i ja plačem i ridam na poslu, priča me je jako potresla.
i zbog one dvanaestogodišnje djevojčice, i zbog dječaka, i zbog bebe u tvom/vašem naručju.
hvala ti na njoj.
želim također, kao i sve ostale ovdje, sve najbolje.
želim vam jedan normalan, svakodnevni obiteljski život.

i da te uskoro čitamo na temama tipa : Upomoć, neće jesti/spavati/slušati .... jer to je svakodnevni obiteljski život.

i da možda u budućnosti, primjera je puno ovdje na forumu, vaša curica dobije brata ili sestru, bilo ponovo na isti način, bilo kroz mamin trbuh - jer čuda su moguća.