I meni su dali drip, ali mi to nije neko loše iskustvo. Naravno da je bolje prirodno, ali želim reći da meni nije bilo strašno kako se obično opisuje. Cijeli dan mi pomalo išla plodna voda, ja tek u 18h došla u bolnicu, bez trudova i recimo neotvorena- mrvicu više otvorena nego sam bila više od pola trudnoće.
U rađaonu sam ušla u 19, dali drip, tek negdje oko 20 sam počela osjećati kao neke trudove, rodila u 22,33. Doslovno par trudova (jedno 5) je bilo jače ali inače ništa prebolno i neizdrživo, čak mi se menstrualni bolovi čine puno gori. Prije tiskanja me dok u čudu pogledao i pitao zar ne osjećam trudove, išli su navodno jaki. Ne znam- možda sam ja negdje odlebdila, potisnula bol... Znam da sam cijelo vrijeme pričala s MM, sestrama, dokom i uopće se ne sjećam neke velike boli. Ni tiskanje mi nije bilo strašno- samo dva puta sam tiskala, jedan put za glavicu, drugi put izašla Stella cijela. I to kad mi je babica rekla, ja nisam osjećala baš neku potrebu da tiskam, ko što neke žene pričaju da im se teško suzdržat kad babica veli da još pričekaju. I nisu me ni rezali... I nije mi došlo ni da vrištim ni da se onesvijestim... Znam da sam pitala kad je Stella izašla, i to je to, ja stalno čekala nešto bolno i nepodnošlivo i mislila da ću biti do jutra...