E ovak, moja curica ima dvije godine i četiri i pol mjeseca. Uz sve ono o čemu sam već ovdje čitala o toj neslavnoj dobi 2-3 ona ima i brata koji ima nepuna četiri mjeseca. Unatoč tome što je prilično dobra i pametna curica ponekad ima one faze o kojima ste već pisali (vrištanje, urlanje, bacanje po podu, stiskanje bebice, tojest pokušavanje i sl.) To se uglavnom događa kad smo doma. Ja sam više puta došla u napast da joj priljepim jednu ali bih u takvoj situaciji odjurila u wc (čišćenje ušiju štapićima djeluje nevjerovatno smirujuće) i vratila se cool. Sad mi već ne treba ni taj odlazak, jednostavno cooliram. Pokušavam ignorirati i to je to. ALI MM gubi živce pa je bilo povlačenja za nadlakticu i "malo po guzi" što ja ne odobravam. To bi se događalo kad bi ona radila stvari koje zna da ne smije. E sad, ja sam svjesna da je njena situacija sad nezgodna, da je jako puno pažnje poklonjeno bratu, da ona ide na čuvanje kod bake dok on ostaje s mamom i slično, ali ipak bih je htjela na neki način spriječiti da radi stvari koje su loše i/ili potencijalno opasne za nju ili bebu.
i na kraju ove ispovijedi, moje pitanje glasi: Kako disciplinirati dijete, kako ga spriječiti da ne radi neke stvari, kako ga "kazniti". MM misli da je 'aj u kut' jednako tako fizička kazna i da isto tako nije dobra. Ja ustvari ne znam šta da mislim. Kad urla nema joj smisla ništa govoriti, ali kad krene na bebicu što napraviti da u tom trnu shvati da je prešla granicu i da se to ne smije? i pobogu, kad prolazi ta TT faza, jel ima djece kod koje traje i dulje?