Vidim da svi govorite, ja ovo, ja ono, ja sam imala ovak, a ja onak.
A kako je bebi, pitam se?! Je li njoj to ugodno, biti istjerana, kao gonjena bičem, gurana iz maternice s umjetnim hormonima od kojih maternica ne prestaje s trudovima, nego po par sekundi, kao da joj kažeš "marš van". Ja rodila s dripom za 2 sata i 15 min., ali beba je bila tako jadna i tužna i imala sam osjećaj da je nesretna i izmučena. Zbog jakih trudova dali su mi i onaj lijek od kojeg se nafiksaš. Prvi put bez dripa i dosta dugo, prirodno započelo, ali beba je bila jako živahna i otvarala očice, mali čovjek pun života!... drugi put sam bila razočarana s mlitavošću i očiglednim bebinim umorom, mijauk kao u mačkice, zatvorene oči. I danas se pitam jesam li ja to rekla "marš van" kad sam dozvolila da mi induciraju porod. Nakon svega kaj sam pročitala u godinama poslije, sigurno znam samo ovo- beba nije uopće namjeravala doći taj dan. Ko zna, kad bi joj bio PRAVI rođendan?
Pitate li se to ili sam ja šašava kad me to muči?????