi djetetu bilo najsigurnije. Po mom mišljenju novorođeno dijete je zvijezda poroda, mama je tu samo radi njega.
Naravno da se ne slažete samnom. Zato imamo svatko svoj mozak.
A i dalje ću srca punog sreće čestitati svakoj mami koja rodi i doma i u rodilištu, jer je to najljepša stvar na svijetu.
Ovisi što podrazumijevaš pod najboljom skrbi.
ako je s djetetom sve u redu, ima li išta bolje od nerazdvajanja, od komunikacije s ocem/bratom/sestrom... od neuznemiravanja ujutro u 5 zbog mjerenja temperature, od hranjenja na zahtjev...
Meni se to čini kao optimalna skrb.
I najsigurnija.
I, ne rađaju majke kod kuće zbog sebe.
Ili ne samo zbog sebe.
Već upravo zbog djeteta.
Majka će pretrpjeti svašta. Ali dijete ne mora.
SVE žene koje znam da su rodile kod kuće su to odabrale baš zbog toga što smatraju da je porod kod kuće sigurniji za dijete nego rađanje u našim bolnicama. Osobno i ja to smatram i da rađam drugo, ne bih puno razmišljala.
A sad, druga stvar je što ti misliš da su naše bolnice sigurne - ja i hrpa drugih žena to ne misli. Kad bi postojala mogućnost istinskog prirodnog poroda u bolnici, onda bih vjerovala da je naša bolnica sigurna, ali s ovim kaskadama intervencija koje se događaju kod nas i koje je VRLO teško izbjeći - ne to sigurno nije najbolja i najsigurnija opcija za dijete (a ni za majku).
to znaci da zena xy koja zna da su uvjetno receno uvijeti, skrb oprema bla bal bolja u bolnici Sunce nego u bolnici Mjesec odlaskom u mjesec krsi pravo svog djeteta na najbolju skrb ?????????
ne daj Boze da je drzava trebala osigurati jednaku skrb i u Suncu i u Mjesecu i u kuci za porode i jednaku skrb za zene koje zele radjati kod svoje kuce....tako funkcioniraju ljudska prava. Ljudska sujeta funkcionira puno drugacije
Potpis na apri.
Beti, ja se već dugo lomim oko tog poroda, što ću, kako ću, što ako odem u rodilište pa me budu ponovo tretirali kao prvi put, što ako doma dođe do nekih problema, kako da platim babicu, hoće li susjedi misliti da sam luda, ima li smisla sve skupa. Ipak, jezičac na vagi ipak je kad pomislim na to kako su tretirali dijeteDa, živa je i zdrava, ali moglo je proći i bez njezine traume.
Gadno mi je kad se sjetim bolova, ali to polako blijedi. Ono što ne blijedi je potreba da zaštitim dijete idući put. Vjeruj ili ne...
Sjećamo se rasprava i TV reportaža nakon što je otvoreno privatno rosilište.
Pa se pričalo o mramornim umivaonicima i izboru od 4 menija za ručak i večeru.
Nemojmo se zavaravati da se tamo odlazi zbog djeteta; doktori su isti i ovdje i tamo, jednako stručni, jednako dobri...
TV u sobi, tekući sapun, čisti tuševi i rižoto s plodovima mora (sjećam se tog detalja)... djetetu nisu važni.
Važno mu je da je s mamom.
A mama SEBI odabire što joj je bolje.
ukidanje rodilišta?
pa kaj vam je žena drage?
a što s mama koje imaju bilo kakvih komplikacija u trudnoči, koje nikako ne mogu rodit po vama najboljem riješenju doma?
kako bi riješile te slučajeve?
nisu svi za rodit doma, nemaju svi trudnoču po PS-u!
ja to nikako ne mogu zamislit!
vi koje smatrate da je to za vas ok, onda dobro ali to nije idealno riješenje za sve, nismo sve iste!
Manuela, malo padaš s Marsa.
Cure se referiraju na ukidanje rodilišta u Imotskom, Makarskoj i Sinju.
A ukinuta su zbog nepostojanja operacijske sale za hitno dovršenje poroda carskim rezom.
Pa se sada opet otvaraju.
Jer je izborna godina.
A sigurnost za majku i dojete, pod kojom parolom su zatvorena - nije nimalo veća.
Posljednje uređivanje od apricot : 10.08.2011. at 15:24
Slažem se.
I upravo sam to dobila u bolnici.
Dva puta.
Znam da nije svugdje bajno, ali ne volim generaliziranja tipa - u bolnicama ćete dobiti kaskadu reakcija, maltretiranje, razdvajanje itd., a doma orgazmički porod.
Kad sam ovaj drugi put išla roditi, u bolnici su me dočekali s riječima "dobro jutro i dobro nam došli" (baš sam zapamtila i da - puno mi je to značilo).
Za oba poroda i boravka u bolnici nemam niti jednu zamjerku, samo riječi hvale.
Znači, sve je moguće.
Razumijem da je nekim ženama porod kod kuće bolja i draža opcija.
I voljela bi da im se to omogući.
Samo, nemojmo pretjerivati i generalizirati.
Uvijek iznova.
Tako je. Mene su drugi put dočekali sa rečenicom :"I , što je kardiolog rekao, hoće biti išta od ovog dijeteta...?" , onog koje se trebalo roditi i čija je majka bez gaća , sa puknutim vodenjakom, 8 cm. otvorena i trudovima na 2 minute čekala da ju smjste u boks nakon sat vremena stajanja na prometnom hodniku. Dakle, ja ne generaliziram, ali uzimama za pravo da se netko ne osjeća dobro u rodilištu, eto, ja baš nisam.
pišem nakon pcelice mare, uletio post između
Posljednje uređivanje od sirius : 10.08.2011. at 15:37
I ja sam.
Ali, morat ćemo se složiti... to je ipak više iznimka nego pravilo.
Jer sam imala dva dijametralno suprotna tretmana u dva različita rodilišta.
I svakodnevno, nažalost, čujem i čitam više tih loših iskustava.
A pritom čak ni ne razmišljam o poderanim spavaćicama, prljavim tuš-kabinama i "lošoj" hrani.
Do sada sam dobro jutro i dobro došli doživljavao kao standard, a ne postignuće...
ma da, i ja sam pala s Marsa LOOOL
naravno da se rodilište neće ukinuti niti će itko nastradati ako se tragedija majke ili djeteta dogodi u ustanovi
ali se zato rade problemi kada se (živo i zdravo) dijete rodi kod kuće.
ne mogu ni zamisliti kakva bi se hajka stvorila da jednom nešto krene po zlu...
Posljednje uređivanje od apricot : 10.08.2011. at 15:52
Davore, u kontekstu ove premise da u rodilištu ništa ne može biti dobro, a doma ništa loše.
Naravno da nije postignuće niti nešto za pohvalu ili isticanje (za pohvalu su npr. sestre s neonatologije koje su mi omogućile dojenje na zahtjev tijekom dvodnevnog boravka mog sinčića tamo zbog žutice, pozivanje mame svaki put kad se dijete probudi, čak i usred noći im mislim nije u opisu radnog mjesta, a ipak su to učinile).
pardon,malo sam krivo shvatila, o zatvaranju rodilišta al ipak ostajem kod svog da je sigurnije rađanje u bolnici u slučaju da nešto krene po krivu!
nekad dok nije bilo toliko opremljenih bolnica, žene su bile rađale doma i koji je bio postotak mrtvo rođene djece?
nemožete reči da ga nije bilo, moja baka je rodila dvoje mrtvo rođene djece, možda da je mogla do bolnice to se nebi dogodilo!
rizici su veliki!