Bez moga znanja i dopuštenja portal Jutarnjeg lista prekopirao je sadržaj teksta Naše priče, preuredio ga kako njima odgovara i objavio na svom portalu (ne znam je li i u tiskanom izdanju).

Kada sam ovdje objavila svoju priču, objavila sam je u javnost za sve one koji misle i osjećaju slično i koji se za svoje dijete još uvijek bore. Ne mislim da je naša priča "jako potresna" i nismo čekali 700 dana. Naša je priča lijepa i topla potpuno jednako kao i sve druge posvojiteljske priče, kao što sam i naglasila u njezinom uvodu na ovim stranicama, a od mnogih je daleko manje potresna, odnosno mi (MM i ja) ne vidimo po čemu je uopće potresna.
Osoba koja je neovlašteno preuzela tekst (to se zove plagiranje i ravno je drskoj krađi) nije bila dovoljno angažirana da me kontaktira preko foruma ili na bilo koji drugi način nego je samo otuđila i izmjenila tekst na način da nije razvidno gdje je, kako i zašto objavljen i nigdje ne navodi izvor tog teksta.

Iako znam da je objavljivanjem na forumu naša priča postala javna, činjenica jest da sam je na forumu objavila - ja, vlastitim izborom. U Jutarnjem nisam i to me ljuti. Jako sam ponosna na svoju obitelj i mislim da da nas je zbilja blagoslovio dragi Bog s osobitom milošću i nikom to ne tajim. Da su me pitali, razmislila bih, možda bih i u dogovoru s Rodinim forumom objavila, anonimno da zaštitim svoju obitelj, ali to bi bila moja odluka. A ovako nije i osjećam se pokradeno.
I distnciram se od pretencioznih naslova i svih promjena koje su učinjene u tom tekstu.
I baš sam žalosna zbog toga.
I toliko o najboljim namjerama (koje je vjerajotno imala i ta osoba koja je objvaila tekst)

Nekolicina prijatelja koja nas je prepoznala, javila se danas i rekla kako im je priča lijepa i kako je to super, a ja im objašnjavam da je to krađa i upućujem ih na original na forumu. Jedino to mogu. I da pročitaju moj drugi topc o predrasudama. Osim toga, ovog časa ne vidim što bih drugo mogla poduzeti.
Pusa mojim forumašicama.