Kako drip izgleda? Jel to injekcija il infuzija? I koji su razlozi za a koji protiv prihvacanja dripa?
 |
|||
|
|
|||
Drip
Kako drip izgleda? Jel to injekcija il infuzija? I koji su razlozi za a koji protiv prihvacanja dripa?
to je kao infuzija.
za: navodno brze otvaranje pa time i brzi porod
protiv: nekontrolirani, jako bolni i intenzivni trudovi
brz porod ne znaci i lak porod, ja bih rekla, bas suprotno.
Drip je sintetski oksitocin - hormon koji potice trudove.
Ako tijelo zastane s prirodnim trudovima obicno postoji valjan razlog za to(npr. dijete se nije dovoljno dobro smjestilo u zdjelicu) i stoga je porodu uvijek dobro dati priliku da ide kako ide i ne pozurivati ga bez valjanog razloga (ako ne postoje medicinske indikacije, odnosno ako nisu ugrozeni majka i dijete).
Problem je sto se u nasim rodilistima drip daje rutinski, bez obzira na brzinu otvaranja i ucestalost trudova. Rijetke sretnice mogu proci bez njega. Ako sam stekla ispravan dojam, to su samo one zene koje se prirodno otvaraju jako brzo ili dodju u rodiliste u zadnji cas.
drip=bježi od toga što brže i dalje znaš!!!
Kod nas je uglavnom rutinski, tj. hajdemo završiti što prije.
Između trudova nema pauze, potreban je stalan nadzor na ctg-u itd. (npr. trudovi se penju do 150, najniža točka je 100 pa opet 150 itd. što ako je odista preuranjen porod izazivan dripom može potrajati i po nekoliko sati; za to vrijeme se i majka i dijete previše umore; prema mojim saznanjima često se takav porod završava carskim rezom)
Drip je ono na čemu ću ja inzistirati da mi NE daju na drugom porodu ! na prvom su me rutinski priključili na njega da bi ubrzali "stvar". U rađaonu sam ušla otvorena 7 prstiju,sa puknutim vodenjakom, te sam rodila za manje od 2 SATA.Pa sad vi mislite kojom su ga brzinom puštali i koliko! :? Bolovi su bili toliko jaki da sam jedva hvatala zrak između trudova,te mi je cijeli porod ostao u mutnom sjećanju jer sam se borila da ne izgubim svijest!Naravno ,drip je nekad medicinski indiciran ,ali u najvećem broju slučajeva daje se (nažalost)rutinski.
A koje su reakcije doktora kad im kažeš da ne želiš DRIP???
Da li možeš na tome inzistirati?
ja mislim da to ovisi gdje si, tipa ako si u nekoj provincijskoj bolnici, kao ja napr, di žene nemaju nikakvog ama baš nikakvog prava glasa, onda ga baš i ne možeš izbjeći,.....
možda to možeš izbjeći u Zg ili Rijeci, to je samo moje mišljenje, da im veliš da ga ne želiš,... samnom je ležala žena koja je rekla doktoru da ne želi drip a on je njoj rekao da "ga on želi" , ...
to je samo moje mišljenje.
ja sam oba puta imala "svoje " trudove, jako sam se brzo otvarala, ali je prema njihovoj procjeni to bilo preslabo, mislim na preslabe trudove (što ja i ne bih rekla). Rodila sam nakon stavljanja dripa za sat i pol,.... drago mi je što je bilo tako brzo ovaj put (prošli put nije, isto sa dripom , svojim trudovima i brzim otvaranjem).... ali na kraju uopće nije bilo razmaka između trudova, i boli u pm
Ja sam ovaj put uglavnom sve odradila sa svojim trudovima koji su bili itekako učinkoviti. Drip su mi stavili na kraju i osjetila sam ga u zadnjih par trudova.
Sreća moja da je sve bilo brzo gotovo...
Mada ima nešto u tome što kažeš, mislim da je presudno koliko je sama žena u tim trenucima jaka i samouvjerena.Dada prvotno napisa
Jer ako ti to ne želiš, po zakonu o pravima pacijenta te nitko na to ne smije prisiliti protiv tvoje volje.
"Prijateljsko uvjeravanje" je pak druga priča, ali teoretski, ako se dobro u naprijed pripremiš i točno znaš što hoćeš-možaš se izboriti.
Ali čisto sumnjam da to može proć bez potpisivanja, svađe, poprijekih pogleda i zlobnih komentara.
evo jedne priče iz šibenskog rodilišta:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=145&Show=328
Grozno je to sto cu se da bi rodila na nacin na koji ja zelim i koji ja instinktivno osjecam kao najbolji morat borit i svadat, a to ce mi oduzet previse energije. I mozda je cak kukavicki ali ponekad si razmisljam da kad dodem u rodiliste da mi je najbolje sutit i poslusno prihvatit sve sta oni naume jer ce mi bilo kakav pokusaj borbe za svoja prava samo nastetit jer cu se osjecat jadno sta me nitko ne slusa i sta nikog nije briga, a to bi mi definitivno oduzelo svu snagu. Bilo bi lakse kada bih imala partnera uz sebe ali njega nazalost nema. Ipak, namjeravam se izborit za svoja prava, pa makar i scenu napravila. Samo se nadam da se necu od ljutnje rasplakatInace nisam neka cmizdravica ali s ovim hormonima lakse mi je plakat nego razumno i smireno objasnit sto i zasto zelim.
s., znam kako se osjecas
ali ne znam kako ti pomoci
osim da se naoruzas znanjem i upornoscu
ali, ako ne uspijes u svojim najmerama, nemoj biti tuzna, ako se ne budes mogla/znala boriti u tim trenucima, nemoj si zamjeriti, nemoj se osjecati manje vrijednom ako se ne uspijes izboriti za svoja nastojanja....nemoj imati osjecaj krivnje ako budes sutke, glavno je da energiju usmjeris kamo treba, prema sebi i djetetu
a ja osobno mislim da nije svatko spreman boriti se za svoja prava dok te trudovi 'krpaju', treba se boriti i kad smo u punoj snazi, kad ne dolazimo tamo roditi nego i prije i poslije...
ja ti zelim da uspijes, i da ti porod prodje bas kako zelis
Ja sam bila sigurna da cu se i rukama i nogama borit protiv dripa i s takvim sam misljenjem dosla u rodiliste.
A onda su mi probusili vodenjak na sto sam gundala, pa su mi rekli da se klinjo pokakao u plodnu vodu i mora brzo, brzo van, a ja otvorena svega dva centimetra. I naravno, drip, jer bi inace potrajalo duze nego sto bi smjelo. Sva moja uvjerenja su tako pala u vodu jer nisam imala niti jedan argument protiv dripa kojim bi se mogla borit protiv osoblja.
a osjecaj? Samo mogu rec da su do tad trudovi bili rjedi, naravno, manje bolni, nekako, manje siloviti, mogla sam ih lakse kontrolirati, osjetila sam ih nekako kao moje, prirodne, ono, dodu i odu a dok traju nista strasno. Kad su krenuli ovi na dripu, bogami, sve se promijenilo... trebalo mi je puno vise snage i koncentracije za disanje, a dobrog dijela predradaone se niti ne sjecam, koliko sam bila iznenadena promjenom osjecaja, promjenom vrste boli. Vjerujem da bi prirodno bilo lakse, mozda bi duze trajalo, al...
Ako bi mogla, drugi put bi svakako pokusala izbjec drip, i znam da imamo apsolutno pravo na to.
Mene zanima ovaj dio s mekonijem - znam da mekonijski aspiracijski sindrom, ako dođe do toga da beba udahne mekonijsku plodnu vodu, nije nimalo bezazlen, no koliko je doista alarmantno takvo stanje i smatrate li da je u tom slučaju drip ili čak carski opravdan?
Ja isto nisam sigurna da bih se usudila odbiti intervencije da se pokaže da je plodna voda mekonijska, no ako postoje neke studije da smije proći određeni period prije nego što počne indukcija (kao npr. ona famozna 24 sata nakon pucanja vodenjaka), voljela bih znati za njih.
Prvi put rađala na drip i trajalo je "samo" 12 sati
Drugi put prenjela 8 dana i pristala na drip zbog straha "što ako..", glupo ali eto.. porod trajao 2,5 najduža sata u mom životu, neopisivi, nenormalni, konstantni, neizdrživi bolovi - 10x gore nego prvi put.
Da sam uspjela dočekat svoje trudove, nema šanse da bi mi išta "ubrzavali" dripom.
Ha, cuj, moram priznat da mi do tog trenutka nikad prije nije niti palo na pamet razmisljati i interesirati se o mogucnosti takvog razvoja situacije. Znam samo da sam se usfrkisala i u tom trenutku pristala bih na sve. Priznajem da nista o tom nisam znala i u tom neznanju nisam se bas usudila bilo kako intervenirati osim slusati i ciniti sto mi kazu.
Carski mi nitko nije niti pominjao, hvala bogu. Mislim da bi tek tad nastala prava frka i panika!
Da su meni slučajno rekli da je mekonijska voda, ma ne da bi tražila drip, nego bi tražila carski.
Mene nikakve statistike, brojke, mogućnosti, postotci...bilo što ne bi natjeralo da čekam. I da postoji onaj 1% posto komplikacija zbog udisanja mekonijske vode bio bi mi i previše.
kod mene je voda bila mekonijska i uz to objašnjenje su mi odmah priključili drip (infuzija). porod je trajao 10 sati, ali aiko su trudovi bili strašni nakon nekoliko sati sam na njih otupila jer mi se vrlo brzo nakon dripa javio nagon za tiskanje koji se povećavao svakim novim trudom i to nisam jednostavno mogla kontrolirati-e to je za mene bilo turbo grozno i strašno. uz to su mi na samom početku rekli da je glavica djetetu već nagnječena ( :shock: a ja do tada nisam uopće niti malo tiskala!!) i da ne smijem tiskat ni u ludilu. sada se trudova sjećam kao nečeg što prilično boli ali se disanjem može sebi pomoći, ali ovaj nagon za tiskanje-ajme !!!
zna li netko od iskusnih da li se nagon za tiskanje javio tako rano zbog dripa? kada se inače javi tako jaki nagon za tiskanje da ga ne možete kontrolirat?
Ja u oba poroda na drip nisam osjetila nikakav nagon za tiskanjem :/
U drugom porodu nakon 2,5 sata trudova, kaže babica ; ajde piški, piški.., a ja se mislim Bože lude žene što mi ne stavi kateter ili što već.. i tako se ja nategnem kad ono bebina glava
Hm... da... nagon za tiskanjem. Tako me je brzo poslije dobivanja dripa primio da sam se uistinu prestrasila. Inace, dosla sam u rodiliste otvorena svega jedan centimetar, hodala, hodala, nista, i nakon dripa se u sat vremena otvorila sljedecih devet!! A nagon za tiskanjem je javio nevjerojatno brzo. Ispocetka nisam ni skuzila da je to to i mogla sam nekako uz disanje kontrolirati, ali za jedno petnaestak minuta je postao tako snazan da sam iz sveg glasa iz predradaone dozivala sestru. Kad je ova stigla i kad sam joj rekla da imam uzasan nagon za tiskanjem, samo je zavirila, primila me za ruku i rekla "vi sad idete rodit!" Za dvadeset minuta i dva tiskanja, Stanislav je bio vani
Pretpostavljam da sam bila skolski primjer ucinkovitosti dripa, i hvala bogu da je sve tako brzo zavrsilo, jer kad sad vidim da situacija s mekonijskom vodom nije nimalo bezazlena... brrrr... najezim se...
Ne mojte žene uopćavati stvari, drip nije samo pojam, ovisi o tisuću stvari, a posebno o tome kako se žena otvara, nekima je dovoljno 5 kapi, a nekima treba više...
Ja sam na drip rodila 1. i 3. put i bilo mi je lakše nego s mojim trudovima, mislim mogla sam se skroz ufurati, pratiti kako dolaze i odlaze i misliti na svoju bebicu, ovi prirodni su me drmali bez ikakvog reda i bili su od početka do kraja istog intenziteta, kao za izgon Shock (što mi nitko ne vjeruje) Karla sam rodila doslovno za pola sata, one trudove početne ne računam jer ih nisam pravo ni osjetila, ako sve zbrojim, bila sam na stolu sat i pol! Već sam bila otvorena 6 cm!
Ali to je zato što sam se i inače lako i brzo otvarala. Nisam za indukciju poroda, bilo bi mi draže da je i ovaj bio prirodni, ali kao što sam napisala lakše mi je bilo i blaži bolovi, nego prirodno! Nismo svi isti!
ja sam rodila na drip, indukcija, zbog 14 dana prenešenosti
bilo mi je OK, nije me ni boljelo jako, iako su trudovi stvarno jaki i odmah su me počeli drmat na svake dvije minute
ali brzo sam se otvarala i rodila sam za tri sata; ali ako se odulji, onda zna biti gadno
ali definitivno sam protiv dripa kao opcije za ubrzavanje normalnog poroda i pojačavanje prirodnih trudova
iako mi je porod prošao super, nikad neću prežaliti što nisam imala prirodne trudove, da osjećam kako to tijelo sve prirodno odradi
al bila je već pomalo frka :/
1.porod uz svoje trudove sam dobila i drip jer se nisam otvarala-koma
3.porod s dripom zbog mekonijske plodne vode-kratko,ali ubitačno
drugi porod od početka do kraja uz svoje trudove,spontano pucanje vodenjaka ...milina-imala sam sve pod kontrolom i točno sam znala kad će me zaboliti i kad će prestati dok me s dripom bolilo stalno bez prekida.
što se tiće nagona za tiskanje...ni u jednom porodu ga nisam osjetila :/
bas razmisljam o tome intenzivno zadnjih par dana, i nemojte me sad ubit...mislim da cu traziti drip. Drugi porod mi je trajao sat vremena od prvog truda do poroda, u bolnicu sam dosla 10 cm otvorena i sva sreca da nam je moja sestra bila u posjeti pa je ostala s Franom doma inace bi dijete moralo s nama u bolnicu, pa mm nebi morao biti samnom na porodu i sve bi bilo puno drugacije. Sad je jos kompliciranije jer iako imamo baku i dedu u istom gradu, njima ipak treba pol sata da dodju, a to sve od kad ja uopce shvatim da imam trudove. Imamo frendove koji su blize, ali i oni imaju klince, nemamo susjede koje bi zamolili ih da usred noci dodju cuvati i u svakom slucaju tesko je od nekog traziti da bude na raspolaganju 24/7. Jos gore ako me uhvate trudovi preko dana, pogotovo ako je mm na poslu a klinci doma. Ne samo sto se nebi mogla brzo organizirati, nego nebi htjela da oni ni na trenutak ne vide da mene nesto tako jako boli, pa da to povezu s malim bratom. Zapravo mi to znaci da ja zadnjih par dana nebi smjela ostati sama doma. Previse mi je toga sto ne mogu kontrolirati.
Nekak mi se cini puno jednostavnije da se dogovorim s dr. da odredjenog dana, nakon sto docekam termin, a oba puta do sada sam prenijela po nekoliko dana, dodjem u 8 nakon sto djecu odvedemo u vrtic, dobijem drip i rodim.
Ne mislim da je to super i idealno, ali cini mi se da na taj nacin vise kontroliram dogadjaje oko poroda.
Bas sam na iducem pregledu htjela pitati oko statistike - koliko inducirani porod traje dulje od prirodnog, i koliko su bolovi jaci. Imam jos malo vremena za razmisljanje, ne znam ni sama :/
Loli, znam zenu koja je zivjela sa svojim nepokretnim roditeljima i djetetom. Kad je trebala roditi drugo, a muz je radio izvan mjesta boravka i nije bilo nikog da joj pomogne, nakuhala je sarmi za 5 dana i otisla u bolnicu sa "dobar dan, ja sam dosla roditi". Nakon sto je otpustena iz bolnice, isla je ravno u ducan po namirnice za rucak.
Zelim reci da ima teskih prica u kojima je tesko biti jako pametan.
A ovo sto pises da zelis djecu postedjeti boli... Pa zasto? Trudove prodises, izmedju se smijes s djecom, pa sto je lose u tome da nauce da je i bol dio zivota. I da bol cak moze biti i slatka
Potpisujem.A ovo sto pises da zelis djecu postedjeti boli... Pa zasto? Trudove prodises, izmedju se smijes s djecom, pa sto je lose u tome da nauce da je i bol dio zivota. I da bol cak moze biti i slatka
Ja baš mislim da je dobro pripremiti i uključiti stariju djecu (koliko god je to moguće obzirom na njihovu dob i naše uvjete rađanja) i u trudnoću i u porod njihove sestrice ili brata.
Zašto bi im to skrivala? Ako im lijepo na vrijeme sve objasniš kako će ići, oni će to sigurno lijepo razumjeti, ne treba ih podcjenjivati
Pogledaj ovaj link, tu su neka iskustva...
http://www.gentlebirth.org/Midwife/swSiblings.html
http://www.compleatmother.com/homebirth/hb_siblings.htm
A ovdje nešto o induciranju poroda:
http://www.mothering.com/articles/pr.../ecstatic.html
http://www.birthworks.org/bwodent.htmlSynthetic oxytocin administered in labor does not act like the body's own oxytocin. First, Syntocinon-induced contractions are different from natural contractions, and these differences can cause reduced blood flow to the baby. For example, waves can occur almost on top of each other when too high a dose of synthetic oxytocin is given, and it also causes the resting tone of the uterus to increase.33
Second, oxytocin, synthetic or not, cannot cross from the body to the brain through the blood-brain barrier. This means that Syntocinon, introduced into the body by injection or drip, does not act as the hormone of love. However, it does provide the hormonal system with negative feedback--that is, oxytocin receptors in the laboring woman's body detect high levels of oxytocin and signal the brain to reduce production. We know that women with Syntocinon infusions are at higher risk of bleeding after the birth, because their own oxytocin production has been shut down. But we do not know the psychological effects of giving birth without the peak levels of oxytocin that nature prescribes for all mammalian species.
As for the baby, "Many experts believe that through participating in this initiation of his own birth, the fetus may be training himself to secrete his own love hormone."34 Michel Odent speaks passionately about our society's deficits in our capacity to love self and others, and he traces these problems back to the time around birth, particularly to interference with the oxytocin system.Psychiatrists from Kumamoto (Japan) studied autistic children according to their place of birth. At one hospital studied, the routine is to induce labor a week before the expected date of delivery (oxytocin and prostaglandins) and to use a mixture of diazepam, methoxyflurane, pethidine, ketamine, and nitrous oxide if necessary. Children born in that hospital were at high risk of becoming autistic.
Ja sam u bolnicu došla u osam ujutro bez trudova, otvorena 4-5 cm, prenjela tjedan dana. Nakon cijelog dana na drupu, rodila sam u 03:05 (slijedećeg dana, naravno!!!) carskim rezom.
Mislim da nema te sile koja bi me natjerala da im dozvolim da mi opet uvale drip bez jaaaako dobrog razloga.
I ja sam zbog dripa skoro završila na carskom, a neki dan sam baš na forumu pročitala još jednu priču s poroda gdje su ženi nakon 6 sati dripa, pod kojim nije bilo uopće trudova, napokon ga skinuli i onda je dobila napokon trudove, svoje.
Inače bi isto završila na carski.
I meni su dali drip, ali mi to nije neko loše iskustvo. Naravno da je bolje prirodno, ali želim reći da meni nije bilo strašno kako se obično opisuje. Cijeli dan mi pomalo išla plodna voda, ja tek u 18h došla u bolnicu, bez trudova i recimo neotvorena- mrvicu više otvorena nego sam bila više od pola trudnoće.
U rađaonu sam ušla u 19, dali drip, tek negdje oko 20 sam počela osjećati kao neke trudove, rodila u 22,33. Doslovno par trudova (jedno 5) je bilo jače ali inače ništa prebolno i neizdrživo, čak mi se menstrualni bolovi čine puno gori. Prije tiskanja me dok u čudu pogledao i pitao zar ne osjećam trudove, išli su navodno jaki. Ne znam- možda sam ja negdje odlebdila, potisnula bol... Znam da sam cijelo vrijeme pričala s MM, sestrama, dokom i uopće se ne sjećam neke velike boli. Ni tiskanje mi nije bilo strašno- samo dva puta sam tiskala, jedan put za glavicu, drugi put izašla Stella cijela. I to kad mi je babica rekla, ja nisam osjećala baš neku potrebu da tiskam, ko što neke žene pričaju da im se teško suzdržat kad babica veli da još pričekaju. I nisu me ni rezali... I nije mi došlo ni da vrištim ni da se onesvijestim... Znam da sam pitala kad je Stella izašla, i to je to, ja stalno čekala nešto bolno i nepodnošlivo i mislila da ću biti do jutra...
Razlog tako različitom doživljavanju dripa vjerojatno leži u tome što svaka žena različito reagira na umjetni hormon, a još više je različita i individualna količina potrebna.
Vrlo često se dogodi da se da previše, pa zato ti trudovi postanu tako nesnosni i bolni, "lijepe" se jedan na drugi.
Još uvijek se u bolnicama ne koristi nešto što bi zaista znalo oponašati prirodne impulse u kojima se inače otpšušta oksitocin u organizmu, pa je vjerojatno u tome catch da većina žena koje su probale trudove i sa i bez dripa preferiraju svoje prirodne trudove.
Isto tako, vjerojatno je velika razlika daje li se drip odmah s početkom trudova, tek u izgonu ili odmah čim pukne vodenjak.
upravo tako.
na trećem porodu su mi drip priključili oko 13h,a on je počeo djelovati tek u 16 s tim da su ga konstantno pojačavali :shock:
od tada pa do 17 i 25 kad sam rodila,bol je bila neprekidna i ubitačna.
to nije sve skupa dugo trajalo,al ja bi se radije mjenjala za 12 sati svojih trudova.
Ma ne zelim djecu postedjeti boli, znaju oni za svaku moju zubobolju, uhobolju, grlobolju i glavobolju, a ja sam najveca svjetska mimoza sa najizom mogucom granicom boli. Ovo mi se cini previse, pogotovo za Frana. Ozren je jos jako mali pa njemu nebi smetalo, ali Fran je veliki emotivac i mislim da bi bio jako zabrinut da me vidi u trudovima, tim vise sto bi i ja bila zabrinuta oko svega. I ne mogu se ja smijat izmedju trudova, nema meni tu nista smjesno.A ovo sto pises da zelis djecu postedjeti boli... Pa zasto? Trudove prodises, izmedju se smijes s djecom, pa sto je lose u tome da nauce da je i bol dio zivota. I da bol cak moze biti i slatka
Vidim da svi govorite, ja ovo, ja ono, ja sam imala ovak, a ja onak.
A kako je bebi, pitam se?! Je li njoj to ugodno, biti istjerana, kao gonjena bičem, gurana iz maternice s umjetnim hormonima od kojih maternica ne prestaje s trudovima, nego po par sekundi, kao da joj kažeš "marš van". Ja rodila s dripom za 2 sata i 15 min., ali beba je bila tako jadna i tužna i imala sam osjećaj da je nesretna i izmučena. Zbog jakih trudova dali su mi i onaj lijek od kojeg se nafiksaš. Prvi put bez dripa i dosta dugo, prirodno započelo, ali beba je bila jako živahna i otvarala očice, mali čovjek pun života!... drugi put sam bila razočarana s mlitavošću i očiglednim bebinim umorom, mijauk kao u mačkice, zatvorene oči. I danas se pitam jesam li ja to rekla "marš van" kad sam dozvolila da mi induciraju porod. Nakon svega kaj sam pročitala u godinama poslije, sigurno znam samo ovo- beba nije uopće namjeravala doći taj dan. Ko zna, kad bi joj bio PRAVI rođendan?
Pitate li se to ili sam ja šašava kad me to muči?????
Ni u kom slučaju ne opravdavam drip i vjerujem da se prirodni trudovi jave kad i beba da neki "signal", a ne samo tijelo.
Ali.. ja sam prvi put rađala na drip 12 sati sa kolikom- tolikom pauzom između trudova, kad se rodila moja curica je imala ružičasto ljubičastu kožu i spavala je puno osim dok bi dojila, tek drugi dan je otvorila oči i pogledala me na par sekundi, apgar joj je bio 9/10.
Drugo dijete sam rodila za 2,5 sata sa trudovima skoro pa bez pauze, rodio se potpuno ružičast, odmah je gledao i bio dugo u budnom stanju, uglavnom izgledao je puno živahniji od nje.
Ja se ne pitam, ni za jedno ni za drugo, kad bi oni odlučili doć na svijet i kad bi im bio rođendan. Meni se u glavi nakon prenešene trudnoće vrtio film mekonijske plodne vode, trudnoće koja je bila uredna i što ako se sad radi jednog ili dva dana sve zakomplicira.. Glupo, ali eto..
pa, ne znam...iskreno, nisam razmišljala o tome, jer sam drip dobila zbog induciranog poroda i 14 dana prenešenosti
dan prije su me zaprimili u bolnicu i čekali taj dan i noć, do jutra, ako možda samo krene, ali nije, pa su inducirali porod
nije ni palo na pamet buniti se nešto, jer, iako mi je cijela trudnoća bila super, tu noć sam užasno naotekla, tlak mi je počeo strašno varirati, pa mislim da je indukcija bila opravdana
bojan se isto rodio ljubičast, ali živahan, iako mu je procjena zrelosti procijenjena na 36 tjedana :/ , pa ga se trebalo, u smislu razvoja motorike, tretirati kao nedonošće
ali nije i zbog toga smo poslije imali problema, ali to je za drugi topik...
evo jedan link kojeg je nedavno iskopala VedranaV, a govori o tim famoznim predviđanjima kad se beba treba roditi i o tome kako su najčešće pogrešna, tj. preuranjena:
http://www.transitiontoparenthood.co...atespaper.htm?
What is the “normal gestational term” for humans?
Naegele’s Rule: The standard definition for gestational term is 266 days from conception to the date of the baby’s birth. This is also defined as 280 days, or 40 weeks, from the first day of the mother’s last menstrual period, a definition which assumes that the mother ovulates on day 14 of a 28 day menstrual cycle. The formula used to calculate due date is:
(LMP + 7 days) – 3 months = Due Date
This definition is based on observations, first reported by Franz Naegele in 1812, who believed that pregnancy lasted ten lunar months from the last menstrual period. It was not based on empirical data.
Mittendorf’s Observations of Gestational Term. In the 1980’s, Mittendorf noticed that birth dates for women in his practice, primarily second-generation Irish-Americans, averaged seven days past their “due dates”. He reviewed his records, then went on to review records of 17,000 births, and determined the average healthy, white, private-care, primiparous woman averaged 288 days from LMP to birth: 8 days longer than Naegele’s rule. Mittendorf and other researchers have further determined several factors that affect gestational term, including ethnicity, parity, nutrition, substance use, mother’s age, and mother’s size. Based on Mittendorf’s data, a more appropriate formula might be:
(LMP – 3 months) + 15* Days = Due Date
* Add 10, rather than 15, if mother is non-white, or multiparous
I hate DRIP!!!!
tijana, tocno to si i ja mislim...
andrea, nadam se da je tebi jasno da je tvoja trudnoća "fulana" točno za jedan ciklus.
Meni ne bi baš bilo svejedno da mi se dijete rodi kao s 42 tjedna, a onda neonatolog veli da je beba "stara" 36.
Osim toga, u knjigama piše da je prenešenost trudnoća koja traje VIŠE od 42 tjedna i znam dosta žena koje su tako i rodile.
Meni su s punih 41 rekli da je vrijeme da se beba rodi i tad sam mislila da imaju indikaciju a danas mislim da je nije bilo. To je bila jedina indikacija- 41 tjedan. Ni loš ctg, ni zelena voda, ni tlak. Pitam se pitam....
Eh, da- andrea, 14 dana prenešenosti bilo bi 44 tjedna a to nisam nikad čula da je netko imao. Normalni porod prirodno započne između 38 i 42!
tijana
od kuda si ti došla do zaključka da je meni bilo svejedno ?
isto tako jako dobro znam koliko traje trudnoća, koliko traje ciklus, znam točno kada sam začela, a znam i kada započinje normalan porod, ali hvala ti što si me još jednom podsjetila
ali, isto tako znam i koji su bili razlozi za inducirani porod
mislim da ti ne trebam ispisivat svoje nalaze od tlaka, urina i dr. stvari, tu noć prije poroda
ma naravno da nisam mislila da ti je svejedno i znam da se zbog visokog tlaka mora inducirati porod.
Ak je i bilo 36 tjedana, imaš sreće da je uspjela indukcija.
Meni je samo žao beba, jer mislim da ne vole drip. Od tri poroda dali su mi ga u dva, a nije baš bilo medicinskih razloga za to pa malo žalim.
Primjetila sam da žene često govore o prenošenju kad prođe 40. tjedana i nisam skužila kaj znači 14 dana prenošenja
sorry
Ionako se može dogoditi da te nitko ne sluša i da nikoga nije briga.I mozda je cak kukavicki ali ponekad si razmisljam da kad dodem u rodiliste da mi je najbolje sutit i poslusno prihvatit sve sta oni naume jer ce mi bilo kakav pokusaj borbe za svoja prava samo nastetit jer cu se osjecat jadno sta me nitko ne slusa i sta nikog nije briga,
Mama Juanita, možeš li nam prevesti onaj tvoj citat s početka koji govori o oxytocinu, ako sam ja to dobro skužila kaže da nisu isti trudovi, i da nema osjećaja sreće.
To sam ja baš htjela napomenuti: prvi porod uz drip, nešto prestražno, patnja, bol, nisam mogla kontorlirati niti svoje tijelo a mozak jedva, beba se rodila potpuno ljubičasta, a komentar na kraju je bio "eto kako ste se fino porodili za samo 6 sati". Rasplakala sam se nakon toga, beba je imala hematom na glevi, slomljenu ključnu kost, i nisu mi ju donijeli 5 sati poslije proda. a kada se rodila ja nisam mogla otvoriti oči da ju vidim, što od rastrganosti tijela što psihe.
Drugi porod je trajao oko 23 sata, predivno ispunjavajuće iskusto, prirodni trudovi su bili nešto bolno ali izdržljivo, a prava bol je trajala samo 1,5 sat, no dala se prodisati i osjećala sam da bih mogla izdržati još boli. I cijelo to vrijeme sam imala osjećaj blaženstva i sreće, za razliku od poroda pod dripom kada je taj osjećaj nestao čim su mi dali dip.
Mamam Juanita, molim te daj mi ono detaljnije prevedi, jako me interesira taj osjećaj sreće, i htjela bih znati da li drip ima veze sa onom ljubičastom bojom bebe.
Iz iskustva znam, da odbijanje dripa obično za sobom povlači jako napetu situaciju, i podrazumijeva borbu. Ali uz onaj osjećaj blaženstva, cijela ta broba mi je bila smiješna i nije me uzrujavala. Mislila sam tko vas šljivi, nikada više mi nećete uvaliti drip, osim možda na kraju poroda ako sam već otvorena skoro do kraja, a nikako da se završi. Na početku poroda kao indukciju više nikada ne bih dozvolila drip, jer ako je mekonij ili nešto slično i uz drip isto porod može trajati pola dana. Negdje sam čula, da ako se trudovi vežu jedan na drugi, beba u tim trenucima ostaje bez kisika, pa onda stvarno može i povući taj mekonij, iako možda ne bi (ovo je neprovjereno).
budem, samo da ulovim malo više vremena.
Meni su trudovi na svakih 5 min poceli u 22h. Rekli su suprugu da dode ujutro oko 7 da cu tad rodit. Bolilo je cijelu noc ali mogla sam podnjet i prodisat. ujutro su mi dali drip oko 7, nesto kasnije jos jednu bocu, rodila sam u 12.Najgorih 6h u mom zivotu. Rade bi imala prirodne trudove 3 dana nego ovo. I sta mi je drip pomogo - skakali su mi po trbuhu njih dvoje i cupali bebu van s rukom.
Naravno da su ti nakon 14 sati čupali bebu van, pa ja sam tada tek bila na pola poroda, da sam bila u bolnici i meni bi pokušavali iščupati bebu na silu.
Ovako je bilo fino laganini 23 sata mojih izdržljivih, lijepih ženskih trudova.
A kao što rekoh, onih 6 sati patnje pod dripom na prvom porodu, nikada ne bih mijenjala za ovih 23 sata prirodnih trudova. Uopće je neusporedivo.
A kažu oni meni kao argument nagovaranja na drip: "žene kažu kako su trudovi pod dripom bolniji, ali to nije istina samo su ravnomjerniji".
He, he, možeš misliti, žene ne znaju kaj ih više boli, treba im doći neki doktor da im to kaže.
No, uvijek postoje izuzeci, niti na drip ne reagiraju svi jednako.
To je tako tužno koliko nepovjerenja i omalovažavanja ženskog tijela se može iščitati iz ovakvih stavova. Recimo, još gori argument se može čuti na splitskom tečaju, da su prirodni trudovi neregularni i praktički jadni sami po sebi, a drip ih "uravnoteži" i zato ga oni po defaultu dijele svimakažu oni meni kao argument nagovaranja na drip: "žene kažu kako su trudovi pod dripom bolniji, ali to nije istina samo su ravnomjerniji".
Je, mo'š si mislit kako su uravnoteženi! Tako da ne možeš od njih ni uhvatit zraka između.
ono, dijele ga umjesto bombona. Zato i ne smiješ ništa jesti niti piti, dobiješ jednog bombončeka u vidu dripa, i to ti je dosta do kraja poroda.i zato ga oni po defaultu dijele svima
Je, mo'š si mislit kako su uravnoteženi! Tako da ne možeš od njih ni uhvatit zraka između.
A znam jednu liječnicu, koja je prvi puta završila na carskom "jer se nije mogla poroditi", a na drugom porodu je odmah iz predostrožnosti dogovorila sama sebi carski, jer nije htjela opet proći scenarij sa prvog poroda.
Toliko o tome kako je drip jedna divna stvar koja samo uravnotežuje trudove, toliko da ga same liječnice zaobiđu na bilo koji način, pa ako ne žele priznati da ipak na drugom porodu ne bi htjele daj divni drip kojeg svima preporučuju, onda ga zaobiđu na jedan sasvim "jednostavni" način - dogovore si carski.
S Leonardom sam došla u rodilište oko 22.00 h. Trudovi su se sa svakim satom pojačavali, da sam se negdje oko ponoći skoro počela valjati po predrađaoni.
Catch je bio taj, što je te noći bio pun mjesec i bila navala rodilja, bilo nas je ko pljeve na SD i svi su boxovi bili zauzeti (kakofonija urlanja), tako da su ubrzavali samo "najkritičnije". Kad su me pregledavali, pukao je vodenjak negdje oko 1.40, u 20 sekundi otvorila sam se sa 3 na 8 cm...aj ti sad trči, između dva truda, u box brzo rodit...beba van u 2.10. Bez dripa.
Laura, 21,00. Došla 2 cm otvorena, trudovi svake 3 minute. Odmah na stol. Oko 21.30 5 cm. Probušili vodenjak bez ikakvog upozorenja. Rekoše...sad ćemo vam dati mali koktel protiv boli?!? Malo će vam se zavrtiti. Je, zavrtilo se. U ušima sam čula bubnjanje tam-tam bubnjeva.
Tih 30 minuta bolova koji su uslijedili bilo je toliko intenzivno i neprestano, toliko da sam počela plesati lambadu na stolu i vikati nek me vežu da ne pobjegnem. Ali ima pravde na svijetu..u bicikliranju nogama tresnula sam liječnika koji mi je dao koktelić nogom u muda da je.. :shock: (izgleda tamnoputo, ko da je indijac- na SD) i rodila u 22.00.
Ja moram priznati da me te intervencije nisu naročito uzrujale i nisam dramatično to shvatila, jer sam makjavelistički tip, pa sam htjela da stvar bude što brže gotova. Oba porođaja su bila lijepa, primalje su bile divne i ušparale mi rezanje. Bebe živahne, ružičaste, bez cone-head-a.
Ali ono što nije lijepo je ženama pričati bajke i ne najaviti što je sljedeći step. Čovjek se glupo osjeća kad zna što mu čine, a pričaju mu gluposti.
No point je bio taj što je u 22.30 počinjao film Boja purpura. Pa su rekli..super što ste rodili i ugodno sjeli u sobičku s TV-om, i ja u pozadini..divan film
Ja sam isto dobila drip jer su mi počeli jenjavati moji prirodni trudovi...i protestirala sam protiv priključenja na drip pa su mi rekli da ako mi bolovi budu prejaki da će me skinuti s dripa....
Međutim, na moje iznenađenje-bolovi su mi bili isti kao i kod prirodnih trudova....i lijepo sam mogla pratiti trudove i prodisati ih....
Ukratko-nemam negativnih iskustava s dripom....
A babica mi je rekla da su trudovi od dripa bolni ako se ide u indukciju poroda (dakle ako uopće nema prirodnih trudova), ali da ako se koristi kao pojačivač prirodnih da to onda nije neka razlika....
Vidim po iskustvima cura da to baš i nije uvijek tako, ali meni je bilo....
Ja sam dobila drip, moji trudovi nisu bili baš efektni. Prikopčali su me oko pola 7, a iskopčali oko 10,10.30. Trudovi nisu bili bolni (možda zbog Dolantina), bili su pravilni, kada su iskopčali drip nastavili su moji koji se uopće nisu razlikovali od umjetnih.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom