Draga Čokolada i dragi moji svi,čokolada prvotno napisa
kratak odgovor je - nije utuživo.
Tako kaže moja odvjetnica, vrlo pametna žena koja se i posavjetovala s kolegama koji se više bave predmetima u svezi s medijima.
Meni nije nanesena šteta jer je Naša priča već javno objavljena, u drugom mediju, ali jest, i po toj osnovi, koja je kažu mi, najčešći temelj tužbi, nema materijala. S druge strane, danas je u neko doba napisano kako je tekst preuzet s Rodinog foruma pa se to može, kažu, pravdat prethodnim propustom. To što je članak neprimjereno opremljen, tj. s glupim, bombastičnim i neprimjerenim naslovom, može biti stvar rasprave, je li priča potresna (što nikako nije) ili je dirljiva (što mogu prihvatiti). Na kraju je vjerojatno da osoba koja je napisala taj naslov niti ne zna razliku između pojmova dirljiv i potresan, a rečeno mi je da se čak i kod autorizacije tekstova za novine često ne autoriziraju naslovi i podnaslovi pa nam zato i osviću novine s takvim naslovima od kojih se može samo gledati u križ ostatak dana.
Sve ono što ste mi s pravom ogorčeni ovdje savjetovali, nažalost u sudskom sustavu ne "drži vodu".
I tako vam je to u ovom našem jadu. Može se uzeti, a da se ne pita. I ispada je to samo tek "nepristojno", al' tko za to mari. Fuj!
Činjenica jest da je naša priča nama lijepa i dirljiva jer se odnosi na najljepše razdoblje našeg života, ali SVAKA je priča o uspješnom posvajanju lijepa, dirljiva i posebna, a one o neuspješnim su potresne. Također je besmislen naslov, „nakon 700 dana...“ To je toliko melodramatično i moj tekst čini jeftinim da ostajem bez riječi. Mogu reći da smo mrvu čekali cijeli život ili približno dvije godine, potpuno je besmisleno vrijeme od onog časa kad je došla. I nismo mi zvali i zvali svaki tjedan sve centre, tko god je u tome zna da je to i teoretski nemoguće, ja sam u tekstu jasno opisala kako smo zvali i tko je zvao. MM i ja ne mislimo da smo čekali nešto jako osobito dugo i takav stav s pravom može izazvati negodovanje posvajatelja koji čekaju puno duže. Ali, to uopće nije tema naše priče.
Problem i žalosno je to što je tema naše priče potamnila nama ovdje na forumu, kojima je i namijenjena, pa je time postala NAŠA (priča naše virtualne posvojiteljske zajednice, a ne samo moje obitelji), jednostavno zato jer je ukradena. I to je zbilja fuj. U svojoj želji da napravim nemjerljivo mali (ali ipak postojeći) pomak u senzibilizaciji javnosti, u poboljšanju brige i uopće mara za djecu s neprimjerenom roditeljskom skrbi te odnosu sustava prema posvojiteljima (koji su zadnja "briga" preopterećenim czss) i zabluda i predrasuda o posvajanju u javnosti (koje su goleme) objavila sam priču o nama i našim osjećajima. Pristala bih je objaviti i širem krugu čitatelja pod uvjetom da je objavljena primjereno i s mojim dopuštenjem, a ovako ostavlja gorčinu.
A još k tome i bespomoćnost da za to dobijem zadovoljštinu.
Uistinu ne želim niti ugroziti svoju anonimnost, nadam se da će i oni koji su nas prepoznali to poštivati zbog sigurnosti i dobrobiti našeg djeteta i nas.
Pa je na kraju svega možda pametno pribjeći mirnoj metodi. Javno govorim, gospodo iz JL vi ste lopovi (ovaj masno otisnuti dio slobodno možete prekopirati odavde i objaviti u svojim novinama, imate moje dopuštenje) i nastavit ću se boriti na svoj način da dam potporu svima koji smatraju da je posvojenje prekrasno, strašno i divno istovremeno, kao uostalom biti roditelj na bilo koji način.
I da je autorsko vlasništvo izjednačeno s drugim oblicima vlasništva.
I eto mene opet s predugim postom
Hvala svima na potpori
Velika pusa
 |
|||
Odgovori s citatom