Nisam novinar, daleko sam od toga da razumijem što se u redakcijama dešava i kako taj posao izgleda... ali ne mogu razumijeti da je netko tko ima ugled, koji je vjerujem, građen na nekim načelima i prinicipima, dugogodišnjem radu, odlučio odjednom to pogaziti i kopirati priču uz vrlo neprimjerne izmjene.
Urednik koji ne želi da druge novine prve otkriju tu priču, pa gazi kodeks? Ma daj.... Pa priča stoji na forumu par tjedana prije kopiranja...
Da je ta novinarka "s ugledom" imala istinsku želju da se problem posvojenja senzibilizra u javnosti, ne bi tek kopirala priču... pristupila bi temi seriozno i s punom predanošću, kontaktirala bi Pippi i (ili) druge roditelje koji su se pronašli sa svojom djecom, napravila bi istraživanje u CZSS, razgovarala s pravobraniteljicom za djecu, sudovima u čijim ladicama predmeti stoje i skupljaju prašinu, s udomiteljima, s dječijim domovima, možda pronašla biološku mamu koja je nekad u prošlosti svoje dijete dala na posvajanje, možda pronašla odraslu osobu koja je bila posvojena, obradila temu dostojanstveno, na način koji novinaru priliči... pobrinula se da tema dobije pažnju javnosti na posve drugoj razini, a ne na razini senzacije, na koju je nažalost bila svedena.
Na koncu, bila priča dirljiva ili ne, osobna ili ne... dobro ili loše napisana, govorila ona o najdubljim ljudskim osjećajima ili o kamenju iz riječnog korita... nek' je njen učinak bio ne znam koliko pozitivan ili negativan ili neutralan... posve nebitno, ona je i dalje UKRADENA! I tu nema opravdanja. To novinari s ugledom, face u svom zanatu ne rade... žalosno je da se danas svatko tko napiše (ili ukrade) pola kartice za neki časopis (čak i onaj najtrivijalniji) naziva novinarom.