Citiraj nela08 prvotno napisa Vidi poruku
Evo recimo konkretan primjer, kod nas, zapravo ono šta mene najviše od svega izluđuje. Klasične tantrume zapravo riješim više-manje uspješno, ali ovo mi diže tlak na milijun.
Naime, moja curica uopće ne voli jesti, nema omiljene hrane, nikad nije gladna, ne traži jesti i dok ju nagovorim da idemo jesti/dovučem u stolicu/pustim da bude gladna/čekam da sam traži ili biilo koja druga kombinacija to jelo u 95% slučajeva završava pljuvanjem hrane (nakon prvog zalogaja, u sredini jela ili na kraju) ali ona uvijek mora pljuvati i odgurivanjem nogom od stola. Tisuću, ali barem doslovno tisuću puta sam joj rekla da to ne smije raditi, da je to ružno, da veliki to ne rade, neka gleda kako mi jedemo, čak sam joj demonstrirala kako bi stolica pala zbog odgurivanja (dok je bila u stolici, naravno pažljivo) i tada se uplašila malo, ali opet radi isto. Inače je stvarno pametno dijete, priča bolje od trogodišnjaka, sve razumije i većina stvari joj se može savršeno objasniti.
E sada, došli ste do klasične faze kada ti ona najdirektnije kako zna i umije pokazuje da gaziš njen integritet. Kako zašto...

Kada su bili mali, mi smo vodili brigu o njhovoj klopi, kad su gladni i da li su gladni.. no čak i bebe u stanju same dirigirati kada su gladne - dojenje na zahtjev. Kada roditelj preuzme djetetovu odgovornost dešava se točno ovo što ti opisuješ. U ovom slučaju ti si preuzela brigu oko njenih obroka, kada će jesti, koliko itd, priča se stalno vrti oko toga da jede, da bude pristojna, da nije u redu to raditi bla bla. Naravno da ona ZNA da se to ne smije raditi, pa nije dijete glupo, no i dalje to nastavlja raditi? Zašto? Zato što se bori za sebe. Ona je u stanju sama voditi brigu oko toga kada će jesti i koliko i na sve moguće načine ti to daje do znanja. No isto je tako moguće da SAMA želi jesti, da ne želi da je se hrani i zbog toga ovaj sav protest (jer je i to gaženje njenog integriteta).

Dakle kada će se situacija unormaliti? Kada ti PRESTANEŠ brinuti oko njenog jela i pustite je da sama skuži kad je gladna i da sama klopa. Naravno pomoći joj ako treba, nemam osjećaja sad koliko je dijete u stanju jesti samo u toj dobi.

Što bi ti trebala sada napraviti? Doći do nje i reći joj nešto u sitlu "gle, znam da sam do sada ja brinula kada ćeš ti jesti i da li si gladna itd, jer sam mislila da tako treba. Pogriješila sam. Ti si sada velika curica i znaš sama kada si gladna i možeš i sama jesti. " I nakon toga je pustiti (što je naravno najteže). Nema nagovaranja na jelo, nema zalogaja za tatu, baku, susjedu itd. Ponuditi, ako nije dijete gladno, ok, doviđenja i vidimo se na sljedećem obroku.

Tek kada ona bude osjetila da ste je zaista pustili, tada će se situacija poboljšati.